Tajna koja je obasjala Lovćen; Škundrić: Migovi su poletjeli da obore NLO, ali je objekat nestajao i pojavljivao se kao da za njega vrijeme ne postoji

Prije tačno pola vijeka, jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo suočilo se sa serijom događaja koji do danas ostaju nerasvijetljeni. Tokom zime 1975. godine, piloti 172. avijacijskog puka iz Titograda gotovo svake noći prijavljivali su isti fenomen – užarenu kuglu koja je lebdjela nad Crnom Gorom i Jadranom, krećući se brzinama nezamislivim i za najmodernije letilice današnjice. Objekti su bili bez vidljivog pogona i kretali se suprotno zakonima konvencionalne fizike. Filmski reditelj Miloš Škundrić, koji je sa desetinama svjedoka tih događaja razgovarao, priprema igrani film inspirisan tim misterioznim susretima – „Šifra Vuk“, piše Pobjeda.

Škundrić otkriva kako su izgledali ti susreti, što su piloti zaista vidjeli i zašto smatra da je riječ o najautentičnijem NLO incidentu u Evropi.

Što se zapravo dogodilo 1975. godine nad nebom Crne Gore i Jugoslavije?

ŠKUNDRIĆ: To je bila čitava serija događaja koji su trajali gotovo mjesec dana – od polovine januara do polovine februara 1975. Gotovo svake noći piloti 172. avijacijskog puka iz Golubovaca prijavljivali su pojavu svijetleće kugle koja se kretala iznad područja Lovćena, Cetinja, Danilovgrada, pa duž cijele obale do Dubrovnika. Riječ je o fenomenu koji je istovremeno pratilo više desetina pilota, a ponašanje objekta nije bilo moguće objasniti poznatom fizikom.

Kako su izgledali ti susreti prema svjedočenjima pilota?

ŠKUNDRIĆ: Evo jednog opisa koji sam čuo. Noć je. Iznad Rumije letio je vojni avion G-2 „Galeb“, dvosjed sa jugoslovenskom trobojkom na repu. U prednjoj kabini – afrički kadet na obuci, sa bijelom kacigom na kojoj je crvena zvijezda. U zadnjoj – njegov nastavnik, jugoslovenski pilot, umoran od brojnih letova toga dana. Odjednom, pred njima se u tami pojavljuje ogromna kugla žućkaste svjetlosti, nalik malom mjesecu. Prvo lebdi, a onda nevjerovatnom brzinom presjeca njihovu putanju i nestaje daleko iznad mora.

Te zime 1975. godine dogodila se neobična serija bliskih susreta u jugoslovenskom vazdušnom prostoru. Od polovine januara do polovine februara, gotovo svake noći, piloti JRV-a na noćnim letovima susretali su istu misterioznu pojavu – NLO koji se pojavljivao nad kontinentalnom Crnom Gorom, najviše oko Danilovgrada, Čeva, Cetinja, podno Lovćena sa sjeverne strane, kao i iznad cijele jadranske obale, od granice sa Albanijom do Dubrovnika.

Kakva je bila reakcija vojske?

ŠKUNDRIĆ: JNA je tada bila na vrhuncu moći. Postojale su tenzije sa Italijom oko Trsta i odnosi sa NATO su bili veoma osjetljivi. Ipak, Tito nije popuštao. A onda se pojavilo nešto što ni vojska ni nauka nisu mogli da objasne, niti da mu „doskoče“. Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo bilo je stavljeno na ozbiljnu probu. U Golubovcima je tada bio stacioniran 172. avijacijski puk, školska jedinica za obuku domaćih i stranih kadeta, uključujući pilote iz afričkih zemalja. To je bio i unosan posao za državu, jer su strane vlade plaćale obuku i kupovinu aviona domaće proizvodnje – „Galeba“ i „Jastreba“.

Komandant puka, potpukovnik Zvonko Jurjević, u početku nije vjerovao mladim pilotima koji su prijavljivali svijetleće kugle. Sumnjao je na meteorološke balone, špijunske letjelice, pa čak i optičke iluzije. Ali vrlo brzo, i sam se uvjerio u suprotno. Jedne noći, jureći za NLO-om iznad jadranske obale prema Dubrovniku, vidio je kako objekat u trenutku nestaje sa horizonta, „kao kometa“. Nakon toga, Jurjević i njegovi piloti pokušavali su da organizuju presrijetanja, ali je NLO uvek izmicao, kao da zna šta će oni da urade.

Jurjević je kasnije bio i komandant jugoslovenskog vazduhoplovstva i general-pukovnik. Vrlo kredibilan čovjek. Koliko je pilota učestvovalo u ovim događajima?

