Institut Simo Milošević bi trebao da bude važan nacionalni interes

Potpuno je neoprostivo da se kadrovski resurs kakav je Institut Dr Simo Milošević oduzme Crnoj Gori i regiji. Ako želimo da se krećemo u pravcu zdravstvenog turizma, ne samo u regionu nego i šire, Institut bi trebao da bude važan nacionalni interes. Potrebno je održati postojeći nivo znanja i praktičnih vještina te Institutu vratiti stari sjaj, uložiti i obezbijediti njegovu izvjesnu budućnost, poručila je predsjednica Komore fizioterapeuta Crne Gore Nataša Matković.

Ona je podsjetila da je Institut Dr Simo Milošević u svom sedamdesetogodišnjem razvoju prolazio kroz faze uspona i padova, uvijek čuvajući časno svoj renome svjetski poznate ustanove za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju.

“U posrtanjima zbog regionalnih lomova devedesetih i u fazama procvata, njegovu jaku stranu je činio nepisani radni kodeks osoblja, koji je svuda hvaljen kao visoko profesionalan. Osim usmenih pohvala, ovo je upisano u knjige utisaka, u svjedočenja pacijenata iz cijelog svijeta i u ono što su pojedinci o Institutu pisali i govorili u medijima, publikacijama, evaluacijama i sjećanjima. Upravo zbog toga su naši radnici bivali angažovani u svim sredinama iz kojih su nam dolazili pacijenti: u zemljama regiona, Norveškoj, Švedskoj, Holandiji, Njemačkoj, Švajcarskoj, Rusiji. Fizioterapeuti (srednji, viši, visoki) svojim znanjem i praktičnim vještinama subili i ostali nosioci posla. A zbog njihovog znanja klijentela se i ponovo vraćala”, istakla je ona.

Prema njenim riječima Institut kao rehabilitacioni centar je čuven u Evropi i šire po kvalitetu pružanja fizioterapeutskih usluga, čemu svjedoče brojne pohvale našim radnicima, od strane zadovoljnih pacijenata.

“Ne rukovodeći se isključivo time koliko će za to biti plaćeni, radnici Instituta su davali i daju i sada sve od sebe da bi pacijenti dobili ono po šta dolaze u Institut: ublažavanje tegoba, bolju funkciju, utjehu i osjećaj da su za sebe učinili najviše što se u datoj situaciji moglo učiniti. Van Instituta, kao jednog zatvorenog sistema, šira javnost vrlo često nije upućena, nema saznanje kako stručni i edukovani fizioterapeuti vraćaju pacijentima osmjeh na lice pružajući im bolji kvalitet života. Niko ne vidi tu radost kada pacijenti uspiju ponovo da se sami nahrane, obuku i očešljaju, ponovo zaplešu ili potrče, uspiju da se vrate svojim svakodnevnim i profesionalnim aktivnostima. A terapeutu je jako poznat taj osjećaj zadovoljstva i satisfakcije zbog dobijenog rezultata”, poručuje Matković.

Upravo ove činjenice su, kako kaže, fizioterapeutima bile feedback koji ih je učinio svjesnim da su njihovo znanje i vještine prepoznate na trzištu kapitala kao istinska vrijednost, te da nisu samo nosioci posla nego i donosioci zdravog profita odnosno zdravog kapitala.

“Njihovo znanje nije samo stečeno na Višoj fizioterapeutskoj školi, osnovanoj pri Institutu 1976. godine, akoja kasnije transformisana u Visoku, i 2005. preimenovana u Fakultet primijenjene fizioterapije, već su se praktične vještine i iskustvo prenosile sa generacije na generaciju. Vrijednost koju je potvrdilo trajanje u vremenu. Fizioterapeuti su svjesni da rade u prestižnoj ustanovi u oblasti za koju su se odlučili i stalno su se do-edukovali, trudili da budu najbolji usavršavajući se na razne načine, nerijetko odvajajući novac za skupe kurseve i opremu od više nego skromnih plata koje ih nažalost već godinama prate. Uprkos svim nevoljama uvijek su pratili svjetske trendove kako u teoriji tako i u praksi”, napominje ona.

