Javnost se edukuje, ali i gleda rijaliti šou

Televizijskim prenosom suđenja optuženima za pokušaj terorističkog napada na crnogorski parlament oktobra 2016. godine široj javnostije omogućeno da ocijeni korektnost suđenja, da se svi zainteresovani uvjere u nezavisnost i nepristrasnost suda, kao i da se prava optuženih osoba poštuju, smatra dekan Pravnog fakulteta, kriminolog profesor Velimir Rakočević.

Sa druge strane, u konkretnom predmetu za devet i po mjeseci, koliko traje ovo suđenje, crnogorska javnost je svjedok i brojnih ispada pojedinih optuženih, upućivanja neprimjerenih riječi i nepoštovanja suda zbog čega ovaj prenos često izjednačava sa političkim rijaliti programom.

Red u sudnici

Rakočević pojašnjava da se negativni efekti ogledaju upravo u nemogućnosti suda da nekada u kontinuitetu drži kontrolu nad svim učesnicima postupka, zbog čega se emituju i neki sadržaji koji se ne odnose na konkretan slučaj.

“Može doći do vrijeđanja suda ili drugih lica. Sudija profesionalac ne smije dozvoliti da se akteri postupka udaljavaju od predmeta suđenja. Predsjednik vijeća je dužan da održi red u sudnici i da sankcioniše svakog ko krši procesnu disciplinu”, pojasnio je on.

Rakočević je naveo da su sva suđenja javna osim nekih koja su, po zakonu, zatvorena za javnost: brakorazvodne parnice, odnosi roditelja i djece kao i suđenja za silovanja.

Prisustvo javnosti podrazumijeva da sudskom toku postupka u sudnici fizički mogu prisustvovati svi zainteresovani među kojima su najčešće predstavnici medija, članovi porodice stranaka u postupku, ali i posmatrači iz nevladinog sektora.

“Načelo javnosti glavnog pretresa propisano je u dva najznačajnija pravna akta u svakoj modernoj državi, odnosno u Ustavu CG i Zakoniku o krivičnom postupku CG. Svako ima pravo na javnu i pravičnu raspravu, predviđeno je u članu 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima. Shodno ovim pravnim normama može se reći da je predsjednica Vrhovnog suda postupila u skladu sa relevantnim propisima učinivši korak više u poštovanju načela krivičnog postupka”, kazao je Rakočević.

Politička promocija

Profesor Rakočević je mišljenja i da prisustvo kamere u sudnici ne može biti izvor pritiska na učesnike u postupku već da upravo ovu situaciju javni prenos suđenja mogu iskoristiti advokati, okrivljeni i druga lica za vlastitu promociju.

“Kada su u pitanju lica sa političke scene u svojstvu okrivljenih koristiće svaku priliku za iznošenje političkih partijskih stavova ukoliko im sud to dozvoli. Mislim da je ovo najbolji način informisanja javnosti o sudskom postupku pri čemu su neuporedivo više koristi od eventualno štetnih posljedica. U ovom vrlo važnom slučaju najvažnije je da sud bude na visini zadatka i spriječi bilo kakve opstrukcije glavnog pretresa”, pojasnio je Rakočević.

Prema mišljenju advokata Velibora Markovića, javni prenos suđenja ne može imati negativne efekte.

“Ništa nema negativno u tome što ne samo da je suđenje javno nego se javno prenosi”, kazao je on.

Što se tiče eventualne političke promocije pojedinih stranaka u konkretnom postupku, po ocjeni advokata Markovića, to je već stvar umješnosti predsjednika sudskog vijeća koji upravlja postupkom u smislu da li je u stanju ili nije da kroz rukovođenje suđenjem ograniči učesnike samo na ona pitanja koja su predmet optužbe.

“Sutkinja Suzana Mugoša se prilično dobro snalazi kao predsjednik vijeća u predmetu protiv okrivljenih za pokušaj terorističkog napada”, smatra advokat Marković.

