Društvo

Uz ovakvog nastavnika matematika je formula ljubavi

Motivacione poruke uz čokoladice, Pitagorina teorema uz zvuk gitare i ogromna podrška samo su dio onog što nastavnik matematike OŠ” Pavle Rovinski”, Milan Rosandić, pruža svojim učenicima. Kako kaže za CdM, uči ih tome da matematika nije bauk, već formula ljubavi.

Rosandić i đaci

Nasmijana lica učenika govore više od hiljadu riječi, ali nijesmo mogli, a da ne pitamo i nastavnika odakle crpi ovoliko ljubavi, energije i podrške koju bezuslovno pruža svojim đacima.

CdM je i ranije pisao o nastavniku Rosandiću.

>>Uz ovakvog nastavnika matematika nije bauk >>>

“Ljubav prema matematici je nastala davno, još u nižim razredima osnovne škole. Osjećao sam radost kada nakon nekoliko pokušaja, dobijem rješenje matematičkog problema. Sreća je i kasnije bila na mojoj strani, jer sam tu ljubav prema “kraljici među naukama” njegovao zahvaljujući mojim profesorima matematike, od kojih moram istaći Ivonu Adžić.

Prisjeća se da je na zadatke gledao kao na rebuse, diveći se svemu što matematika nosi sa sobom. Najviše radost budilo je u njemu, kako dodaje, otkrivanje nekog novog načina rješenja, drugačijeg od onog već viđenog,

“Najbolji način da se nešto nauči jeste – da se samostalno otkrije”, kaže Rosandić za CdM.

Prema mišljenju ovog nastavnika, svako je dijete individua za sebe i svako  od njih se nosi sa nečim posebnim.  Smatra da nastavnici treba da vole djecu, posao koji rade, da budu i uzori i prijatelji i profesori od kojih treba da nauče što više i izađu iz škole sjećajući se časova sa kojih su ponijeli bar dio onoga što će ih učiniti čovjekom i znanje koje ostaje za sva vremena.

S obzirom da su danas djeca generalno nezainteresovana on je, kaže nam, srećan jer mu se čini da mališani na njegov čas dolaze sa voljom.

“Često vidim osmijeh na njihovim licima i radost u očima, što mene posebno čini srećnim. Barijeru i straha od ocjene smo se oslobodili već na prvim časovima našeg “druženja”, jer je mnogo važnije ono što naučimo i što nam ostaje vječno. Shvatili su i oni da njihov (ne)uspjeh smatram i svojim. A čini mi se, da nekako jedan dobar dio njih prihvata i usvaja ono što kažem i da pozitivno reaguju, ali opet teško je da ja govorim o tome, pa bih to prepustio njima”, dodaje jedan od najomiljenijih profesora u ovoj osnovnoj školi.

Rosandić kaže da ga je matematika naučila da uspravno i ponosno stoji, da prepozna prave vrijednosti, ali, kako dodaje, naučila ga je i da prizna kada nije u pravu.

Ma koliko tvrdili pojedini, da je matematika monotona i “hladna”, Rosandić se ne može složiti sa tim, jer je to nauka koja ima dušu, i kako često kaže djeci “Matematika je najljepša muzika za dušu, i jedina dopušta da osjetimo pravo ushićenje pred odjednom otkrivenom ljepotom spoznaje zakonitosti”.

“Zar nje lijepo kad sve što kažeš možeš da dokažeš? Pa gdje se to još može sresti?!”, ovako objašnjava Rosandić djeci.

Što se tiče iskustava iz djetinjstva sa matematikom, nastavnik uz osmijeh kaže da je tu bilo svega.

“Bilo je onih koji su predavanja držali samo kao puko navođenje tvrđenja, dokaza, formula, i na taj način predstavljali samo “hladnu” stranu matematike, ali je bilo i mnogo više divnih predavača zbog kojih sam ja danas, ovo što jesam, koji su sa toplinom govorili o brojevima i njihovim odnosima”, prisjeća se Rosandić.

Svojim najvećim spjehom smatra  pismenu vježbu sa maksimalnim brojem poena, susrete sa bivšim đacima koji  imaju odličnu ocjenu u Gimnaziji i riječi srednjoškolaca “Bili ste mi vjetar u leđa!”

Djeci poručuje da matematiku shvate kao igru brojeva, tačaka i pravih, da sa ljubavlju pristupe tom predmetu koji im dopušta da svoje vidike šire i uči ih da razmišljaju.. “A da bismo bili u stanju, kad se nađemo na raskrsnici puteva, da pravilno izaberemo kojim putem dalje ići, moramo misliti i koračati stazom života sigurno”.

Roditeljima skreće pažnju da najprije oslobode svoju djecu straha od ocjene i straha od ovog predmeta,”jer ocjena je samo broj, a matematička znanja su mnogo više!”

Važno je, kako dodaje, da roditelju nađu načina da uliju sigurnost i izgrade samouvjerenost kod djece.

Rosandić je ubijeđen da je matematika nauka mladih, “a to onda definitivno znači da matematičari ostaju vječito mladi u duši”.

“Naš nastavnik se jako trudi da nam detaljno i strpljivo prenese svoje znanje. Uz njega učenje je igra – zahtjevna igra iz koje svi izlazimo kao pobjednici. On želi da nam dokaže da je svijet matematike beskrajan i lijep i da u njemu možemo pronaći odgovore na mnoga pitanja”, kazala je jedna učenica.

“Doživljavam matematiku kao jedan predivan predmet, zahvaljujući mom razrednom koji se trudi da nađe načina da nas motiviše. Zahvalan sam i na onome najbitnijem čemu nas uči, a to je kako da odrastemo, budemo zreli, ozbiljni i veliki ljudi sjutra”, dodao je drugi učenik.

Pitali smo i jednog od roditelja šta misli o načinu rada nastavnika Rosandića.

“Kao majka djevojčice kojoj je Milan nastavnik slobodno mogu reći da sam zadovoljna ne samo njegovim radom već i ophođenjem prema našoj djeci. Posebno bih željela da istaknem saradnju sa roditeljima koja je za mene lično posebno važna. Na razne načine inspiriše i motiviše učenike da savladaju tremu i imaju volju i želju da budu najbolji. Za pohvalu je što su svi iz odjeljenja uključeni na bilo koji način. Sve u svemu sve pohvale za nastavnika!”

“Niko nije rođen kao genije, pa samim tim ni kao matematičar, genije se stvara!”, poručuje nastavnik na kraju.

Bojana Marković

Send this to a friend