Titoističko bogoborstvo zasnovano na judinskoj izdaji

Marksističko-boljševičko i titotističko bogoborstvo, zasnivalo je ljudsku sreću na judinskoj izdaji i prodaji Hrista, na bogoubistvu i bratoubistvu, na ubistvu Boga u čovjeku i time lišavanju čovjeka vječnog smisla i života, ocijenio je mitropolit crnogorsko primorski Amfiohije u vaskršnjoj poruci.

“Iz tog starog i novijeg bogoodstupništva i hristoborstva rađa se danas novi globalni poredak svjetski temeljen cjelosno ‘na pohoti tjelesnoj, pohoti očiju i nadmenosti življenja’, na svijetu i pohoti njegovoj, odnosno na prolaznosti i ništavilu, tj. na bogoubistvu i konačnom čovjekoubistvu. Savremeno čovječanstvo, naročito ono koje sebe smatra hrišćanskim kao da konačno podliježe onom prvom demonskom iskušenju Hrista – pretvaranju kamenja u hljebove, kako bi cio svijet pošao za njim… U tim i takvim antihristovskim vremenima, mi koji vjerujemo da Isus jeste Hristos, znamo da se ‘Život javi i vidjeli smo i svjedočimo i objavljujemo’ tom i takvom svijetu – ‘Život vječni, koji bješe u Oca i javi se nama’; znamo ‘da sve što je rođeno od Boga pobjeđuje svijet; i ovo je pobjeda koja pobijedi svijet – vjera naša“, rekao je Amfilohije.

On dodaje da „hristolika drama čovjeka i svijeta od iskona pa do Sudnjega dana” dolazi do usijanja naročito posljednjih vjekova, prvjenstveno kod Hrišćana i hrišćanskih naroda, kojima je, kako kaže, mnogo dato, pa se od njih najviše i traži.

„Nažalost, namjesto da oni hode za Hristom i desnim pokajanim razbojnikom, u duhu služenja bližnjima i žrtvovanja za druge i za vječno Carstvo nebesko, oni kao da su krenuli za lijevim razbojnikom, čovjekoubicom i huliteljem na živoga Boga. Namjesto da se odazovu na svadbu Jagnjeta Božjeg ‘zaklanog za život svijeta’, da se poklone jedinom istinitom Bogu, oni su u opasnosti da postanu sluge boga Mamona, da postanu Judini svatovi, prodajući Hrista Boga, svoju dušu i prvjenaštvo za trideset srebrnika, tj. za zemaljsko carstvo, prolazno i ništavno. Šta su drugo bili krstaški ratovi i inkvizicije sa svojim nasiljem, ubijanjima i otimanjem od drugih nego prodaja i raspinjanje Hrista? Šta Francuska revolucija i njeno obogotvorenje boginje razuma, ako ne pilatovsko ‘pranje ruku’ u krvi ovog božanskog Pravednika? Takozvana evropska prosvećenost, na kojoj se danas zasnivaju i naše škole i obrazovanje, zar ne predstavlja poricanje Hrista kao vječne ‘svjetlosti koja svijetli u tami’ i koja ‘prosvećuje sve i sva’? Nacifašističko obogotvorenje tla i krvi i žrtvovanje miliona ljudi sebi i svojim interesima, u ime nadčovjeka i ‘mrtvoga’ Boga ne predstavlja li takođe smrtnu presudu Hristu Bogu Ljubavi i čovjekoljublja?“, pita Amfilohije.

Zato, kaže on, u tim i takvim antihristovskim vremenima, oni koji vjeruju da Isus jeste Hristos, znaju da se ”Život javi i vidjeli smo i svjedočimo i objavljujemo tom i takvom svijetu – Život vječni, koji bješe u Oca i javi se nama; znamo da sve što je rođeno od Boga pobjeđuje svijet; i ovo je pobjeda koja pobijedi svijet – vjera naša“.

„Zato, Vaskrsenje Hristovo vidjevši, poklonimo se Njemu Pobjeditelju smrti i ništavila, darodavcu vječnoga života, oprostimo jedni drugima i zagrlimo zagrljajem vječne ljubavi u Hristu, sva Božija stvorenja u svim znanim i neznanim svijetovima, pozdravljajući se sa sveradosnim: Hristos voskrese! Tugu odnese, vječnu radost donese!“, kazao je Amfilohije.