Opušteni pogled iz Crne Gore

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp nedavno je opisao Crnogorce kao “vrlo agresivne ljude”. Kao dobra poznavateljka ove zemlje, ni najmanje nisam saglasna s tom ocjenom, piše Elejn Glusac (Glušac) redovna autorka tekstova za rubriku Putovanja (Travel) u Njujork Tajmsu (The New York Times).

“Crna Gora osnove” (Montenegro, a Primer) naziv je teksta američke autorke Elejn Glusac koja s ponosom ističe svoje crnogorske korijene, živi u Čikagu i piše za listove kao što su Njujork Tajms (The New York Times), zatims The Chicago Tribune, National Geographic, Wall Street Journal, Conde Nast Traveler i The National. U tekstu koji će pod naslovom “Iz Crne Gore, opušteni pogled” biti objavljen 26. avgusta u štampanom izdanju Njujork Tajmsa koji se distribuira u Njujorku, ona je prenijela iskustva posljednjeg porodičnog putovanja u zemlju njenih predaka.

“Kad sam prošlog proljeća planirala porodični put u Crnu Goru, našla sam se u situaciji da zbunjenim prijateljima, koji ne znaju ništa o ovoj zemlji na Balkanu, govorim: “Zamislite sebe u Veneciji, odatle plovite uz Jadransku obalu, krenete prema istoku i zaustavite se prije nego što stignete u Albaniju”. Ali, nakon što je predsjednik Tramp, u intervjuu za Foks Njuz (Fox News) u julu opisao ovu zemlju kao vjerovatnog inicijatora Trećeg svjetskog rata, a Crnogorce kao “vrlo agresivne”, glavno pitanje “Gdje se to nalazi?” promijenilo se u “Što se tamo nalazi?””, piše Glusac.

Njen tekst je zbir doživljaja, ličnih iskustava njenog porijekla te susreta sa brojnim domaćinima za koje ima samo riječi hvale. Za početak, čitaocima daje kratak uvid u Crnu Goru nekad i sad, počevši od “nezaboravnih prirodnih ljepota, te impozantnih planina koje uokviruju obalu i koje su nadahnule Mlečane u 15. vijeku da zemlju nazovu Crna Planina”. Dalje navodi da je zahvaljujući investicijama u turizam koji čini više od 20 odsto ekonomije Crna Gora prema podacima Nacionalne turističke organizacije prošle godine privukla dva miliona gostiju, ili tri puta više od broja stanovnika.

“Ne možete ni da zamislite da tako mala zemlja ima baš sve: nacionalne parkove, planine, plaže, noćni život, istorijska mjesta, pravoslavne manastire. Sve je skladno uklopljeno unutar granica te male zemlje”, rekla je Nina Batlak iz dubrovačke agencije Super Luxury Travel, koja nudi putvanja u Crnu Goru.

Za razliku od većine, Glušac sunarodnicima preporučuje početak putovanja u Podgorici, koja je “na idealnoj distanci od brojnih atrakcija: Dinarida na sjeveru, obale Jadranskog mora na jugu i kulturnih blaga centralne Crne Gore”.

Prema riječima Džoane Milik, direktorke prodaje u agenciji MIR Corporation koja nudi ture širom Balkana, većina turista u našu zemlju dolazi zbog mora, a u poređenju sa susjedom s druge strane Jadranske obale, Crna Gora je “pristupačnija Italija”.

“Stari gradovi, od Herceg Novog na samom kraju Bokokotorskog zaliva do Ulcinja blizu albanske granice, iscrtale su 70 milja dugačku obalu. Gradnja je napredovala do značajnih razmjera, što sugeriše da je bolja turistička ponuda, u najmanju ruku, veoma blizu. Ali, turizam ovdje baš i nije neka novina. Tokom 70-ih godina prošlog vijeka, slavni poput Elizabet Tejlor i Sofije Loren odmarali su na Svetom Stefanu, poluostrvu sa naseljem pretvorenim u luksuzni rizort koji danas vodi brend Aman i koji je još privlačan zvjezdanim imenima (srpski teniser Novak Đoković ovdje se oženio 2014. godine). No, novije strane investicije podstakle su ekspanziju luksuznih razvojnih projekata kao što je Porto Montenegra u Tivtu, u kome su hotel Regent i marina za jahte, te soliteri poput onih u Majamiju koji okružuju Stari grad u Budvi sa brojnim restoranima i kafeima”, navodi autorka za Njujork Tajms.

