Prikupljeno oko 2.500 eura pomoći za liječenje mališana

Učenik podgoričke SSŠ “Sergije Stanić” Andrija Đukić (16) privukao je nedavno pažnju nesvakidašnjim potezom pješačenjem skoro 900 kilometara za 34 dana kroz akciju “Milion koraka” i na taj način prikupio skoro 2.500 eura pomoći za Fondaciju “Budi human”, odnosno liječenje mališana.

<<<Uzvišenih milion koraka dječaka iz Podgorice<<<

On je sa majkom Jelenom na putovanje krenuo 20. juna, a vratio se 22. jula. Već sada najavljuje nova putovanja i akcije, kojima bi doprinio prikupljanju pomoći onima kojima je to najpotrebnije.

<<<Andrija stigao do cilja: Pješke prešao 900 kilometara za djecu Fondacije Budi human<<<

Andrija je posebno zahvalio školi i svojim drugovima iz odjeljenja, koji su mu pružali podršku kada je bilo najteže, kao i organizaciji “Budi human” bez kojih ova akcija, kako kaže, ne bi ni bila moguća, ali i svima onima koji su donirali sredstva, jer je zahvaljujući njima akcija bila uspješna.

Na putovanje je, kako kaže, krenuo iz dva razloga da promijeni sebe i pomogne drugima, a inspirisan filmom “The Way”.

“Htio sam da vidim koliko daleko mogu da ‘poguram’ sebe, da pobijedim neke svoje strahove i na neki način sam uspio u tome. To je bio strah od nepoznatog i mojih sposobnosti, jer veoma lako odustajem i ovo je za mene bio savršen test. Takođe, drugi razlog, vjerovatno i važniji, jeste što sam želio da pomognem onima kojima je pomoć najpotrebnija. Želio sam da pomognem djeci koja se svakodnevno bore za svoj život. Mislim da su to nahrabrija djeca i smatram da ona treba da budu u centru pažnje, a ne ja. Sve što sam radio bilo je za njih”, kazao je Andrija.

Ističe da sa putovanja pamti samo lijepe stvari, ali da je bilo i perioda kada je htio da odustane.

“Treba puno vremena da prođe da budem svjestan šta mi se sve desilo na ovom putovanju. Sigurno je da ću najviše pamtiti ljude koje sam sreo i prijateljstva koja sam ostvario. Oni su činili ogroman dio moje snage i ‘gurali’ me kroz svaki moj dan, bodrili da idem dalje onda kad je to bilo najteže. To su ljudi iz cijelog svijeta, koji su pješačili isto kao i ja. Upoznao sam nekoliko Hrvata, sa kojima sam proveo baš lijepe trenutke, a zadovoljstvo mi je bilo da komuniciram sa Amerikancima, a pogotovo što smo svi došli zbog istog cilja. Upoznao sam mnogo ljudi, jer svaki dan neko počinje ili završava svoje putovanje. Bilo je trenutaka i kada sam želio da odustanem, ali znao sam da ću na taj način iznjevjeriti i sebe i tu djecu zbog kojih sam krenuo na putovanje. Imao sam mnogo povreda, padova i umora tokom 870 kilometara, ali preko svega se prešlo zbog višeg cilja”, istakao je Andrija.

On objašnjava da ne pješače svi iz istog razloga, te da svako ima svoj cilj.

“Bilo je onih što su pješačili iz istog razloga kao i ja, ali i onih koji su pješačili da bi bolje upoznali sebe ili iz religijskih razloga”, kazao je Andrija.

Najveći utisak na njega ostavila je završna faza u Galiciji, autonomna zajednica u Španiji, smještena na krajnjem sjeverozapadu Pirinejskog poluostrva. Nalazi se na obali Atlantskog okeana i graniči se na jugu sa Portugalom.

“Galicija je oblast koja me je podsjetila na Crnu Goru, što mi je dalo dodatnu snagu, energiju da privedem kraju svoj put. To je neki poseban osjećaj, koji se teško može opisati riječima”, poručio je Andrija.

Zbog toga je i poručio vršnjacima da “budu uporni, nikad ne odustaju i budu tolerantniji prema ljudima koji su drugačiji”.

Koliko je težak ovaj put i pješačenje od skoro 900 kilometara govore i česta odustajanja i starijih, kao i loši uslovi u spavaonicama sa po 20-40 ili čak 100 ljudi. Ističe da je u takvim uslovima bilo nemoguće spavati, iako je san neophodan da bi se dnevno prelazilo i po 25 kilometara.

Đukić je za ovu humanitarnu akciju, nazvanu “Milion koraka” inspiraciju pronašao u filmu “The Way”, koji govori o hodočasniku Tomu.

Put Svetog Jakova koji, unazad hiljadu godina, hodočasnici prelaze, počinje u francuskom gradu San Žan Pje de Poru i vodi sve do španskog Santiago de Kompostele. Tokom puta hodočasnici nose “Credential”, odnosno pasoše, a u prenoćištima dobijaju pečat kao potvrdu da prelaze put Sv. Jakova.