Davanje djece rođacima koji ih nemaju bio je običaj u Crnoj Gori o kojem se uglavnom ne govori. Porodica Bibić iz Rožaja njegovala je ovaj običaj, pa je Zekrija Bibić koji je kao beba poklonjen ujaku i sam svog sina po rođenju dao bratu.
U Rožajskom selu Paučina Zekrija Bibić rastao je odvojen od braće i sestara.
“Moja majka na porođaju se razboljela, imala me je i vidjela je da ne može da pretekne. Amanet je učinila mom ocu i braći i rekla – “ovo dijete ako ostane živo da ga poklonite” i ja ga poklanjam bratu”, priča Zekrija za emisiju TVCG “Gledajmo se”.
U drugom domu koji je bio kilometrima daleko, kaže da mu nije nedostajalo pažnje. Kada je napunio 11 godina Zekrija se vraća u rodno mjesto i upoznaje biološku porodicu. Kaže da taj trenutak susreta sa porodicom nikada neće zaboraviti.
Zekrija se oženio i dobio devetoro djece, no jedan od njegove braće bio je bez poroda. Riješio je da ponovi istoriju, sina starog 20 dana predaje bratu.
“Većina kaže to može samo junak da učini, neko ko ima snažno srce, drugi kažu to može samo budala da uradi – ja sam hrabar i na jedno i na drugo”, ističe Zekrija.
Da je riječ o društvenom fenomenu, koji je kroz istoriju bio odomaćen u rožajskom kraju, svjedoče i drugi slučajevi. Poznavaoci društvene zbilje tvrde da je on uzrokovan različitim okolnostima.
“Ja u svemu tome vidim jednu tradiciju, zatim ekonomsku sferu odnosa, i na kraju krajeva onu emotivnu sferu – visoki stepen povjerenja odnosa da dijete odmah po rođenju ustupe drugoj, bliskoj osobi, često u istoj porodičnoj zajednici, tako da u svemu tome, u krajnjem nema loših stvari”, smatra advokat Velija Murić.
“To je pomalo i obaveza – ja imam djecu, moja sestra nema djecu, ja sam obavezan da im pomognem, ja znam da će njima biti, pod znacima navoda, bolje kod novih roditelja, jer ja imam desetoro djece, što je slučaj u većini porodica u tadašnjem vremenu. To je ta duboko usađena humanost koju mi vučemo sa islamskim vaspitanjem i shvatanjem značaja porodice”, ističe novinar Zlatko Tutić.
Tako kaže i Raif Bibić, sin Zekrijin, koji je prije 42 godine odmah nakon rođenja dobio novu porodicu.
“Takav život ne može niko imati kakav sam ja lijep život imao. Znači, živio sam kako sam želio, a i udovoljeno mi je bilo. Oni su me iškolovali. Faktički poslije sam se oženio i kod njih tamo osnovao familiju”, priča za TVCG Raif Bibić.
Sudbina je ponovo spojila oca i sina pa su postali komšije.
“Bog ga je opet doveo i živimo opet zajedno ovdje u Paučin ja ga zovem novi komšija”, kaže kroz osmijeh Zekrija, koji ima 71 godinu i 27 unučadi.
Nada se da će dočekati da se taj broj udvostruči.
Debilizam i primitivizam a najgore sto te starije generacije unistise omladinu i unistavali su je decenijama stavovima: budi nevina prije braka, ako nisi niko te nece itd. I onda jadne djevojke za sve se boje i da ne ispadne da su za sve krive i ako se ne uda i uda, opet je kriva. More bjezite vise fanatici. No fala… Više »
Imaju dosta dece pa mogu.
Moze se dete i usvojiti,zasto da ne??
Može ali to nije ista krv kao unutar porodice.Ovde su u pitanju jake porodične i krvne veze.
A kako je majci kad preda dijete? Njih mucenice niko ne pita,samo rodi ga i ćuti. Ne bio niko u njenoj kozi.
Dijete se čitavog života pita” Zašto su mene odabrali” da budem taj poklon.?
