Slučajnosti ili organizovana kampanja

Crnogorski pokret oglasio se danas povodom jučerađnje izjave patrijarha Srpske pravoslavne crkve Irineja i saopštio da ih je iznenadio poglavar SPC beslovjesnim izjavama kojima je uvrijedio i Crnu Goru, Crnogorce, a ništa manje ni Srbe i srpske žrtve, koje su ostavile kosti po Jasenovcu i ostalim stratištima NDH.

Saopštenje Crnogorskog pokreta prenosimo u cjelosti:

Crnogorski pokret se apsolutno zalaže za dobre odnose među državama na Balkanu, a i šire, ali uz međusobno uvažavanje i nemiješanje u unutrašnje stvari država. Zato ne vidimo nijedan razlog za bilo koju vrstu snishodljivosti, inferiornosti i tolerisanja grubih ataka na državu
Crnu Goru, njeno političko opredjeljenje, suverene odluke ili unutardruštveno organizovanje.

Svako uzdržavanje od reakcije samo je podsticaj za dalje miješanje i rovarenje. Osim što to praksa često i sve više potvrđuje, dodatno se građani ośećaju sve poniženiji i ozlojeđeniji što država ne vrši svoju ustavnu ulogu i štiti svoj suverenitet i integritet. Teško je vjerovati da se radi o pukoj slučajnosti da u nepune dvije neđelje Crna Gora više puta bude predmet bavljenja izvana na veoma ponižavajući i omaložavajući način. Prvo je poslanik najjače i vladajuće partije u Srbiji, SNS, Vladimir Đukanović, zaprijetio Crnoj Gori, ako se ne bude ponašala onako kako dotični misli da treba, vojnom intervencijom srpske vojske i “oslobađanjem” Crne Gore, valjda od Crnogoraca. Ne znamo da li ga je inspirisalo vrijeme prije jednog stoljeća, ali nesumnjivo da je ideja istovjetna onoj kad je Crna Gora bila poprište najtežih zločina i “oslobođena” svog postojanja.

Iz iste partije, ovaj puta sa samog vrha, od njenog predśednika, koji je, usput, i predśednik Srbije, izrečena je nevjerovatno omalovažavajuća višeznačna poruka o tome kako je bivša vlast u Srbiji “pustila Crnu Goru da ode” 2006.godine, kao da se radi o Braničevskom okrugu, a ne republici koja je svojevoljno unijela svoju državnost u zajedničku državnu tvorevinu. Tvorevina je naprikladnija riječ zbog imena jedne životinje u njoj. A višeznačna je jer bi Vučić morao da objasni u kom kontekstu imaju značaj riječi da “izgube kampanju u zemlji sa 30 odsto Srba i 60 odsto građana koji govore srpski”, odnosno, na koji način bi on kapitalizovao te naduvane brojke?

Iako je mudrost kategorija koju nikada ne očekujemo od patrijarha SPC, Irineja, iznenadio je i nas beslovjesnim izjavama kojima je uvrijedio i Crnu Goru, Crnogorce, a ništa manje ni Srbe i srpske žrtve, koje su ostavile kosti po Jasenovcu i ostalim stratištima NDH. Ne možemo se oteti utisku da je neko instruisao Irineja, a pominjanje položaja srpske crkve u vrijeme Osmanskog carstva i poistovjećivanje položaja Srba u Crnoj Gori sa onim u NDH vjerujemo da su intelektualni dometi srpskog patrijarha. Da ne budemo previše grubi. A i ti pokušaji da se izazovu krize u drugim zemljama korišćenjem svoje manjine u njima, postalo je otrcani obrazac koji je, doduše, bio uzrok proteklih ratova u bivšoj Jugoslaviji. Bojimo se da to nije donijelo dobra upravo srpskom narodu i kad bi zanemarili nesreće koje je to prouzrokovalo građanima tih zemalja druge nacionalnosti.

Što se tiče rješavanja pitanja sakralne imovine, zna dobro SPC da ne polaže nikakvo svojinsko pravo, niti da pośeduje bilo koji pravno valjan dokument kojim može dokazati vlasništvo. Otuda krupne riječi i isprazne priče o vjekovnom vlasništvu. Srećom, svojinska prava se ne rješavaju galamom o “nepravdi” već konkretnim pravnovaljanim dokazima o vlasništvu pred zemaljskim sudovima Crne Gore. Umjesto što prijeti praznom puškom i alarmiranjem svjetske javnosti, eto mu sud u Strazburu pa neka pred međunarodnim sudom podnese dokaze da
je Crkva stvorena 1920. godine “vjekovni vlasnik” trećine Crne Gore.
Takođe poručujemo svim dušebriznicima u Srbiji, u kojoj se već duže vrijeme vodi prljava kampanja protiv Crne Gore, o navodnoj ugroženosti Srba u njoj, te pričama o asimilaciji, koja im nije, btw, smetala devedesetih godina prošlog stoljeća kada je udesetostručen broj Srba u Crnoj Gori, da treba da ih bude sramota činjenice da se broj Crnogoraca u Srbiji, u potonjih oko tri decenije, smanjio pet puta. Plus su velike šanse, obzirom na odnos prema Crnogorcima, presiju koja se vrši na njih, te svakodnevnu propagandu kroz medijski, školski sistem i sve druge institucije države Srbije, da će na sljedećem popisu broj Crnogoraca u Srbiji biti mnogo manji.

Voljeli bismo da neko od državnih organa Crne Gore makar stavi to do znanja državi Srbiji, osim što ponavljamo floskulu “o nikad boljim odnosima”!

Dobrim dijelom svjetska javnost je izjavu u violentnosti Crnogoraca i trećem svjetskom ratu, izrečenu od strane predśednika USA, Donalda Trampa, doživjela posprdno, dok je onaj analitičniji i oprezniji dio ostao zapitan ima li to ikakve veze sa susretom Trampa sa predśednikom Rusije, Putinom. Ne ulazeći u špekulacije o čudnoj naklonosti Trampa ruskom predśedniku i što stoji iza nje, ne možemo se oteti utisku da je Putin predstavio Crnu Goru Trampu bojama patrijarha SPC, samo malo inteligentnijim nijansama, a da su njegove izjave o trećem svjetskom ratu pravljenje paralela sa nekim drugim vremenima kada je nasilje radikalnih pripadnika Crne ruke proizvelo svjetska stradanja. No, mi vjerujemo da je USA ozbiljna, demokratska država, koja svoje međunarodne obaveze ispunjava dosljedno, te da pokušaji Putina da USA doživljava po ugledu na svoju zemlju – jalova rabota. Kao što je jalova rabota svih iz Srbije koji Crnu Goru doživljavaju kao svoju prćiju, bez obzira da li je to posljedica nekog šireg plana u kojem su izvršioci, ili samostalni izvođači radova.

Bilo kako bilo, očekujemo od države Crne Gore da ide u susret problemima, da na agresiju odogovore oštro, beskompromisno, jer samo tako mogu preduprijediti unutrašnju i spoljnu destabilizaciju Crne Gore, što je očita namjera svih navedenih pokušaja.