Poljoprivreda ima budućnost, ljudi treba da se vrate prirodi

Dvadesetrogodišnji Radan Božović, student je veterine, čija porodica se godinama bavi poljoprivredom. Jedan je od rijetkih mladih ljudi koji vidi sebe u ovom poslu, a povratak selu i prirodi Radan preporučuje svim ljudima bez obzira na godine.

Kako je ispričao za CdM, na selu u Beranama njegova porodica drži osam krava, pčele, prasad i kokoške. Ljubav prema stočarstvu nastala je još dok je bio dječak, a namjerava da se ovom poslu u potpunosti posveti čim završi fakultet.

“Namjeravam da se bavim ovim poslom i kad završim fakultet. Ljubav prema stočarstvu traje od malena, živjeli smo na selu, imali smo ovce ranije. Jednom kad se životnje zavole, to više ne može da se promjeni. Peta sam godina veterine, kad završim fakultet namjeravam da povećam proizvodnju, sad da li će to ići u pravcu govedarstva vidjećemo”, kazao je Radan.

Sa sela ljudi bježe, i ne vide perspektivu u njemu, međutim, prema riječima sagovornika CdM-a, ima mladih ljudi koji se bave poljoprivredom i stočarstvom.

Poljoprivredu preporučuje svima

Preporučuje svima da se bave ovim poslom koji ima dobrih stvari.

“Mladima, ne samo njima, nego svim ljudima preporučujem da se bave ovim poslom koji ima mnogo dobrih stvari. Prije svega proizvedeš zdravu hranu, znaš čime se hraniš, kad se pogleda, novac jeste bitan, ali je najbitnije zdravlje i hrana.  Sve ostalo je prolaznog karaktera”, tvrdi on.

Godišnje njegova porodica proizvede i do tri tone sira, jaja, a tove svinje, pa prodaju i mala prasad. Radan ističe da od ovog posla može da se obezbijedi normalan, pristojan, a najviše zdrav  život.

“Čovjek može da preživi od tog posla, kad bi neki domaćinstvo od pet članova, idealno bi bilo da drže po tri uslovna grla. Svi bi mogli sebe da obezbijede neki normalan i zdrav život. Da se preživi bez zaostatka, problem je što je teško, neke stvari su neorganizovane”, smatra on.

Prema njegovim riječima, pored pozitivnih stvari, u ovom poslu ima i problema, počev od problema plasmana.

“Poljoprivredni proizvodi imaju jako nisku cijenu kad se uporede sa kvalitetom. Njihov kvalitet je znatno veći nego što je to njihova cijena. Jako je visok, a cijena je jako niska. Kvalitet seljačkih proizvoda zaslužuje znatno veću cijenu. Poljoprivrednici su sami krivi za niske cijene. Ako se mi sami dogovorimo da sira neće biti ispod četiri eura, to znači da ga niko ispod cijene neće prodavati. Mi smo svi primorani da kupujemo hljeb, ako taj hljeb košta 60 centi mi ga svi moramo platiti toliko ako ne možemo jeftinije da ga nađemo. Poljoprivrednici bi trebalo razmišljati na taj način”, kazao je on.

Kako objašnjava, poljoprivrednici imaju podršku Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, ali ima i stvari koje bi mogle da se poprave.  Radan je mišljenja da je potrebno uključiti i druge resore, kada je plasman domaćih proizvoda u pitanju.

“Na primjer Ministarstvo turizma koje bi moglo da odrede da hoteli koji imaju četiri ili pet zvjezdica ne mogu da dobiju taj status ukoliko nemaju u ponudi domaće proizvode i ukoliko dovoljno ne sarađuju sa domaćim proizvođaćima. Ministarstva treba da budu povezana i da zajedno djeluju, jer ministarstvo poljoprivrede to ne može samo da uvede i riješi sve probleme proizvođača. Ali, ako Ministarstvo turizma uslovi hotele u Budvi da oni imaju proizvode sa sela od seljaka svakako će taj seljak imati sigurnu prodaju. Seljacima nekad nije ni bitna visoka cijena,  najbitnije je da može da proda sve to što proizvede”, ističe on.

Građani da kupuju domaće i da se vrate prirodi

Ovaj mladi poljoprivrednik smatra da je potrebno da se građani edukuju da kupuju domaće.

“Time pomaže domaću privredu, ne znam koliko su ljudi svjesni koliko je bitno kupovati domaće.  Čist primjer – da bi mlijeko pasterizovano “Moja kravica” Imlek stiglo na tržište to mlijeko treba da se pomuze, pa da se isporči mljekari, treći dan da se preradi, četvrti je pakovanje i otprema, sve tako dok se izveze do naše prodavnice. Tada je već to mlijeko staro 15 dana, sadrži puno dodataka i konzervansa”, navodi on.

Radan ističe da se treba hraniti zdravo, vraćati se prirodi i ljudima koji proizvode proizvode sa sela.

“Ako neko od svog poljoprivrednog imanja i posla hrani 10 svojih članova sigurno da tu nema ništa hemije i nešto nekvalitetno. Nije hemija bauk, ali što manje nje bolje je. Meso gubi kvalitet posle zamrzavanja dužeg od šest,mjeseci, mi kupujemo meso koje je zamrzavano i više od godine dana i koje se uvozi”, pojašnjava Božović.

Smatra da seljaci trebaju što više da se reklamiraju, rade na sebi i na unapređenju svoga imanja, farme da bi kupci lakše za njih čuli. Radan poručuje da je udruživanje poljoprivrednika veoma bitno.

“Kako će neki kupac iz Podgorice znati da ja u mom selu imam životinje. Treba raditi na tome, na reklami svojih proizvoda. Saradnja između proizvođača je jako bitna da bi neko izašao na tržište sa nekim proizvodom udruživanjem proizvođača bi se postiglo mnogo toga. Ljudi bi se družili, a udruživanjem bi imali i količinu jer niko neće da prihvati neke sitne ponude”, rekao je on.

Prošle godine postignut je dogovor o osnivanju Udruženja mladih poljoprivrednika.

“Nadam se da će prvi sastanak biti održan do marta. Inače saradnja nam je i olakšana jer je pokrenut i sajt za poljoprivrednike. Jedan mladi momak je napravio sjajnu stvar i olakšao ljudima trgovinu prije svega. Lakša je komunikacija između ljudi od sjevera do juga zemlje, možeš da nađeš što te interesuje”, objasnio je za CdM ovaj mladi čovjek koji uvjerava da poljoprivreda u Crnoj Gori ima budućnost.

Ana Gajević