Pulević: Intelektualac mora biti društveno angažovan

Najveće državno priznanje Trinaestojulska nagarada za životno djelo ove godine pripala je prof. dr Vukiću Puleviću vrsnom naučniku, botaničaru, profesoru, ekologu, kako sam kaže angažovanom intelektualcu, koji se, osim bavljenja naukom, bezrezervno i beskompromisno zalagao za nezavisnu Crnu Goru, njene identitetske vrijednosti i njen put u društvo razvijenih država.

Pulević intervju za Pobjedu počinje upozorenjem: “Nemojte od mene praviti nekog genijalca, arogantnog čovjeka. Da bude da se ja nešto hvalim…”. Ali, samo i sa dijelom fakata o djelu Vukića Pulevića jasno je da je Trinaestojuska nagrada za životno djelo u pravim rukama, a to je nepodijeljen stav i crnogorske javnosti, koja je, inače, rijetko saglasna.

Pulević kaže da ne mistifikuje priznanja, ali da mu svakako imponuju. Govoreći o intenzivnom, višedecinijskom angažmanu i na brojnim poljima izvan nauke ocjenjuje da intelektualac to mora, da je “nemoralno previđati probleme i ne uključivati se u njihovo rješavanje”.

“Neprekidno sam u struci od 1962. godine. Izučavao sam floru i vegetaciju Crne Gore, ali i drugih balkanskih zemalja. Da bih izučavao o Crnoj Gori moram da je razumijem u njenom okruženju, regionalnogeografskim prostorima. A kako sam je upoznavao u regionalnim okvirima, kao florističko i geografsko područje, pojavljivala mi se, izazivala me radoznalost da upoznam i njene druge političke, istorijske, kulturne, etnografske karakteristike. Bila mi je pasija iščitavanje sve te literature. Nekako sam spojio sve to. Kada je došlo vrijeme političkih previranja, još početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, morao sam da se uključim u te procese. Nijesam mogao ostati izvan njih i posmatrati sa strane. Bio sam podrška osnivanju svih crnogorskih institucija koje su se ticale njenog identiteta i koje su štitile Crnu Goru od Liberalnog saveza, preko Matice crnogorske, PEN centra, Crnogorske pravoslavne crkve, do Dukljanske akademije nauka”, poručio je Pulević.

Dodaje da su ga u početku mnogi pitali šta će mu sve to, ali tvrdi da je znao zašto mu to treba.

“Da pomognem Crnoj Gori da se osvijesti, da dođe k sebi, da krene demokratskim putem, da ne srlja u ratove, da ne robuje tuđim interesima, da nađe samu sebe, da valorizuje svoje prirodne, kulturne, istorijske vrijednosti… Borili smo se za pravo i slobodu crnogorskih građana, za načela slobodnog duštva. Srećom, bilo je dosta ljudi koji su bili u toj akciji i te ideje su se sve više širile, tako da Crna Gora 2006. godine, ipak, nije sa ravne ledine krenula u obnovu državnosti, nego je imala temelj”, navodi on.

Pulević, koji je bio ministar za ekologiju i životnu sredinu, smatra da nije pogriješio kada je 1993. godine ušao u Vladu.

“Tada sam bio i aktivni profesor na fakultetu, ali kao aktivni političar, kada bih prošao vrata fakulteta apsolutno bih zaćutao o politici. Niko nije mogao to da zapazi na meni, ne bih riječ progovorio o politici među studentima i profesorima. Imao sam svoje tribine izvan fakulteta. Veliki sam pristalica depolitizovanog univerziteta. Pošto je Crna Gora vratila nezavisnost i dalje sam pratio ta zbivanja, ali sam se povukao iz institucija i pasivizirao se. Apsolutno sam za to da intelektualac treba da uđe u politiku, ali primjereno. Njegova znanja bila bi previše pasivizirana ako bi se pretvorila samo u lekcije”, kazao je on.

Pulević je istakao da je crnogorskim jezikom počeo da bavi sa stanoviša biljaka.

“To je bila zapuštena oblast koju nikada niko nije radio i smatrao sam da svojim iskustvom mogu bar nešto da prikupim i spasim. Narodna imena biljaka u Crnoj Gori iščezavaju iz crnogorskog govora i potiskuju ih uvezeni nazivi. Sada, zbog urbanizacije i demografskog haosa, migracija više nemamo tipično selo i više nema mogućnosi da se išta ima zabilježiti na selu. Nema niđe nikog”, rekao je on.