Društvo

Ugrožena evroazijska vidra na ušću rijeke Željeznice u Baru

Kod mosta na rijeci Željeznici u Baru na uviru u more primijećena je vrsta koja ima status blizu ugroženosti – evroazijska vidra.

Čitalac Bar Infa poslao je video snimak na kojem se vidi vidra, a osim što je rječna vidra (lutra lutra) naš sve rjeđi gost dragocjenost snimka je u tome što je inače skrovita životinja, koju je teško primijetiti.

Ovo je prvi put da je vidra zabilježena na ovom mjestu, nepunih stotinjak metara od mora, i vjerovatno se spustila rijekom negdje iz gornjih tokova, prema Sutormanu.

Za Bar Info biolog Stefan Ralević, zapošljen u crnogorskom Institutu za biologiju mora.

“Vidra je vrlo pokretni sisar, čiji je život usko vezan za vodene tokove. Dnevno može preći i do 40 kilometara, hrani se u pokretu plivajući, kao što se vidi na snimku. Život joj ne mora biti vezan za jednu rijeku, nije joj strano preći ulicu, i promijeniti tok. Ugrožena je vrsta, zaštićena je zakonom Crne Gore i svim evropskim direktivama. Velike prijetnje joj prestavlja čovjek, devastacijom rijeka, eksploatacijom prirodnih bogastava, često je meta lovaca, kao i žrtva saobraćaja. Nadajmo se da će ova barska vidra imati dug život, i da će opstati u našim staništima”, dodao je on.

Na svim teritorijama Evrope gdje ova vidra živi ima status NT (Near Threatened – blizu ugroženosti).

Ova lijepa i ljupka životinja živi na obalama jezera, močvara, rijeka, potoka, u podzemnim brlozima uz ivicu vode, ili u dupljama drveća, među korjenjem, u pukotinama stijena.

Vidre imaju vretenasto hidrodinamično tijelo, prilagođeno za plivanje i ronjenje, i vrlo mekan sloj krzna ispod spoljnjeg sloja koji se sastoji od duge zaštitne dlake. Ono ih održava suvim tokom boravka u vodi i zadržava sloj vazduha, pružajući im toplinu.

Većina vidri hrani se uglavnom ribom, dok prehranu nadopunjuju žabama i slatkovodnim rakovima.

Neke su se usavršile u otvaranju školjaka, dok ostale jedu i manje ptice ili sisare. Imaju veoma brz metabolizam i izgaraju energiju velikom brzinom.

Evroazijske vidre moraju pojesti 15 odsto vlastite težine dnevno. Većina vrsta love tri do pet sati tokom dana.

U potrazi za hranom, vidre često znaju da se sele iz jednog područja u drugo, pri tom prelazeći velike udaljenosti, čak i po nekoliko desetina kilometara.

Send this to a friend