Stihija sravnila, ljudi obnovili

Desetak nemilosrdnih sekundi petnaestog aprilskog jutra 1979. godine promijenilo je izgled Crnogorskog primorja i njegovog zaleđa. U katastrofalnom zemljotresu, koji se dogodio u 7.19 časova, poginula je 101 osoba i povrijeđeno 1.700, dok je razoreno 250 manjih i većih naselja sa više od 60.000 objekata.

Sedam jedinica Rihterove skale i devet stepeni Merkalijeve ostavile su pustoš i u infrastrukturnim objektima. Procijenjeno je da je šteta koju je izazvao katastrofalni zemljotres bila veća od 70 milijardi dinara, od čega se više od trećine odnosilo na privredne objekte.

Pobjeda je istog popodneva štampala vanredno izdanje na osam strana. Njihovi novinari i fotoreporteri brzo su stigli na mjesta stradanja da bi riječju i slikom izvijestili o posljedicama katastrofe, koja je bez krova nad glavom ostavila više desetina hiljada žitelja crnogorskog primorja i okoline. Naslovi Domovi pretvoreni u ruševine, Gromade satrle stotine kuća, Stravično jutro, Stihija je odnijela sve, Brodogradilište u moru… prenijele su strahotu zlokobnih stradanja.

“To je bilo strašno, brda su se tresla. Jedva smo uspjeli da se domognemo vrata, a već je sve bilo porušeno. Djeca su skakala kroz prozore. No, velika je sreća da smo svi živi i zdravi”, dio je jedne od brojnih ispovijesti ispričanih reporteru Pobjede u Starom Baru.

Djevojka iz Kumbora pričala je kako je probudila strašna huka, tutnjalo je desetak sekundi, u panici je iskočila kroz prozor i samo što je izašla kuća se prepolovila. Mladić iz Bijele kazao je da su stvari oko njega “oživjele”, da je krevet počeo da igra, luster da se trese, stvari da se razbijaju.

“Djeca i žena su vrištali, plakali. Mislio sam da je to kraj, jer nijesmo imali kud sa četvrtog sprata. Treslo je toliko žestoko da se čovjek nije mogao kretati nego je padao”, prenijela je Pobjeda njegove riječi.

O sreći u nesreći svjedoče riječi primarijusa iz kotorske bolnice, koji je ispričao da je samo dva minuta prije udara sestra na kolica postavila 22 novorođenčadi i odnijela ih na dojenje. Ta dva minuta su ih i spasla najgoreg.

Stranice Pobjede bilježile su tih dana i mnogo priča sa zlokobnim krajem, a neke od njih potiču iz crmničkih sela i mnogo su više od drame.

Braća, dječaci, spavali su u porodičnom domu, dok su majka i baka spremale kolače za rođendan jednoga od njih. Uz silnu tutnjavu, zemlja se otvorila, planina naježila, snažno se zatresla kuća od koje je nekoliko sekundi kasnije ostala samo gomila kamenja. Rođendan nije proslavljen, kamenje je poklopilo mala bratska tijela. Nastao je pakao. Rodbina je golim rukama zaronila u kamenje i munjevitom brzinom otkopavala, ali je bilo kasno.

Kad se dogodi zemljotres, spašavanje je trka sa vremenom. U borbi sa posljedicama ćudi prirode ostalo je zabilježeno da je crnogorski čovjek ostao uspravan i kad se sve oko njega rušilo. Strahote aprilskih rušenja ujedinile su akcije požrtvovanja, solidarnosti i humanosti.

U prvim satima nakon zemljotresa, ljudi su samoinicijativno pomagali, a kolektivna akcija krenula je nakon organizovanja Republičkog štaba civilne zaštite. Savezna skupština donijela je Zakon o obnovi Crnogorskog primorja, pa su sve republike tadašnje Jugoslavije solidarno učestvovale u obnovi, a pomoć je stizala iz cijelog svijeta.

Tragovi prirodne nesreće odavno su izbrisani, a moderna lica crnogorskih turističkih centara godinama su među prestižnim na mapi svijeta. Tragovi i ožiljci su ostali, posebno u srcima onih koji su u katastrofi izgubili najdraže.