O kulturnoj raznolikosti govori kroz priču o putovanju ka Ulcinju preko Starog Bara te smjenjivanju džamija i manastira, “dok turistički centri izgledaju daleko”. Za nju su posebno impresivni bili susreti sa ruševinama u i oko Starog Bara, te muzeja u ulcinjskom Starom gradu.

“Mnogi u Crnu Goru dolaze brodom, ploveći kroz fjord-Bokokotorski zaliv do kotorskog Starog grada koji je dugo bio pod vladavinom Mlečana, pa otud i krilati lav Svetoga Marka na vratima koja su okrenuta ka moru. Sajt CruiseCritic.com upravo je imenovao taj grad za drugu najpopularniju luku za kruzing ture na istočnom Mediteranu”, dodala je ona.

Iako su se našli u Kotoru sa hiljadama gostiju sa broda Celebrity Cruises, uživali su u iscrpljujućem penjanju ka tvrđavi San Đovani (Sveti Ivan) jer su bili “nagrađeni pogledom na zaliv okružen planinama obasjanim zalaskom sunca”.

“Kad je brod uveče isplovio, romantika se vratila na terase obasjane svijećama restorana unutar zidina Starog grada, a posade jahti koje piju Nikšićko pivo ispunile su stolove kafana uz toranj sa satom iz 17. vijeka. Iza primorskog pojasa planina, vrtoglavim putevima stiže se do jedne sasvim drugačije zemlje koja je brdovita, najvećim dijelom nerazvijena i prilično jeftina, poput ‘ćevapčića’ od šest inča u sendviču koji u restoranu Kole na Cetinju košta dva eura ili oko 2,30 dolara”, opisuje dalje Glušac.

Svoje čitaoce zatim podrobno upoznaje sa Cetinjem, Biljardom, Dvorcem i ključnim ličnostima crnogorske istorije i dinastije Petrović-Njegoš: Petrom II i kraljem Nikolom.

“Od ostrva u priobalju do planinskih dolina, pravoslavni manastiri rasuti su po cijeloj zemlji, od kojih mnoge prekrivaju živopisne freske izduženih svetaca sa velikim očima, na kojima se opisuju scene iz Biblije. Ipak, najimpresivniji je centralni dio Crne Gore. Manastir Ostrog je plitko isklesan u okomitu stijenu na skoro 3.000 stopa i do njega se, sa glavnog puta između Podgorice i Nikšića, stiže uskim, neoivičenim serpentinama koje smo nerado morali da dijelimo sa neustrašivim vozačima autobusa. Bosonogi hodočasnici su se kretali još strmijom stazom, naročito predveče, do manastira gdje je grob Svetog Vasilija i gdje sveštenik svakog pojedinačno blagosilja. Vjernici poljube ikonu, ponude novac i iz sobe izlaze unazad kako ne bi okrenuli leđa tom svetom mjestu”, dodaje autorka.

Odlazak dalje ka sjeveru obilježili su, kako navodi, dobra hrana uključujući kačamak i obilni obroci.

“Planine u Crnoj Gori su potpuno neistraženi dio Balkana za najveći broj Amerikanaca. Pješačićete i nećete vidjeti baš nikoga”, kaže Dijana Poindekster, specijalista za balkanske ture u Wilderness Travel, koja nudi putovanja fokusirana na prirodu.

