Zbog nje je i Iskra dva puta zasijala u Nikšiću

Dobitnica dvije nagrade za filantropiju “Iskra”, specijalnog priznanja za humanost 2018. i specijalnog priznanja za građanski doprinos ove godine, Medalje čovjekoljublja koju joj je uručio predsjednik Milo Đukanović, ali i brojnih drugih nagrada, malo su da bi smo opisali Nikšićanku Konstantinu Ninu Vojinović.

Da bude skromna i humana naučila je u djetinjstvu živeći u trošnoj baraci sa majkom i sestrom koju je rano izgubila. Donirala je bubreg teško bolesnom sugrađaninu, organizovala akciju Voz solidarnosti tokom koje su dijeljeni prehrambeni paketi, roba, igračke i oprema za bebe, pomogla je i izgradnju kuće porodici Radulović, kao i nastradalima u zemljotresu u Albaniji …

DONIRALA BUBREG SUGRAĐANINU

Ime Konstantine Nine Vojinović odjeknulo je u crnogorskoj javnosti kada je prije tri godine sugrađaninu donirala bubreg. Iako su živjeli u istom gradu Iliju Bulajića nije poznavala, ali to je nije spriječilo da mu, kad joj se ukazala prilika 2018. spasi život, donirajući mu dio sebe.

I, tu se nije zaustavila. Konstantina je koristila svaku priliku da pomogne svakome kome je trebala pomoć.

Ni priliku da pomogne siromašnim sugrađanima Konstantina nije propustila, već je u julu 2019. godine sa svojom NVO “Izvor života” otvorila Narodnu kuhinju u Nikšiću.

“Tačno je da sam dobila dvije nagrade Iskra. Velika je čast dobiti ovo priznanje i ponosna sam na njega. Ovogodišnju nagradu dobila je naša NVO “Izvor života”, pa je i nagrada “Iskra” nagrada svih nas koji smo u organizaciji i koji vrijedno i predano radimo”, kazala je za Dnevne novine Konstantina Nina Vojinović.

Sva priznanja su joj, kaže, draga i na sva je ponosna. Ipak, najdraža su joj ona koja su došla od korisnika koji su joj, kako je rekla, dirljivim porukama na zidu kuhinje ispisali najljepše poruke podrške. Otvaranje Narodne kuhinje za nju je, kaže, ostvarenje dječjeg sna.

“Do sada smo podijelili više od 170.000 obroka. Naši korisnici su ljudi lošeg materijalnog i zdravstvenog stanja, kao i ljudi koji uprkos malo većim primanjima ne mogu da brinu o sebi”, objašnjava Konstantina.

Spiskove korisnika pravili su u saradnji sa Centrom za socijalni rad i Crvenim krstom, a u priču sa Narodnom kuhinjom svi su ušli srcem, a pomoć im stiže iz cijele Crne Gore.

“Imamo podršku mnogih privrednika iz Nikšića, ali i Bara, Podgorice, Herceg Novog, Budve, Kotora. Velika podrška nam je dijaspora, posebno jedna crnogorska porodica iz Berlina. Takođe, građani nam pružaju podršku”, kazala je Konstantina.

Svaku akciju, kaže, proživljavala je emotivno sa ljudima za koje je organizovana.

“Nije me stid što sam rasla kao siromašno djete, jer mislim da sam baš zahvaljujući tome odlučila da se bavim humanitarnim radom. Nikad ne odustajem od onog što želim da ostvarim, a smatram da je dobro i ispravno. Da se bavim humanitarnim radom motivisao me je život. Moja majka se uvijek mučila da imam sve. Živjeli smo, a i danas živimo u baraci. Nekad je to bio stari urušeni objekat, sad je malo bolje zahvaljujući projektu opštine i Helpa, bar imamo sanitarni čvor”, rekla je Konstantina.

Takođe, motivacija je i ta što joj je, kaže, sestra umrla mala.

Najveći uspjeh joj je njena ćerka Iva.

“Previše sam osjetljiva i tu osobinu je moja Iva naslijedila od mene. Ona je moj najveći uspjeh i ponos, vjetar u leđa i podrška u životu”, priča ponosno Konstantina.

Iva je već krenula i maminim stopama, pa je, priča ponosna mama, zvanično najmlađi volonter. Sa radošću dostavlja obroke na adresu korisnika i za to je, kaže Konstantina, već dobila nagradu.

“Kao mala sam obećala sebi da ću, kada porastem, otvoriti kuhinju u kojoj će ljudi imati da jedu i da niko neće biti gladan”, kazala je Konstantina.

Svi projekti su im bazni, a najsretnija je, ističe, kad nekog uspiju poslati na liječenje i to se uspješno završi.

“Što se tiče novih projekata imamo dosta u planu, a najzanimljiviji je jedan sa međunarodnom zajednicom, ali o tome u narednom periodu”, tajanstvena je Konstantina.