Rožajske vjerske škole nelegalne

Tragom informacija o sve razuđenijem vjerskom obrazovnom parasistemu koji je na djelovima teritorije Crne Gore uspostavilo novopazarsko sandžačko Muftijstvo, Pobjeda je u nizu tekstova pokušala da odgovori na nekoliko osnovnih pitanja vezanih za legalitet cijelog procesa.

Uspjelo se, međutim, tek djelimično do nivoa takozvane administrativne evidencije. Ali, ključna dilema o dokumentacionoj osnovi i kontrolnim državnim mehanizmima ostala je nerazriješena, pa ni do danas nije sasvim jasno po kojim pravnim normama se osnivaju vjerske škole izvan sistema Islamske zajednice u Crnoj Gori.

Van sistema

Iako se u članu 17 Ugovora sa državom iz 2012. godine navodi da Islamska zajednica ima pravo da osniva vjerske škole i obrazovne institucije višeg nivoa za potrebe školovanja vjerskog osoblja, nema jasne odrednice koja bi sugerisala odnos potpisnica Ugovora (Vlade i IZ) prema takozvanim alternativnim obrazovnim ustanovama poput rožajske ženske Medrese, islamskih vrtića ili škola Časnoga Kurana. I sve to potpuno van sistema i mogućnosti bilo kakve kontrole Islamske zajednice u Crnoj Gori.

U članu 20, doduše, dodatno se objašnjava da u skladu sa principom vjerske slobode, Crna Gora priznaje osnovno pravo roditelja na vjersko podučavanje njihove đece. Ali, ni sa tom konstatacijom se ne razaznaje da li Islamskoj zajednici pripada ekskluzivno pravo osnivanja obrazovnih i vaspitnih ustanova ili se van tog sistema mogu uključivati i vjerske zajednice čija su sjedišta u drugim državama.

Stanje na terenu

U Mešihatu Islamske zajednice u Crnoj Gori su nedvosmisleno jasni- sve ustanove izvan postojećeg obrazovnog sistema i van nadležnosti IZ su nelegalne. Njima bi kao paraobrazovnim paraustanovama trebalo da se bave nadležni državni organi, odnosno Prosvjetna i druge inspekcije. Diplome i zvanja stečena u takvim paraustanovama Islamska zajednica u Crnoj Gori ne priznaje. Kako su na česta upozorenja iz Mešihata, ali i lično od reisa Rifata efendije Fejzića, reagovali „prozivani” organi, Pobjeda nije podrobnije analizirala, ali tvrde da je „stanje na terenu“ nepromijenjeno.

Ženska Medresa čiji je osnivač Muftijstvo za takozvani južni Sandžak, na istom je mjestu, u centru Rožaja. Nepromijenjenih adresa, sa nepromijenjenim djelatnostima, su i islamski dječji vrtići i škole Kurana.

Pravni okvir

Sa istim su apsolutno nedefinisanim statusom u odnosu na službeni, formalnopravno i suštinski verifikovani sistem, sa vjerskog i sa svjetovnog aspekta, a unutar crnogorskog ustavno-pravnog okvira. Kao takvi, van su domašaja prosvjetnih, vaspitnih, socijalnih i finansijskih kontrolnih mehanizama, van nadzornih analiza programskih i drugih sadržaja, kao i struktura stalnih i povremenih predavača i vaspitača.

Da li je Ugovor o uređenju međusobnih odnosa od zajedničkog interesa između države i Islamske zajednice dovoljno jasan, pa je i na osnovu njega moguće „intervenisati” u oblasti vjerskog obrazovanja i vaspitanja, dilema je oko koje, očigledno, nema potpune saglasnosti. Na dugoročnija, kvalitetnija i efikasnija rješenja moraće, izgleda, da se sačeka do usvajanja zakona o vjerskim zajednicama.