Gost Radio Bara u emisiji “Sunčanom stranom ulice” bio je komandir Službe zaštite i spašavanja” Aco Vulević. Povod za intervju je početak ljetnje turističke sezone, a sa njom i početak sezone požara.
RB/BI: Ulazimo u još jednu, kada je Bar u pitanju, zahtjevnu ljetnju sezonu. Kakva su Vaša očekivanja kada je riječ o riziku od požara ove godine?
Vulević: Klimatske promjene dovode do povećanja rizika od požara, pa prognoze nisu baš povoljne. Naravno, kao i uvijek do sada, potrudićemo se da damo maksimalan doprinos, pa se nadam da ćemo uspješno prevazići sve probleme.
RB/BI: Koliko je protekla godina bila zahjevna za barsku Službu zaštite i spašavanja i koji su najveći izazovi za vatrogasce na primorju?
Vulević: Protekla godina je, što se tiče naše teritorije, bila vrlo zahtjevna, jer smo imali nekoliko ozbiljnijih požara. Specifična je bila što smo intervenisali na nekoliko požara koji su se razvili van područja koje pokriva barska opština. Petnaestak dana smo bili na ispomoći kolegama iz Podgorice, a to su stvari koje vrlo utiču na našu djelatnost i odgovor na akcidente. Na primorju je vegetacija vrlo podložna zapaljenju i rasplamsavanju požara, za razliku od sjevernog područja. Kod nas su karakteristični eksplozivni požari koji se brzo šire i traže hitnu reakciju.
RB/BI: Koliko građani ozbiljno shvataju zabranu paljenja vatre na otvorenom?
Vulević: Mogu da pohvalim sugrađane da su prošle godine, nakon donošenja Naredbe, bili mnogo disciplinovaniji nego ranije. Upozoravam da najmanja pažnja može da prouzrokuje požar velikih razmjera, na čijem gašenju angažman vatrogasaca zna da traje i po nekoliko dana.
RB/BI: Šta konkretno podrazumijeva zabrana i koje su najčešće greške koje ljudi prave?
Vulević: Od juče (1. juna) je na teritoriji opštine Bar stupila na snagu Naredba o zabrani loženja vatre na otvorenom prostoru, a trajaće do 30. septembra 2026. godine. U tom periodu se zabranjuje loženje i upotreba vatre na otvorenom prostoru, kao i zapaljivih premeta na mjestima na kojima postoji opasnost od izbijanja požara (parkovi, pristupni putevi, deponije).
RB/BI: Da li i dalje imamo situacije da se pali korov, smeće ili nisko rastinje uprkos upozorenjima?
Vulević: Iako je smanjena, ta navika, nažalost, i dalje postoji. Sarađujemo sa Komunalnom policijom, sa kojom preventivno izlazimo na teren, ukazujemo na opasnosti i informišemo građane koje su kaznene odredbe u slučaju nepoštovanja Naredbe.
RB/BI: Koje su kazne predviđene za neodgovorno ponašanje?
Vulević: Opština Bar je donijela Odluku o komunalnom redu kojom je obuhvaćena kaznena politika što se tiče paljenja u toku perioda tokom kojeg je Naredba na snazi. Visina kazne je 250 eura za fizičko lice.
RB/BI: Predstavlja li veći problem nemar građana ili namjerno izazvani požari?
Vulević: Službi je svaki požar – požar, pa jednako reagujemo. Naravno, namjerno izazvan požar nosi određene konsekvence za one koji su ga izazvali.
RB/BI: Šta biste posebno poručili ljudima koji žive u ruralnim područjima i često čiste imanja paljenjem?
Vulević: Prvo da poštuju Naredbu, posebno kada su ekstremne temperature, jer je u tom periodu vegetacija dehidrirana i izuzetno lako zapaljiva.
RB/BI: U kakvom stanju barska Služba zaštite i spašavanja dočekuje sezonu – koliko trenutno imate vatrogasaca i hoćete li angažovati sezonsku radnu snagu?
