Zašto većina mladih u Crnoj Gori živi sa roditeljima

Crna Gora je, prema podacima evropske statističke agencije Eurostat, zemlja sa najvećim procentom mladih koji žive sa roditeljima. Taj podatak nije iznenađujući za psihologe i sociologe, koji razloge za to vide ne samo u lošim ekonomskim uslovima, već i u načinu vaspitanja prisutnom u crnogorskom društvu.

Sudeći po mapi agencije Eurostat, „68 odsto mladih u Crnoj Gori, od 25 do 34 godine, dom dijele sa roditeljima”.

Jedan mladi Podogirčanin, s kojim je Glas Amerike razgovarao, kaže da prilika nema dovoljno, ali da mladi moraju više da se potrude i aktiviraju. Razlog što je tako veliki broj onih koji žive sa roditeljima vidi i u tome što im je, kako kaže, “sa roditeljima najsigurnije”.

Njegova starija sugrađanika ne opravdava, ali navodi da razumije zbog čega mladi dugo žive sa roditeljima.

“Primorani su da žive zajedno, to ne odgovara ni jednoj ni drugoj strani. Omladina ne radi, ili radi ali njihova zarada nije dovoljna za život”.

Sociolog Andrija Đukanović, u razgovoru za Glas Amerike, ekonomsku situaciju u Crnoj Gori vidi kako ključni razlog takvog stanja.

“Položaj mladih u crnogorskom društvu je ugrožen u materijalnom smislu. Oni nijesu u mogućnosti da se osamostale, da nađu adekvatan posao koji bi im omogućio da žive sami, da se odvoje od porodičnog doma”, navodi Đukanović.

On, međutim, ne spori da način vaspitanja umnogome doprinosi činjenici da veliki procenat mladih u Crnoj Gori i nakon tridesete živi sa roditeljima.

Đukanović navodi da “roditelji žele djecu da sačuvaju od navodnih rizika i opasnosti koje nosi rano osamostaljivanje”, ukazujući da je takav način vaspitanja “u osnovi pogrešan”, kao i da nije svojstven razvijenim društvima.

“Mladi takozvanim produženim djetinstvom i ostankom kod roditelja postaju pasivni i neaktivni, ne izlaze iz zone komfora”, kaže on.

Đukanović ukazuje i da mnogo mladih ide da traži šansu van granica Crne Gore što je, kako navodi, “poražavajuća činjenica za svako društvo”.

On ocjenjuje da je, osim poboljšanja opštih uslova života, neophodan snažniji i konkretniji angažman države u pravcu poboljšanja uslova života mladih u Crnoj Gori.

“Programi koji bi bili usmjereni na mlade bračne parove, podršku koju bi pružala država, kreiranje podsticajnih mjera koje bi stimulisale mlade da se odvaže da se ostvare u biznisu, preduzetništvu… To je kod nas, nažalost, još na niskom nivou, nemamo zadovoljene ni osnovne ekonomske uslove, a ne da govorimo o nekim razvijenim programima koji bi bili usmjerene na mlađu populaciju,odnosno na njihovo osnaživanje za samostalan život” , kaže Đukanović.

Podatak da skoro 70 odsto mladih u Crnoj Gori živi sa roditeljima nije iznenađujući ni za psihološkinju Radmilu Stupar jer je, kako kaže u razgovoru za Glas Amerike, “to dio kulture i načina vaspitanja u crnogorskom društvu”.

“Mi djecu rađamo i vaspitavamo zbog nas i želimo da nas naslijede. Kada sa takvom pretpostavkom krenete u vaspitanje onda, logičnio, mnogo roditalja želi da njihovo dijete bude tu blizu njih. Vaspitavamo djecu da je jeftinije i ekonomičnije da žive pod jednim krovom. Tako kod mladih razvijamo svijest da je jeftinije i sigurnije biti pored roditelja”, navodi Stupar.

Ona, međutuim, ukazuje da zbog takvog načina vaspitanja veliki broj mladih ne vjeruje u svoje sposobnosti i vještine da mogu sami da zarade novac za život, kao i da tako razvijaju “zatvorenost pema socijalizaciji u okviru svoje starosne kategorije”.

Mladi su, podsjeća, psihološkinja Stupar nosioci napretka, oni iz kojih treba da izniknu nove ideje koje će promijene svijet, a roditelji ih, kako navodi, “drže u svojim domovima i vrlo često im ne dopuštaju čak i da samostalno promišljaju”.

“Mladi često imaju identičlna promišljanja i stavove o mnogim socijalnim, ekonomskim i političkim pitanjima čak i kao njihove bake i djedovi”, kaže ona.

Psihološkinja Stupar kaže da ekonomski momenat nije od presudnog značaja za odluku i spremnost mladih da se odvaže da žive samostalno, van roditeljskog doma.

“Ekonomski momenat nije toliki bitan i važan zato što je uvijek bio loš, čak i u evropskim zemljama”, navodi Stupar i naglašava da ono što danas imamo su “uplašeni roditelji koji ne vjeruju da bilo gdje okolo postoji bolje”.

“Često je u nekom inostranstvu znatno bolje, a toga smo se opekli, jer kada djeca odu u inostranstvo često se ne vrate nazad, a to roditelji ne žele. Zato, iz sopstvenog straha da će izgubiti kontakt, roditelji djeci ne daju svijest da vjeruju u sebe i da će se novac uvijek nađe kada je čovjek spreman da radi i razvija svoje vještine”, navodi ona.

Ona je roditelje upitala “da li stvarno želite da vaša djeca liče na vas”?

“Kada roditelji priznaju da su mogli mnogo bolje da su bili hrabriji i odovažniji, da su koristili resurse koje imaju…, kada se oslobode, budu podrška svojoj djeci i oaza da imaju gdje da se vrate, vrlo brzo će sve da se promijeni”, kaže Stupar.

Stupar mladima savjetuje da “moraju da uče i da se edukuju, da saslušaju šta imaju da kažu oni koji su prije njih bili na putu samostalnosti”.

“Nemojte da vam nikada kažu da ne možete da letite samo zato što im niste pokazali da imate krila”, poručuje Stupar.

Na potrebu ranog osamostaljivanja mladh ali i poteškoće u realizaciji takvog plana ukazuju i građani Podgorice s kojima je Glas Amerike razgovarao. Suprotno Crnoj Gori maldi u Danskoj se vrlo brzo osamostale, pa, prema podacima Eurastata, samo tri odsto njih živi sa roditeljima.

Trend iz Crne Gore prisutan je, međutim, i u ostalim državama Balkana, pa u Srbiji i Hrvatskoj procenat iznosi 65, Kosovu i Albaniji 63, a Makedoniji 61.

Podaci Eurostata pokazuju da sa roditeljima u Grčkoj živi 60 odsto mladih. Osim Danske, i u ostalim skandinavskim zemljama se mladi brzo odsele iz porodičnog doma, pa tako u Finskoj sa roditeljima živi svega četiri odsto, a Švedskoj i Norveškoj po šest odsto.