On navodi da bi se sa jedne strane moglo djelimično prigovoriti sudskom vijeću, što možda nekim od saslušanih lica nije dozvoljeno da kažu nešto što su namjeravali da kažu, a što je od uticaja na sami postupak i utvrđivanje činjenica.

“Ipak, sutkinja Mugoša ovaj pretres vodi i korektno i veoma stručno. To se potvrdilo u posljednjih nekoliko mjeseci gdje je ona prihvatila predloge odbrane za saslušanje određenih lica u svojstvu svjedoka za koja je s obzirom na njihova svojstva i funkcije na kojima se nalaze unaprijed bilo za očekivati da će svjedočiti u korist odbrane”, kazao je advokat Marković.

On ističe da način vođenja suđenja najbolje mogu da osjete učesnici u postupku tako da se uzdržao od nekih daljih komentara s obzirom da nije uključen u proces kao branilac nekog od okrivljenih.

“Ovaj postupak mogu komentarisati samo malo nešto više nego prosječni građanin”, pojasnio je Marković.

Odlukom predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice od prošle godine omogućenje televizijski prenos suđenja za pokušaj terorizma.

Ovakva odluka tada je obrazložena time da je neophodno da glavni pretresi u ovom predmetu budu praćeni uz audio-vizuelno snimanje tokom cijelog postupka, imajući u vidu da je krivično-pravni slučaj koji se odnosi na događaj povodom koga se vodi krivični postupak protiv više lica, čiji zaštitni objekat su najvažnije društvene vrijednosti, i to ustavno uređenje i bezbjednost Crne Gore i dobra zaštićena međunarodnim pravom, a koji je pokrenuo najviši stepen interesovanja javnosti. Pola godine kasnije u izjavi za TVCG, Medenica je kazala da je od sudnice Višeg suda napravljen “politički poligon.

Za pokušaj terorizma na oktobarskim izborima 2016. godine optuženi su lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević.

Osim njih, na optužnici Specijalnog državnog tužilaštva su ruski državljani Edvard Šišmakov, Vladimir Popov, Mandićev vozač Mihailo Čađenović i devet srpskih državljana, među kojima je i bivši šef srpske žandarmerije Bratislav Dikić.

Postupak protiv prevodioca DF-a Ananija Nina Nikića vodi se posebno.

Suđenje za krvnu osvetuje prvi proces prenošen preko televizije

Suđenje Nikoli Kaluđeroviću sa Cetinja zbog ubistva iz krvne osvete je prvi sudski proces koji je prenošen putem televizije širom Jugoslavije.

On je osuđen na dvadeset godina robije za dvostruko ubistvo iz bezobzirne osvete, ali je odležao nešto manje od devet. Kaluđerović je 21. januara 1989. godine ispred lokala ,,Orion na Svetom Stefanu iz puške ubio Rajka Grdinića, mlađeg brata Rada Grdinića, koji je godinu i po ranije slučajno u kafanskoj svađi ubio njegovog sina Željka Kaluđerovića.

Nikolin sin Željko završavao je Kulturološki fakultet i imao samo 23 godine kada je ubijen avgusta 1987. ispred kafića ,,Čarli u Cetinju.

Prema pisanju medija, došlo je do tuče između momaka iz familije Šoć sa braćom Grdinić. Željko je pošao da razvađa. Stradao je od metka Rada Grdinića. Podlegao je ranama tri dana kasnije u podgoričkoj bolnici.

U jednoj od brojnih ispovijesti za medije, Nikola je govorio da zbog svega nije imao mira. Znao je da je njegov sin nevin. Iz zatvora je izašao Rajko Grdinić zvani Hladni, brat Radev, koji je takođe učestvovao u tuči. Poslije godinu i po dana od ubistva sina i praćenja Grdinića, Nikola ga je ubio na Svetom Stefanu. Kada je pucao puška je zaglavila, uslijedilo je rvanje na smrt i Nikola je uspio da savlada Grdinića i ubije ga. U pucnjavi je ranjen i Dragan Šofranac, koji je poslije dvadeset dana dobio sepsu i umro.