Društvo

Prekini ćutnju: Nasilje nad ženama pogađa žene svih dobi i iz svih krajeva Crne Gore

OEBS je pokrenuo kampanju pod nazivom „Prekini ćutnju“, zasnovanu na rezultatima OEBS-ove Studije o dobrobiti i bezbjedosti žena, sprovedene 2018. godine. Kampanjom „Prekini ćutnju“ obilježava se 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja. OEBS-ova studija obuhvatila je više od 15.000 žena i sedam država učesnica OEBS-a: Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Srbiju, Moldaviju i Ukrajinu. Istraživanje je sprovedeno i na Kosovu.

Nasilje nad ženama i djevojčicama predstavlja kršenje ljudskih prava i fundamentalnih sloboda sa širokim posljedicama, jer ne samo da ugrožava bezbjednost žrtava, već i utiče na zajednice i društva u kojim žrtve žive. Ova Studija o dobrobiti i bezbjedosti žena sugeriše da tamo gdje više žena smatra da je nasilje u porodici privatno pitanje, postoji tendencija da manje žena prijavi nasilje policiji i drugim organizacijama nego što je to slučaj u zemljama u kojima postoji duža tradicija podizanja svijesti o nasilju nad ženama.

Više od 1.200 žena u Crnoj Gori učestvovalo je u istraživanju. Nasilje nad ženama pogađa žene svih dobi i iz svih krajeva Crne Gore. Rezultati su pokazali da rodno zasnovano nasilje nije samo individualni, već i socijalni problem. Nasilje ne utiče samo na ličnu sigurnost i bezbjednost žena, već ih sprječava da u potpunosti učestvuju u društvu i daju doprinos svojim vještinama, znanjima i sposobnostima. Većina žena je zabrinuta po pitanju nasilja u Crnoj Gori. Više od šest od deset ispitanica smatra da je nasilje nad ženama često, od kojih gotovo četvrtina smatra da je ono veoma često. Otprilike četvrtina njih lično poznaje nekoga u svojoj porodici, među prijateljima i u svom svom susjedstvu ko je izložen nasilju.

Anketom je utvrđeno da su žene svih uzrasta i iz svih krajeva Crne Gore doživjele ili fizičko, ili psihičko nasilje. U kvalitativnom istraživanju psihičko nasilje je viđeno kao najčešći oblik nasilja nad ženama. Smatralo se da prethodi fizičkom nasilju, a češće se navodi među ženama čiji su partneri nezaposleni. Skoro svaka deseta anketirana žena izjavila je da je od svoje 15. godine života doživjela fizičko i/ili seksualno nasilje od strane nekoga ko nije njihov partner, a skoro svaka peta žena doživjela je fizičko i/ili seksualno nasilje od strane intimnog partnera. Psihološko nasilje od strane partnera iskusilo je više od dvije žene, od njih pet.

Uključivanje policije u incidente fizičkog nasilja je nisko, što potvrđuje činjenica da se više od dvije od pet žena slažu da je nasilje u porodici „privatna stvar“ i treba da se rješava u krugu porodice. Sramota, strah od osvete od strane počinioca i nepovjerenje u službe su glavne prepreke za prijavljivanje. Polovina žena koje su doživjele neki oblik seksualnog uznemiravanja o svom iskustvu nikome nijesu govorile. One koje su pričale o seksualnom uznemiravanju, najčešće su razgovarale s prijateljima ili članovima porodice – one se generalno nijesu obraćale za pomoć službama, poput policije ili organizacija za pomoć.

Glavni zaključci ove studije jesu da društvene norme i stavovi doprinose rodnoj nejednakosti i nasilju nad ženama, nasilje nad ženama ne prijavljuje se dovoljno i postoji nepovjerenje u institucije, da postoji dobar pravni okvir, ali on mora da se nadogradi i u potpunosti implementira, i konačno, postoje praznine u pružanju kvalitetnih usluga podrške i kapaciteta ženskih skloništa i drugih usluga podrške, posebno za ugrožene grupe kao što su etničke manjine i žene s invaliditetom.

Istraživanje koje je sproveo OEBS pruža podatke koji su od direktnog značaja za tekuću politiku, u dijelu prijavljivanja nasilja i odgovora žrtvama nasilja, što ukazuje na značaj podizanja svijesti kroz inter-sektorsku saradnju, kao i individualnu i institucionalnu podršku, podršku lidera i medija.

Posljedice nasilja su ozbiljne i dugotrajne i utiču na zdravlje i dobrobit žena na razne načine. Nasilje nad ženama je uzrok rodne nejednakosti, na koju se postojeće norme i stavovi odnose. Zato nasilje nad ženama, suprotno kulturološkom stavu, nije „privatna stvar“.

Iako je većina žena upoznata sa postojanjem posebnih servisa za žene koje su pretrpjele nasilje, malo njih je pristupilo korišćenju takvih servisa ili prijavilo nasilje policiji. Sramota, ekonomska zavisnost, strah od odmazde počinioca i nepovjerenje u servise – neke su od glavnih prepreka za prijavljivanje.

Tokom ovog mjeseca, policijske stanice širom zemlje dobiće plakate s ciljem podizanja svijesti o nasilju nad ženama i ulozi policije u borbi protiv rodno zasnovanog nasilja. Važno je podržati žene kojima je pomoć potrebna. Koristite telefonske linije – javite se i prekinite ćutnju. Pozovite 080 111 111.

Facebook stranica Misije OEBS-a u Crnoj Gori https://www.facebook.com/osce.montenegro/ i Instagram stranica OEBS-a https://www.instagram.com/osceorg prate kampanju „Prekini ćutnju“.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Razocarana
Gost
Razocarana

A zene koje vam se obrate?stotinu obecanja i na tome sve ostane.nazalost zena mora ako ne samostalno onda uz svoju porodicu da se izbori,sve ostalo ne pije vodu.

Narcis Zgubidan
Gost
Narcis Zgubidan

Neka si pošla znaj da sam te tuka! Običaji se teško gube .

cccc
Gost
cccc

A kome će se muškarci žaliti kada vi vršite nasilje jezikom?

Send this to a friend