“Mnogi putevi u ovom dijelu su strmi, uski i s pogledom koji odvlači pažnju, uključujući potez od Podgorice prema sjeveru kroz kanjon Morače, do Kolašina. Veliki dio ponude Airbnb-a ovdje čine ski kolibe u Kolašinu i Žabljaku. Odlučili smo se za naš smještaj tokom čestih stajanja uz put pored štandova na kojima se prodaju vino, med i sir”, navela je Glusac.

Poseban doživljaj za nju je predstavljao susret sa Tarom pogled na rijeku i splavarenje, odnosno rafting.

“Na sugestiju našeg domaćina na Žabljaku, prijavili smo se za rafting Tarom sa agencijom Triftar koju vodi Goran Leković. Ovaj iskusan vozač prilično ograničen jezičkom barijerom u komunikaciji podijelio je iznošena neoprenska odijela i pogrešno različite patike jednom paru iz Švajcarske i nama. Naše putovanje u ovom dijelu moglo bi se opisati kao Crna Gora sa dozom poslovnog rizika i iskrene gostoljubivosti. Prije nego što smo se otisnuli, na rijeci smo vidjeli konkurentske vodiče sa radio-stanicama i mišićima iskusnih veslača, čiji je izgled bio u suprotnosti sa našim kapetanom Lekovićem koji je pušio bez prekida, nosio mamce i ograničio bezbjednosna upustva na “Tim veslaj!” kada bi se približavali brzacima. Uprkos pojavi, on nas je sigurno vodio kroz turbuletnu vodu rijeke u narednih nekoliko sati”, šaljivo komentariše autorka.

I ovdje se opet susrela sa hranom u količini mnogo većoj od očekivane, pošto su ručak činila tri jela domaće pripremljena, među kojima i jagnjeće pečenje, a zatim turska kafa i cigarete.

“Tara vijuga kroz sjeverni dio Nacionalnog parka Durmitor, u kome je čak 50 vrhova iznad 6.000 stopa. Ovdje, gole krečnjačke strane koje u sklonjene od sunca čuvaju snijeg, a padine se spuštaju do ledničkih jezera i dolina punih poljskog cvijeća. Tokom majskog praznika kada je Crna Gora slavila 12 godina nezavisnosti, pješačili smo lakim, ali dobro označenim stazama, prateći izvore, prelazeći ispod vodopada i uživajući u pikniku na šljunkovitoj obali jezera uz miris borova. “Nova zemlja, ali staro mjesto”, nasmijao se stražar u kućici kraj rampe, dajući nam zbog praznika kao i svima besplatne karte za ulazak u nacionalni park. I, mogla bih da dodam, naseljeno ljudima prije znatiželjnim, nego agresivnim prema izvanjcima”, zaključuje Glusac.

Novije strane investicije podstakle su ekspanziju luksuznih razvojnih projekata kao što je Porto Montenegro u Tivtu, u kome su hotel Regent i marina za jahte, te soliteri poput onih u Majamiju koji okružuju Stari grad u Budvi sa brojnim restoranima i kafeima

Kad je brod uveče isplovio iz Kotora, romantika se vratila na terase obasjane svijećama restorana unutar zidina Starog grada, a posade jahti koje piju Nikšićko pivo ispunile su stolove kafana uz toranj sa satom iz 17. vijeka

Idealna veličina

Vlada Crne Gore je u svom zvaničnom odgovoru na izjavu Trampa povodom “miroljubive politike” te zemlje, istakla da je tokom krvavih sukoba na Balkanu devedesetih godina bila “jedina država u kojoj nije bjesnio rat tokom raspada bivše Jugoslavije”, čiji je dio i bila. Kao unuka emigranata iz Crne Gore i česti putnik u zemlje regije, moje iskustvo crnogorske agresije ograničeno je na dobijanje velikih količina hrane i upozoravanje da očistim svoj tanjir. Tramp ipak nije pogriješio kada je u pitanju veličina zemlje. Najnovija članica NATO-a, koji je proglasila nezavisnost od Srbije 2006. godine, zaista je malena. Sa površinom nešto manjom od Konektikata, ima idealnu veličinu za jedan američki kratki odmor koji je, u našem slučaju, trajao osam majskih dana.