Tako je….moja majka je odrasla kod tetke,majka je “poklonila”…vratila se kod roditelja kada je imala 16.godina i čitav život ima tihu patnju.Danas ima 80.godina i nikad nije imala bliskost,osim sa najstarijim bratom,sa ostalim članovima biološke porodice.
Fino je pomoci,ali ta djeca to sjutra zamjere pravoj porodici
Posledice otomanskog carstva i cuvanja materijlane imovine, da se ne ugasi gnijezdo i nekih drugih drustvenih faktora. Ali iz danasnje perspektive i u danasnje vrijeme jednsotavno: abnormalno.
Evo ti Babina sestra ostala je udovica sa troje malo djece, najmladji je u povoje bio. Moja baba je imala samo jedno dijete, moga oca. Uzela je i usvojila ćerku sestrinu, podigla je, školovala, iz naše se kuće udala. Pod našim prezimenom. I drugo dvoje djece babine sestre moja baba i djed su školovali i pomagali Ne vidim nidje ovdje… Više »
Taj i takav primjer nije u naslovu a ni u tekstu ispod.
Ne sviđa mi se!
Primitivizam. Ovo nije odlika Crnogoraca, zato ovakve anomalije ne treba promovisati.
Moras da razumijes da se prije tesko zivjelo i da se jedva nalazila hrana za djecu,sve sto se nekad desavalo je nasa istorija htjeli ili ne,imas ,,virdzine,, kojih je nekad bilo pa je i to nasa istorija
Ja ne znam ni ocu, a pogotovo majci kako je to bilo prihvatljivo? I sama pripadam malo starijoj generaciji, nijesam neki mladić, ali ovo mi je jednostavno nepojmljivo, ne znam…Pozdrav za Vas 🙂
Ko je pitao jadne I potlacene zene…kriminal
Dobro kazes…nekad bilo.
Nijesi ti Crnogorac, jer Crnogorci nijesu skloni osuđivanju. Inače ovo nije promocija već životna priča. Vjerovatno si čuo da se mnogi parovi bore da dobiju potomstvo i usvajaju djecu iz bijeloga svijeta, što je u redu i plemeniti gest u odnosu na usvojenu, a napuštenu djecu i ujedno ostvarenje sna za parove koji hoće potomstvo. Kad neki par ima mogućnost… Više »
Zavisi iz kog se ugla gleda. To i nije poklanjanje. To dijete zna ko su mu braća i otac i majka. Taj stric će ga bolje držat nego roditelji jer nema koga drugo da drži. Imanje tog strica na kraju bi ipak pripalo bratanićima. Pa zašto da mu ne uljepšaju život time što će on podić jedno od te djece?… Više »
nemas ti pojm.
То дијете је било по цио дан са браћом и сестрама само је спавало код стрица или ујака ништа ту нема страшно ,данас брачни парови усвајају кућне љубимце итд.
Ovo su sporadični slučajevi. Kao i dupla imena za đecu kod porodica koje su smatrale da su ih urekli, prokleli. Jedno ime, pravo, znali su samo otac i majka, a drugo bi bilo za javnost. Tek kad bi postao ili postala odrasla osoba i samo dijete bi saznalo koje je ime pravo.
Ti neznaš ništa o CGori toje bilo odreda da brat bratu dade dijete Stric je kao otac đe ima srece
Kako ljepo prica, ali gdje je prica iz ugla majke tog djeteta..
Zene nije niko pitao. Takvo je bilo vrijeme, bilo je I velike sirotinje, pa je nekad bilo dobro dati dijete, gdje ce mu biti bolje. Pisati o tom fenomenu je u redu, ali govoriri afirmativno o toj pojavi iz danasnjeg ugla je uzasno.
sto ne procita pazljivije “imala me je i vidjela je da ne može da pretekne”
Tako se prica. Ali ne kazem o konkretno ovom slucaju. To se desavalo cesto. I svaka majka nije mogla da pretekne? Nego uistina je, da zene niko nije pitao. Kao inkubator sluzile