Iako se ne razumiju u jezik tržišta krupnog kapitala, investicija niti u interese te vrste, , dodaje Matković, itekako su shvatili da ih trzište rada prepoznaje i traži.

“Oni žele da država uloži sredstva u Institut, da sačuvaju svoja i obezbjede mjesta mladim i nezaposlenim kolegama, da znanjem i vještinama pomognu svojoj državi u njenom ekonomskom oporavku i razvoju. Ne radi se tu samo o renoviranju krova bazena već o potrebi ulaganja sredstava da se održi, sačuva i modernizuje čitav kompleks Instituta kao prepoznato opšte dobro i nacionalni interes. Jer Institut ima značaj i kao edukativni centar u kome se obrazuje mladi zdravstevni kadar sa posebnim naglaskom na fakultetski obrazovane fizioterapeute čije su znanje i kvalitet prepoznati svugdje u svijetu”, kaže Matković.

Ona navodi da terapijski kompleks predstavlja i poligon gdje studenti primjenjene fizioterapije bruse svoje znanje direktno u praksi sa svojim instruktorima i uče od svojih starijih i iskusnih kolega. A ako, smatra Matković, uzmemo u obzir da fizioterapija nije samo struka nego i nauka Institut predstavlja i naučnu bazu za razna i brojna istraživanja u toj oblasti.

“Nezavisno o odluci u kom će se pravcu Institut razvijati nadalje, potpuno je neoprostivo da se jedan ovakav kadrovski resurs oduzme Crnoj Gori i regiji. Zgrade se mogu relativno brzo podići ali edukovan i motivisan kadar je plod višegodišnjih napora kao lidera unutar ustanove tako i grada i države u cjelini. Želimo li jaku državu Crnu Goru i prosperitetan grad Herceg Novi, moramo sačuvati postojeći supstrat koji ima vrijednost nacionalnog dragulja, a njega u devedeset posto slučajeva čine ljudi sa svojim znanjem i njihovim odnosom prema radu. Fizioterapeute iz svih ovih nabrojanih razloga nije dovoljno samo potapšati po ramenu i dati im aplauz već ih treba adekvatno platiti i obezbijediti im adekvatne uslove za rad. Ako želimo da se krećemo u pravcu zdravstvenog turizma, ne samo u regionu nego i šire, Institut bi trebao da bude važan nacionalni interes”, poručuje ona.

Potrebno je, ocjenila je Matković, održati postojeći nivo znanja i praktičnih vještina te Institutu vratiti stari sjaj, uložiti i obezbijediti njegovu izvjesnu budućnost.

Ona ističe primjer Banje Koviljače u Srbiji koja je 26. juna ove godine potpisala pilot-projekat sa Austrijskim Penzijskim Osiguranjem (PVO) o rehabilitaciji njihovih osiguranika je jasno da postoje velika interesovanja inostranih partnera o sličnim projektima u regionu.

“S obzirom na svojprostorni i kadrovski kapacitet, Institut dr Simo Milošević može i mora da bude rehabilitacioni lider u Evropi, i to ne samo nekoliko mjeseci već tokom čitave godine. A za tako velike projekte je veoma važno i neminovno da država uloži sredstva kako bi Institiut mogao na vrijeme da ispuni očekivanja inostranih partnera i spremno dočeka realizaciju budućih poslova. Takvim projektima bi se obezbijedila nova radna mjesta i osigurala budućnost mnogih fizioterapeuta kao i njihovih porodica koji se odluče da ostanu i rade u Crnoj Gori. Svjesni nezavidne socioekonomske situacije u cijeloj zemlji, upravo nudimo riješenja koja bi popravila trenutno stanje i spriječila odliv dugogodišnjeg stečenog znanja i vještina, iz Crne Gore što bi bio jedan važan javni, opšti i zajednički interes”, zaključila je Matković.