Građani neinformisani o ulaganju u budućnost

Međutim, iako je interesovanje veliko, i dalje je mali broj onih koji odlučuju da mjesečno uplaćuju novac u privatne fondove i tako pored državne u starosti obezbijede još jednu penziju.

Penzija iz privatnih penzionih fondova, u zavisnosti od mjesečnih uplata, može biti i pet puta veća od državne. Ukoliko bi građani počeli sa 25 godina mjesečno da izdvajaju 20 eura za privatni penzioni fond, sa 65 bi imali sakupljenih 108.000 eura koje mogu podići ili u narednih 20 godina primati penziju od 1.000 eura, pišu Dnevne novine.

“Ako uzmemo primjer da bi sa uplatom doprinosa u DPF Penzija Plus krenula osoba koja otpočinje svoj radni vijek sa otprilike 25 godina starosti i to po 20 eura mjesečno sa navršenih 50 godina u Fondu bi imala oko 24.000 eura (od čega je svog novca uloženo 6.000 eura periodične uplate). Ovaj primjer projektuje prinos na uložena sredstva 10 odsto. Pravimo presjek na 50 godina jer se u dobrovoljnim penzionim fondovima već tada može ostvariti pravo na penziju”, rekla je Dnevnim novinama izvršna direktorka Društva za upravljanje dobrovoljnim penzionim fondovima Atlas penzija Danijela Laketić.

Sa nastavkom ulaganja do zakonske i biološke granice za penziju građani bi sa navršenih 65 godina imali u fondu108.000 eura.

“Ako bi građani nastavili s ulaganjem, sa navršenih 65 godina starosti imali bi oko 108.000 eura u privatnom penzionom fondu (od čega bi osoba svog novca uložila ukupno 9.600 eura periodične uplate). Ukoliko bi se opredijelili za mjesečnu penziju u narednih dvadeset godina, ona bi iznosila oko 1.000 eura” objasnila je Laketić.

Šta se više isplati

Zanimljiva je i činjenica da svakog mjeseca jedan radnik sa prosječnom bruto platom koja je prema posljednjim podacima bila 731 euro (482 neto), Fondu PIO uplati oko 108 eura za doprinose. Međutim i poslodavac kod kojeg je upošljen radnik sa prosječnom platom dužan je da u ime zaposlenog uplati dodatnih 39,73 eura, pa ukupno za jedan mjesec izdaci prema Fondu PIO iznose 148,09 eura. 

Na primjer, ukoliko bi radio punih 40 godina, zaposleni bi Fondu PIO uplatio 52.012 eura, dok sa dijelom koji je poslodavac u ime radnika dužan da uplati taj iznos dostiže nešto preko 71.000 eura.

Za razliku od fonda PIO, koji od svakog radnika uzima dio novca za doprinose, dobrovoljni penzioni fondovi funkcionišu na drugi način. Radnik sa prosječnom platom nema obavezu da svaki mjesec 108 eura proslijedi Fondu PIO, već sam odlučuje koliko će novca taj mjesec uložiti.

“Iznos doprinosa koji bi uplaćivali kao član fonda je fleksibilan i zavisi isključivo od odluke svakog pojedinca” kazala je Laketić.

Prema njenim riječima, najveći razlog za nedostatak povjerenja građana u dobrovolj ni fond je to što nijesu dovoljno edukovani i informisani, te odsustvo poreskih olakšica na uplate doprinosa u dobrovoljne penzione fondove, kojima bi poslodavac bio stimulisan da za svoje zaposlene ne plaća porez do određenog iznosa, kao što je praksa u regionu.

Dodatnu penziju uplaćuje samo 2.500 građana

U Crnoj Gori postoje dva dobrovoljna penziona fonda, odnosno dva društva koja njima upravljaju i to Penzija plus i Market penzija.

“Penzija Plus je otvoreni penzioni fond i broji preko 2.200 članova. To znači da mu mogu pristupiti sva fizička lica, bez obzira na godine, dužinu radnog staža ili postojanje radnog odnosa. Inače, privatni penzioni fondovi su konzervativnog karaktera, znači u prvi plan se stavlja sigurnost ulaganja, pa tek onda prinos”, istakla je Laketić.

Prema posljenjim podacima u dobrovoljni penzioni fond Market penzija mjesečno uplaćuje novac oko 300 crnogorskih građana. Detaljnije podatke o radu ovog penzionog fonda nijesmo mogli dobiti jer nijesu odgovarali na naša pitanja.

U slučaju smrti imovina je nasljediva

Članstvo u dobrovoljnom penzionom fondu Penzija plus prestaje istupanjem ili prelaskom u drugi dobrovoljni penzioni fond.

“Za slučaj smrti člana, imovina člana je predmet nasljeđivanja. Sredstva se mogu povući na dva načina i to: da se do 30 odsto sredstava isplati u gotovom, a ostatak u mjesečnim ili periodičnim anuitetima u roku ne dužem od tri godine od dana istupanja iz fonda, ili da se, po nalogu člana, sva sredstva sa njegovog računa prenesu na društvo koje se bavi isplatom penzija u skladu sa propisima”, tvrdi Laketić.