Ni poslije više od pola godine otkako su američki, ruski, turski i zvaničnici Evropske unije objavili totalno uništenje terorističke ISIL tvorevine, ne zna se tačan broj preživjelih žena i djece porijeklom i državljanstvom iz evropskih zemalja, a bili su, sticajem raznih okolnosti, dio monstruoznih planova bivšeg kalifata, piše Pobjeda.
Ne nazire se, takođe, ni najavljivani zajednički evropski plan njihovog humanitarnog transfera” u zemlje porijekla. I ograničenje djelovanja brojnih lokalnih i globalnih humanitarnih organizacija učinilo je svoje.
Dovela su ograničenja do toga da se sve njihove aktivnosti svedu na socijalno-medicinsku pomoć majkama i djeci unutar izolovanih logora, posebno na teritoriji Sirije, suspendujući njihovo direktno učešće u svojevrsnim spasilačkim misijama.
Takozvani humanitarni vjerski i laički logistički centri uglavnom su blokirani, pa su sada ključni mehanizmi veoma kompleksnih humanitarnih transfera prvenstveno djece i žena isključivo u nadležnosti država porijekla.
Isti, načelni principi važe i za zemlje Jugoistočne Evrope, pa i za Crnu Goru, ali bez jasnijih uputa, posebno kada su u pitanju procedure službenih komunikacija sa civilnim i vojnim vlastima u Siriji, ali i pristup dokumentacionoj „građi“ čiji bi se djelovi sadržaja mogli koristiti za skiciranje cjelovitije slike o konkretnim okolnostima pod kojim su se žene sa djecom uopšte našle u samom jezgru ISILpakla.
Još je cijeli niz izuzetno složenih problema, počev od evidentiranja, pa do relevantne identifikacije potencijalnih povratnica. U sabirnim logorima većina je bez ličnih dokumenata, sa lažnim identifikacionim karticama dobijenim po stupanju na teritorije zločinačke ISIL-države.
Većini žena i djece promijenjena su imena i prezimena, a prethodno je to učinjeno sa ličnim podacima njihovih muževa i očeva. Samo mali broj osoba zadržao je pasoše ili neki od dokumenata koji bi potvrdio izvornost njihovog državljanstva, a takozvana centralna banka i lokalni registri autentičnih podataka pripadnika ISIL terorističkih formacija i njihovih pripadnika, odavno su uništeni.
Što se državljana Crne Gore tiče, ne zna se gdje su. Prema podacima Pobjede, nakon višegodišnjeg istraživanja, radi se o pet žena, četvoro djece i petorici muškaraca, ne računajući jednog zatvorenika u Turskoj i dvojicu zarobljenika takozvane revolucionarne sirijske garde, koja je van kontrole regularne armije i civilnih vlasti Sirije.
Kada su žene i djeca u pitanju, riječ je o Almedini R. (udatoj za tekfirdžiju Dilala Mulalića), sa jednim djetetom; Ines C. i njenom djetetu rođenom u jednom od ISIL kampova, inače šerijatskoj ženi Samira Hasanagića; Adeli R. sestri radikala Ibra Kolašinca; Amini H. bivšoj studentkinji završne godine prava i Almini K. (ženi pokojnog džihadiste Mirze Haklaja), majci dvoje djece crnogorskih državljana. Kakva je njihova sudbina, nezahvalno je pretpostavljati…




S obzirom na to da se radilo o licnom izboru, ne vidim zasto bi iko planirao njihov povratak…
Daleko im kuca.
Usput receno, ISIL nije totalno unisten niti moze biti. Siguran sam da ce da nastave aktivnosti javno ili tajno. Balkan im je posebno pogodan teren.
A sto bih vratili sto su trazile to su i dobile jednom uradila i opet ce nikako nazad..
Svakoj koja je dobrvoljno posla treba zabranit povratak.