Kako je izgorjela optužnica u Bariju

Oslobađajućom presudom u Bariju, ranijim odustajanjem od istrage protiv nekadašnjeg premijera Mila Đukanovića (2009), te oslobađajućom presudom za bivšeg potpredsjednika Vlade i ministra finansija Miroslava Ivaniševića (2010) ugušena je vatra mučne i prljave “duvanske afere”, koja je tresla Crnu Goru, ugrožavala državni ugled, ali i ličnu bezbjednost i duševni mir mnogih koji su bili pod istragom ili na optužnici italijanskog pravosuđa, ali i domaćih medija, piše Pobjeda.

<<<Oslobođeni Vujošević, Barović i Pešić Jeknić, predmet protiv Mićunovića zastario<<<

Vijeće Krivičnog odjeljenja Suda u Bariju oslobodilo je na jučerašnjoj sjednici crnogorske državljane Branka Vujoševića, Veselina Barovića, Dušanku Pešić-Jeknić i srpskog državljanina Andriju Draškovića svih optužbi za šverc duvana i mafijaško udruživanje, cijeneći da krivično djelo iskazano optužnicom ne postoji.

Na istoj sjednici, Sud u Bariju odlučio je da neće biti nastavljen postupak protiv Branislava Brana Mićunovića zbog nastupanja zastare.

Sud u Italiji je još 2010. godine oslobodio svih optužbi Miroslava Ivaniševića, nekadašnjeg potpredsjednika Vlade Crne Gore, a dvije godine kasnije i srpskog državljanina Stanka Subotića.

Jučerašnjom oslobađajućom presudom u Bariju, ranijim odustajanjem od istrage protiv nekadašnjeg premijera Mila Đukanovića (2009), oslobađajućom presudom za bivšeg potpredsjednika Vlade i ministra finansija Miroslava Ivaniševića (2010), te oslobađanjem od svih optužbi srpskog biznismena Stanka Subotića (2013), okončana je duga, mučna i prljava duvanska afera, koja je tresla Crnu Goru i ugrozila politički imidž Crne Gore, ali i ličnu bezbjednost mnogih, piše Pobjeda.

Prvobitno je, navodi Pobjeda, osmišljena u inostranim obavještajno-političkim krugovima, kasnije su upleteni regionalni i domaći igrači, iz medija i politike, koji su počeli po unaprijed određenim zadacima da targetiraju crnogorske institucije, crnogorske zvaničnike i biznismene.

Onima koji su se našli na meti istrage italijanske policije i tužilaštva suđeno je i presuđeno već na početku, čak i prije podizanja optužnice, kroz pisanje hrvatskog Nacionala i uz redovnu bratsku pomoć ovdašnjeg Dana, da bi se, kroz djelovanje najjačih opozicionih partija čitava priča prenijela na politički teren, direktno u Skupštinu Crne Gore i formirao se Anketni odbor za aferu Nacional.

Kroz istragu o švercu cigareta i navodnoj saradnji crnogorskih institucija sa italijanskom mafijom plasirala se ključna politička teza, pogubna za crnogorsku vlast, ali i za budućnost crnogorske države da je Crna Gora na čelu sa predsjednikom Vlade Milom Đukanovićem mafijaška država i da, dok je takva vlast na njenom čelu, ne može samostalno odlučivati o svojoj budućnosti, navodi Pobjeda.

Priča o upletenosti Crne Gore u nelegalni tranzit cigareta otvorena je i prije nego što je zvanična istraga počela.

Hronologija

Jula 2000. godine parlament Republike Italije saslušavao je tužioca Đuzepea Šelzija o švercu cigareta koji organizuju dva klana italijanske mafije; avgusta 2000, nakon hapšenja italijanskog mafioze Đerarda Kuoma očekivalo se da bi, pokajničkim izjavama, mogao sam da targetira ljude u Crnoj Gori i crnogorske institucije; novembra 2000. deponovane su tužbe nekih država članica EU i tada se, u jednoj od tih tužbi, prvi put pominje uloga crnogorskog državnog vrha, ali i notiraju kompanije Zetatrans i MTT koje se bave reeksportom cigareta…

Stvarala se, kako se to stručno kaže, osnova sumnje da se pod maskom reeksporta ilegalno transportuju ogromne količine cigareta.

Sud u Napulju je decembra 2000. otvorio istragu protiv tadašnjeg premijera Đukanovića, ali tada se pominjao samo šverc cigareta, ne i pripadnost ili pomaganje inostranih kriminalnih organizacija. Prije nego što će hrvatski Nacional lansirati serijal “Duvanska mafija” o švercu cigareta iz Crne Gore i Srbije ka Italiji, neke dobro obaviještene diplomate su, na razgovorima u Podgorici, najavljivale “politički zemljotres velikih razmjera”, koji će dovesti ne samo do optužnica, nego i pada crnogorske vladajuće elite.

Dvanaest godina kasnije, hrvatska novinarka Jasna Babić će u Pobjedi svjedočiti da je priču o švercu duvana u Nacional donio Ratko Knežević, nekadašnji šef Trgovinske misije u Njujorku, inače bliski prijatelj i kum Mila Đukanovića. Zanimljivo, upravo je Babić napisala prvi tekst o “duvanskoj mafiji” u hrvatskom neđeljniku.

