Dvojno državljanstvo kao spas od zatvora

Bježanje od odlaska u zatvor onih koji su osuđeni za krađe i velike finansijske malverzacije postao je regionalni problem jer zahvaljujući i dvojnom državljanstvu takve osobe mirno žive u susjednim državama. Upravo zbog toga Interpolove potjernice često gube smisao, iako je svaka država sa ponosom isticala prijem u ovu organizaciju i obavezala se da će postupati po njenim pravilima. Šta se zapravo dešava?

Najsvježiji primjer je Zdravko Mamić, nekadašnji savjetnik fudbalskog kluba Dinamo koji je osuđen u Hrvatskoj na šest i po godina zatvora jer je sa još trojicom saradnika oštetio Dinamo za 15,5 miliona eura, a budžet Hrvatske za 1,6 miliona eura.

Međutim, nakon što je uhapšen u BiH Mamić je sjutradan pušten na slobodu uz pojašnjenje da se proces izručenja obustavlja jer je bivši čelnik Dinama državljanin BiH, kao i da njeni državljani ne mogu biti izručeni za počinjena krivična djela ukoliko između dvije države ne postoji bilateralni sporazum koji kaže drugačije.

BiH i Hrvatska su potpisale taj sporazum 2012. godine no u njemu stoji da je on važeći samo za djela koja su počinjena nakon što je ovaj sporazum stupio na snagu. Kako djela koja se Mamiću stavljaju na teret datiraju iz perioda prije toga, njegovo izručenje je odbijeno. Hrvatska je za njim raspisala međunarodnu i nacionalnu potjernicu nakon što je županijski sud u Osjeku prošle nedjelje odlučio da je Mamić kriv.

Dan prije izricanje presude Mamić se sklonio u BiH.

Sa druge strane, Crna Gora i Srbija “muku muče” sa izručenjem Svetozara i Miloša Marovića koji su pravosnažno osuđeni u Crnoj Gori ali mirno žive u Srbiji. Mlađi Marović je nakon pravosnažne presude stekao državljanstvo Srbije. Na koji način i zašto je dobio srpsko državljanstvo to zvanično još niko nije želio da objasni.

Napominjući da dobro treba proučiti Sporazum o uzajmnom izručenju između Crne Gore i Srbije i da onda ne bi trebalo da bude pravnih dilemma, kriminolog Zlatko Nikolić za Pobjedu kaže da je u slučaju Marović sve moglo da se uradi.

“Zašto nije urađeno, ne znam. Nekome je izgleda odgovaralo da to bude ovako. To se srpski zove zamajavanje pravde, ali ako se nađe dovoljno političke volje može sve da se popravi i da se ovi izruče. Marovići žive u Beogradu. Da li je potraživanje njih zapravo samo fingiranje zbog domaće javnosti nema podataka, ali tu je sve politika”,  smatra Nikolić.

Pošto je Srbija nedavno zabranila ulazak nekolicini kriminalaca iz Crne Gore, ali je za sada sa granice vraćena samo neka seksualna radnica pa je sve to ispalo komično, Nikolić kaže da misli “da kriminaci neće kušati svoju sreću”“, ali i da, “Crnogorci treba da naprave spisak naših baraba koje ne bi trebalo da puštaju u Crnu Goru”.

On zaključuje da u državnim odnosima uvek postoji reciprocitet, međutim, “ako nekim strukturama ne odgovara pravljenje tog spiska onda ga neće biti”.

Kako se pravda primjenjuje na obične građane, činilo se da je slučaj Marović jasan, ali ispostavilo se da za ovaj slučaj u Srbiji niko nije nadležan.

Ako policija postupa po nalozima Ministarstva pravde nejasno je zašto Ministarstvo nije postupilo po Interpolovoj potjernici. Da stvar bude zanimljivija, iz Ministarstva pravde Srbije  tvrde da nijesu nadležni, ako je vjerovati ministarki Neli Kuburović.