Vulević: Zahvaljujući razumijevanju Opštine Bar, Služba zaštite i spašavanja je značajno pojačala spremnost na odgovor kada su u pitanju kako požari, tako i ostali akcidenti (jer nije samo gašenje požara u našoj nadležnosti). Trenutno imamo 39 zaposlenih, od kojih su 37 operativni radnici. Taj broj bi vremenom trebalo da se povećava, jer se grad širi, pa su odgovori na akcidente sve izazovniji.
RB/BI: Jesu li barski vatrogasci spremni za intervencije na nepristupačnim terenima kojih na ovom području ima mnogo?
Vulević: Jesu. Nedavno smo imali vrlo zahtjevnu intervenciju. Momci su pokazali izuzetno odgovoran i profesionalan pristup problemu, upravo onakav kako treba da reaguju iskusni i hrabri spasioci. Nepristupačan teren podrazumijeva intervencije spašavanja iz dubina i sa visina, za šta je šest naših vatrogasaca prošlo obuku u Hrvatskoj. Među njima su i trojica koja su prošla i drugi, dodatni stepen obuke.
RB/BI: Kakva je opremljenost Službe – sa koliko vozila raspolažete i da li su ona dovoljna za potrebe opštine?
Vulević: Trenutno raspolažemo sa 11 vozila različitih namjena i tipova, što umnogome zadovoljava naše potrebe. Ipak, barska opština je razuđena (600 kvadratnih kilometara površine koja izlazi na dvije obale), pa je vrlo teško dati adekvatan odgovor.
RB/BI: Šta je trenutno najveći nedostatak kada govorimo o tehnici i mehanizaciji?
Vulević: S obzirom da pratimo razvoj grada, uskoro ćemo napokon riješiti veliki problem sa kojim smo se godinama suočavali. Službi zaštite i spašavanja najveću barijeru je predstavljao nedostatak auto-ljestvi za odgovor na akcidente na visokim objektima. Danas, prvi put mogu javno da kažem da će vrlo brzo taj nedostatak biti uklonjen. U narednih mjesec, dva očekujemo specijalizovano vozilo auto-ljestve, kao i još jednog (koje će mu biti prateće).
RB/BI: Koristite li dronove, savremene sisteme komunikacije ili druge moderne tehnologije?
Vulević: S obzirom da je spektar naših djelatnosti vrlo širok (zahtijeva i pretragu po planinskim masivima), moramo pratiti. Veoma su nam važni dronovi. Prošle godine smo kroz projekat prekogranične saradnje instalirali sistem za ranu dojavu požara, koji pokriva čitavu površinu barske kotiline. Taj sistem nam, čim se pojavi dim, automatski javlja, pa odmah provjeravamo da li je u pitanju požar, kontrolisano paljenje… Ne služi nam isključivo za detekciju požara, već i za navođenje ekipa na terenu, jer posredstvom kamere možemo precizno da vidimo širenje požara, za šta nemamo mogućnost kada je požar na nepristupačnom terenu.
RB/BI: Koliko traje obuka jednog vatrogasca i šta ona sve podrazumijeva?
Vulević: Čitav radni vijek.
RB/BI: Postoji li među mlađim generacijama interesovanje za ovaj poziv?
Vulević: Postoji, mada mlađi ljudi nisu svjesni rizika koji nosi ovaj posao. Preporučujem im da dobro preispitaju sebe kada donose odluku da se bave ovim poslom. Nije to samo gašenje vatre. Vatrogasci moraju da budu i dobri psiholozi, da imaju dobar pristup ljudima, a to je i posao u kojem svakim ulaskom u vozilo rizikujete život. Uz to, imate problem i sa saobraćajnim gužvama, a morate što prije stići… Na to se nadovezuje stres zbog informacije koja je stigla, prvo upitanost , pa potom odluka kako najprofesionalnije reagovati i djelovati.
