Nešto veliko što nas je činilo srećnim, posebno nas mlade tog vremena, bila je proslava 25. maja, istakao je Radojica Radojević, predsjednik SOBNOR-a Crne Gore prisjećajući se Dana mladosti.
Ja sam Radojica Radojević, rođen u Titogradu a sada živim u Podgorici, gradu moje mladosti, gradu kojeg volim, trudio sam se da uvijek u svom radu dajem određeni doprinos njenom razvoju, radujem se njenom uspjehu i nadam se da ću ovdje ostati do kraja moga života.
Kako je kazao, pored radnih obaveza na poslu, bio je uvijek angažovan u radu i u rukovodstvu omladinske organizacije Titograda i Crne Gore a kasnije i u drugim društveno političkim organizacijama i Nevladinom sektoru.
“Sa radošću se sjećam tog divnog vremena i mislim najljepših dana provedenih u tom periodu”, naveo je Radojević.
Takođe, učesnik je 14 Saveznih radnih akcija i nosilac 13 udarničkih značaka, u tom periodu.
“Kao mlad čovjek odlikovan sam ukazom Predsjednika Ordenom Rada sa zlatnim vijencem a prilikom služenja vojnog roka odlikovan sam Medaljom za vojne zasluge.Takodje sam dobitnik najvećeg omladinskog priznanja Diplome 14 septembar”, dodao je.
Kako ističe, sve to navodi jer se dešavalo u jednom, za njega, divnom vremenu, kojeg se i danas rado sjeća kroz prelijepa iskustva iz života i mladosti.
“Nešto veliko što nas je činilo srećnim, posebno nas mlade tog vremena je proslava 25 maja. Dan mladosti je bio praznik SFRJ koji se slavio 25 maja povodom Titovog rođendana. Na taj dan mladi iz cijele bivše Jugoslavije Titu su predavale štafetu mladosti kao simbol bratstva i jedinstva i predanosti tekovinama Josipa Broza Tita. Prva štafeta mladosti pošla je iz Kumrovca rodnog mjesta druga Tita, a svake naredne godine ona je polazila iz drugog mjesta, iz druge republike, obilježavajući datume događaja iz istorije jugoslovenskih naroda i narodnosti”, pojasnio je Radojević.
Štafetne palice, kako je kazao, nošene su širom Jugoslavije po nekoliko mjeseci unaprijed utvrđenim maršutama , dok im je zajednički elemenat bila petokraka ili buktinja u vrhu.
“Štafeta mladosti nosila je pozdrave-pismo Titu od omladine Jugoslavije, podržavala njegovu požrtvovanost za dobro zemljei poželjela dug život i uspješan rad u budućnosti. Ja se sjećam osamdesetih godina kada sam bio u užem rukovodstvu mladih Titograda tog 25 maja i dolaska štafete mladosti u naš grad”, navodi se u saopštenju.
Radojević je pojasnio da su pored savezne štafete u njihovom gradu nosili i lokalne, koji bi se, kako je kazao, predavale rukovodstvu mladih tog grada.
“Svaka životna sredina, radna organizacija ili kolektiv priredjivali su toga dana razne svečanosti posvećene tom prazniku, štafetu su po običaju nosili najbolji radnici, istaknuti omladinski rukovodioci, najbolji studenti i djaci. Kako sam i jedan od nosilaca štafete mladosti u našem gradu na trgu Ivana Milutinovića tada, gdje je bio organizovan centralni doček štafete mladosti za mene je to bila velika čast i priznanje”, ističe Radojević.
Prema njegovim riječima, posebna čast i ponos za svakog pionira, omladinca i građanina bila je nositi Titovu štafetu.
“Nosioci na važnijim etapama birani su po nacionalnom ključu i to je značilo jak politički podsticaj njihovoj budućoj karijeri”, istakao je.
Na putu do odredišta, kako dodaje, štafeta je pokrivana jakim policijskim obezbjeđenjem i praćena svim medijima.
Istakao je da je u svim većim naseljima kroz koje je štafeta prolazila, pripremana svečana pozornica na kojoj su statirali najzaslužniji borci i najviši funkcioneri tog područja, držani prigodni govori i recitali.
“Odjekivala je muzika, vijorile su se trobojke nastupali horovi i solisti, a narod se veselio”, navodi on.
Sve je to, kaže Radojević, trebalo doživjeti, bilo je veličanstveno.
“Posljednju štafetu na Stadionu JNA u Beogradu 1979. sa željama za 87. rođendan Titu je predala omladinka Sanija Hiseni. Štafeta mladosti za Titov 88. rođendan, prekinuta je smrću predsjednika Tita 4. maja 1980.godine, ali je nastavljena i narednih godina kao simbol ljubavi i odanosti njegovom djelu, sa porukom “ I poslije Tita-Tito””, dodao je.
Kako je zaključio, posljednju štafetu 1987.godine pratio je skandal, pa je prekinuta, jer se ispostavilo da je idejno rješenje ljubljanskih dizajnera plakate i štafete nazvano “Novi kolektivizam” prepravljena kopija nacističkog plakata “Treći Rajh” Riharda Klajna.