ŠKUNDRIĆ: U nekim noćima – i do dvadesetak istovremeno. U jednom pokušaju presrijetanja, čak 12 aviona i 24 pilota pokušala su da okruže objekat. Piloti iz Afrike bili su uplašeni, dok su domaći jedva čekali da ga vide. Postoje tvrdnje da su neki čak i pucali na NLO iz mitraljeza, ali bez efekta. Kada je Jurjević obavijestio komandu u Beogradu, dočekan je sa podsmjehom. Govorili su da su „ovi dole u Titogradu previše popili“. Ipak, kada je svjetlosnu pojavu prijavila posada broda „Galeb“, na kojem se tada nalazio lično maršal Tito, priča je postala ozbiljna.

Kako je izgledala ta reakcija sa najvišeg nivoa?

ŠKUNDRIĆ: Komandant Ratnog vazduhoplovstva i PVO, general Enver Ćemalović tada je naredio da se sa aerodroma u Batajnici pošalju supersonični lovci MiG-21, naoružani samonavođenim raketama. Objekat je dobio kodno ime „Vuk“. I kao u onoj priči o dečaku koji je vikao „vuk“ – kada su Migovi došli, NLO se nije pojavio. Vraćali su se za Beograd više puta, jer se objekat svaki put „sakrio“. Ćemalović je zbog toga počeo da gubi povjerenje u izvještaje sa juga, sve dok se pojava nije ponovo javila, i to u trenutku kada je Tito bio u Boki Kotorskoj.

Da li je došlo do pokušaja obaranja objekta?

ŠKUNDRIĆ: Da. Tada je naređeno presrijetanje i eventualno obaranje objekta. Pilot je bio kapetan Ivan Mamić, iz 18. klase. Mamić mi je ispričao da se našao „licem u lice“ sa NLO-om. Kada je dobio naređenje da puca, objekat je počeo da izvodi manevre koji su djelovali kao naučna fantastika – nestajao je, pa se pojavljivao iza leđa, u sekundi bio iznad Tivta, zatim kod Kolašina. Shvatili su da mu oružje ne može ništa. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, naređeno je da se obuka nastavi, a da se pojava ignoriše. I tada se desilo nešto što niko nije očekivao – NLO se pojavio iznad samog aerodroma u Golubovcima, tačno iznad Kombinata aluminijuma. Jurjević je izdao naređenje da niko ne reaguje. Objekat je tada počeo da „pali i gasi“ svijetla – i zatim nestao.

Da li je to bio kraj, da tako kažemo, fenomena?

ŠKUNDRIĆ: Nakon toga, više nije viđen. Kažemo „zauvjek“, ali postoje svjedočanstva da su sličan objekat vidjeli piloti JRV kod Zadra 1986. godine, pa čak i američki piloti tokom NATO agresije 1999. u zoni Boke. Možda je „ta pojava“ i dalje tu, negdje iznad Lovćena ili Boke – samo što danas više nema vojnih letova koji bi je mogli zabilježiti.

Kako je izgledao taj NLO?

ŠKUNDRIĆ: Piloti su ga opisivali kao kuglu koja je svjetlela žućkastom ili narandžastom bojom. Nije blještala poput reflektora, nego je imala toplu, gotovo živu svjetlost. Mogla je da se kreće hipersoničnim brzinama, pa da „ukoči“ u mjestu i zatim ponovo nestane preko horizonta kao kometa. General Jurjević ju je tačno tako opisao.

Da li je pojava zabilježena na radarima?

ŠKUNDRIĆ: Da. Radari na Prevlaci su bilježili objekat veličine „džambo-džeta 747“ koji se kretao iz pravca Barija brzinama od sedam hiljada kilometara na sat, a zatim zaustavljao gotovo nepomično blizu Dubrovnika. I radar na MiG-21 je registrovao cilj, ali svaki put bi nestajao čim bi se avion približio.

Izvanredne tvrdnje traže izvanredne dokaze. Da li sada postoje sačuvani materijalni dokazi?

ŠKUNDRIĆ: Nažalost, izvještaji pilota su bili arhivirani u Komandi JRV u Zemunu, a taj dio zgrade je pogođen tokom bombardovanja 1999. godine. Danas postoje samo letačke knjižice, privatne bilješke i intervjui koje sam snimio sa desetak aktera. To su ljudi poput Jurjevića, Stupara, Mamića, Stakića, Tasića, Mačeka, Stankovića… i njihova svjedočenja se nevjerovatno poklapaju.

Zašto ste odlučili da snimite film o tome?

ŠKUNDRIĆ: Jer je to možda najautentičniji slučaj NLO fenomena u Evropi – i jer govori o vremenu kada su piloti vjerovali da mogu da kontrolišu nebo, dok se iznad njih pojavljivalo nešto što prkosi svakoj logici i fizici. Film „Šifra Vuk“ nije samo priča o misterioznoj pojavi, već i o hrabrosti i strahu, o vojsci koja je morala da se suoči sa nepoznatim. O ljudima koji su vidjeli nešto što nisu mogli da objasne – i ćutali pola vijeka. Možda je taj „Vuk“ i dalje negdje iznad Lovćena, čeka neko novo nebo, novu generaciju pilota i – neko novo objašnjenje.