U pitomom i živopisnom Stolivu uspijevaju najljepše kamelije sa titulom kraljice cvijeća bokeških đardina.
Tu proljeće naprije sviće, a kamelije kao simbol svih Bokelja danas njeguju uglavnom stariji mještani, kao što je 88-godišnja Anđelija Mihović.
Anđelija je vedrog duha i u poznim godinama, jer s ljubavlju održava vrt, bavi se plivanjem, jede samo zdravu hranu, pije domaće čajeve koje sama pravi, a obavezna je i jutarnja fiskultura.
Anđelijin je vrt ovih dana u mirisima, jer su u vrtu procvale magnolije, zumbuli i ruzmarin, ali ipak dominiraju kraljevske kamelije.
“Žao mi je što se kamelije sve manje sade, presađuju i kaleme u Boki Kotorskoj. One su poseban simbol Stoliva i njegove pitome zemlje i arije”, kaže ova šarmantna Stolivljanka koja svoje kamelije s ljubavlju zaliva.
Anđelija pamti vrijeme kada su se na kotorsku pijacu donosile prve trešnje iz Stoliva.
“To su bile rane, stolivske trešnje, a u Stolivu ima najmanje sunca”, priča Anđelija ua Skala radio.
Po njenom mišljenju biljkama, cvijeću i voćkama u Stolivu pogoduje vlažna i konstantno ista klima, bez naglog miješanja toplog i hladnog vazduha.
“Nažalost, sve je manje onih koji rade u vrtovima. Stari su otišli, mladima to nije zanimacija, sve je drugačije i način života i rada oko uzgoja voćki i cvijeća”, sa malo sjete podsjeća Anđelija.
Kamelije i voćke je ove godine ubio grad, velika kiša i nevrijeme koje je otkinulo pupoljke, pa zbog toga ne cvatu.
Stabla kamelija o kojima brine gospođa Mihović stara su preko 50 godina, od čijih sadnica je u siromašnija vremena živjela njena familija prodajući ih, ali i darujući podjednako.
“Mladi, nažalost danas neće ni da pokušaju da nauče od nekog starijeg kako se uzgaja kamelija, jer je to cvijet koji ne može svako zasadit i koga ne prima svaki komadić zemlje. Znala sam posaditi po 20-30 komada od kojih se i ako prime četiti-pet. Po starinski kako se sadilo, treba znati odrezai komadić grančice kamelije koja je krenula i to u rano proljeće i onda usaditi u zemlju od koštanja. Zatim sadnice treba pokriti teglom ili flašom. Usadi se tako 20-30 pelcera pa što primi, primi. Teglu treba lagano otvarati da grančica dobija vazduha da oživi”, priča ova Bokeljka.
Kako navodi, cvijet treba da se voli kao sve što u prirodi traži ljubav.
“Kamelije se zaliva kao i svaki cvijet samo joj je mjesto u hladovini”, zaključuje Anđelija.
Njeni cvjetovi kao sve što je lijepo malo traju, ali je svaka Bokeljka zna da se kamelija ne sadi na golu livadu nego ispod ostalog drveća da ima i hlada i dovoljno sunca.
Svaka cas teti Andjeliji,puna je ljubavi uvjek bila i ostala zato je tako dugovjecna i ona i njen vrt ljubavi💝
Svaka Vam cast gospodjo.Da jos dugo uzgajate kamelije u divnom Stolivu.
Imao sam zadovoljstvo da upoznam g-đu Anđeliju. Pozitivne vibracije i vedar duh isijavaju iz nje ni da je 7 decenija mlađa.
Kako je ovo lijep tekst..
Na ponos Boke! ! Da se čuje autohtono , I skreno skromno plemenito bokeljsko čeljade!
Da si zdravo Anđo i da zalivaš svoje kamelije još dugo godina.
Nije dzabe bokeljkaaa