RB/BI: Koliko je važna saradnja sa građanima tokom kriznih situacija i da li dovoljno brzo prijavljuju požare?
Vulević: Zaista mogu da pohvalim sugrađane. Smatram da rijetko koja opština ima zajednicu poput naše što se tiče odnosa prema Službi zaštite. Uvijek su nam na raspolaganju, a mi uzvraćamo tako što se trudimo da im na svaki način, i van naših jurisdikcija, pomognemo kad god smo u prilici.
RB/BI: Jeste li zadovoljni koordinacijom sa policijom, Domom zdravlja, Komunalnim službama i vojskom u velikim intervencijama?
Vulević: I ta saradnja je nešto što moram da pohvalim. Ne smijemo zaboraviti ni Crveni krst u saradnji sa kojim smo prošli obuku iz pružanja Prve pomoći. Naša zajednica ima jaku mrežu i treba da bude primjer ostalim. Pohvalio bih i saradnju sa ostalim vatrogasnim jedinicama, pogotovo sa kolegama službi zaštite i spašavanja sa primorja.
RB/BI: Vatrogasci nisu samo „gasioci požara”, već i spasioci u najrazličitijim situacijama. Kada zazvoni 123 kakvu pomoć još očekuju?
Vulević: Angažovani smo na pružanju pomoći nakon saobraćajnih nezgoda i nesreća, klizišta… Vrlo rado izlazimo u susret građanima koji moraju da idu na preglede, terapije, a nisu sposobni da siđu do vozila. Za tu svrhu smo nabavili kardiološku stolicu koja i nama i njima mnogo olakšava situaciju.
RB/BI: Koliko intervencija godišnje prosječno imate?
Vulević: Zavisi. U prosjeku od minimum 600, pa do 1000. Nekada i više.
RB/BI: Koliko je edukacija građana važna u smanjenju rizika od požara?
Vulević: Edukacija je, kao za sve u životu, važna i u ovom segmentu. Sa njom bi trebalo krenuti od najranije dobi, od vrtića. Mogu se pohvaliti da su mališani iz vrtića i djeca iz osnovnih i srednjih škola naši rado viđeni i česti gosti. Dolaze organizovano, pa ih upoznajemo sa vozilima, opremom, razgovaramo sa njima. Treba raditi na povećanju svijesti kod omladine, ali i kod vaspitača i profesora.
RB/BI: Šta Vas i dalje drži u ovom poslu nakon toliko godina i koliko porodica trpi zbog prirode Vašeg posla? Nekako se čini da vatrogasac nikada ne može potpuno da se „isključi” i odmori.
Vulević: Tako je. Što se tiče prvog dijela pitanja, moj odgovor je da je to ljubav prema poslu, jer me ispunjava kada pomažem ljudima. Upravo to je osnova za kvalitetan rad Službe, ne samo mene kao pojedinca, nego svih vatrogasaca-spasilaca i ostalih zaposlenih. Isključivo ako svi djelujemo kao tim, pružićemo koordinisane i kvalitetne odgovore i u najzahtjevnijim situacijama. Što se tiče dijela pitanja koji se odnosi na porodicu i život vatrogasca, podsjećam da vatrogasac provodi na poslu 12 sati. Nakon toga slijedi period kada su, da kažem, “slobodni”, a onda dio dana kada su pripravni. Podrazumijeva se da, u slučaju veće akcije, odmor ne postoji. Vatrogasac nikada ne može da obeća svojoj djeci “sjutra vas vodim na more”, a da bude siguran da će to ispuniti. Život vatrogasca je vrlo specifičan. Nikada, kao što ste i Vi rekli, nema punu slobodu i kontrolu svoga vremena.
RB/BI: Šta biste poručili građanima pred najtopliji dio godine?
Vulević: Poručio bih da, prije svega, poštuju Naredbu, da odgovornim ponašanjem daju primjer komšijama i sugrađanima kako valja voditi računa o drugima jer, što se kaže „kreni od sebe i nikada nećeš pogriješiti“.