U Italiji su istragu o Crnoj Gori započeli 2001. godine tužioci Đuzepe Šelzi i Eugenija Pontasulja, a istraga je okončana šest godina kasnije 2007.

U međuvremenu je, zahvaljujući medijskoj aferi kroz Nacional i Dan, kao i kroz objavljene transkripte tajno snimanih razgovora koje je objavio dnevni list Vijesti sve došlo do Skupštine Crne Gore.

Tokom 2002. godine formirana je parlamentarna komisija Skupštine Crne Gore čiji je predsjednik bio Vuksan Simonović, visoki funkcioner SNPa. Da sve bude zanimljivije: zaključke i navodne parlamentarne komisije Vuksanović je nosio ne crnogorskom pravosuđu već direktno na ruke tužiocu Šelziju.

“Ono što ste Vi radili protiv Crne Gore nijedan Amerikanac, nijedan Francuz, nijedan Rus ili Italijan nije radio. Išli ste da špijunirate svoju državu i svoje rukovodstvo po Italiji i po podrumima u Hrvatskoj”, kazao je Vuksanoviću u parlamentu tadašnji visoki funkcioner DPS-a Radivoje Nikčević.

Prema optužnom prijedlogu iz 2007. godine, Veselin Barović i Branko Vujošević su okrivljeni da su pokrivali šverc duvana preko firme “Montenegro tabako tranzit” (MTT), dok je Dušanka Pešić Jeknić, prema tim navodima, omogućila povezivanje italijanskih kriminalaca i Vlade Crne Gore, odnosno predsjednika Mila Đukanovića.

Branislav Mićunović i Andrija Drašković su se teretili da su pružili utočište italijanskim kriminalcima, članovima “Ujedinjene svete krune” i “Kamore”, a da su zauzvrat dobili monopol na ilegalnu trgovinu preko Jadrana. Istragom je bio obuhvaćen i tadašnji crnogorski premijer Milo Đukanović, kao i ministar finansija Miroslav Ivanišević.

Slučaj šverca cigareta i priče o mafijaškoj vezi između Crne Gore i Italije punili su stranice crne hronike, ali i politike jer su pod istragom bili crnogorski premijer, potpredsjednik Vlade i diplomatska predstavnica u Milanu…

Nakon povlačenja sa premijerske funkcije, Milo Đukanović je marta 2008. godine svojevoljno otišao u Bari i više sati razgovarao sa tužiocem o slučaju šverca cigareta. Pravni zastupnik crnogorskog premijera Enriko Tućilo je tada novinarima lakonski rekao: “Sada je sve raščišćeno”.

Mediji u Crnoj Gori, prvenstveno dnevni listovi Dan i Vijesti izašli su sa tezom da Đukanović nije “sklonjen iz istrage” i da se prikupljaju dodatni dokazi koji će učvrstiti temelje buduće optužnice. Pola godine kasnije, početkom 2009, Đuzepe Šelzi odustao je od istrage protiv Đukanovića, navodno zbog Đukanovićevog pozivanja na imunitet.

Ipak, nije jenjavala medijskopolitička kampanja, zavisno od zakazanih ročišta na suđenju u Bariju. Pominjali su se novi dokazi i analiza prethodno prikupljenog materijala: list Dan je najavljivao “insajdersku priču” koja će povezati Đukanoviča i Kuoma (šef odjeljka Kamore); nedjeljnik Monitor je “ekskluzivno” saznavao da su istražitelji “italijanske DIA u stanu Duške Jeknič našli ‘zlatni rudnik’ imenik, tajne kodove, tajne račune…”

Samo se čekala presuda u Bariju.

I ona je stigla maja 2011. godine. Ali ne ona koju su neki mediji i opozicioni političari priželjkivali: Miroslav Ivaniševič, bivši potpredsjednik crnogorske Vlade, oslobođen je svih optužbi. Oslobađajućom presudom za Ivaniševića i odustajanjem od istrage protiv Đukanovića bili su već tada pokopani svi pokušaji da se država Crna Gora pokaže kao pokrovitelj organizovanog kriminala. Ivanišević je tada, u razgovoru za Pobjedu, konstatovao da je presuda u Bariju pokazala što je cilj onima koji su skupljali navodne dokaze i nosili ih u Bari.

Da zaustave Crnu Goru na putu ka nezavisnosti i da degradiraju pojedine visoke državne funkcionere kazao je Ivanišević.

Godinu i po kasnije, februara 2013, svih optužbi oslobođen je i srpski biznismen Stanko Subotić, inače legalni zastupnik kompanije Filip Moris za dio Jugozapadne Evrope.

Da se stvari ne odvijaju po “očekivanom scenariju”, bilo je vidljivo kada se, nakon promjene vlasničke strukture, hrvatski Nacional jula 2013. godine pokajnički ogradio od “duvanske afere” koja je kroz taj neđeljnik lansirana trinaest godina ranije.

Ipak, proces u Bariju se otegao još punih pet godina, uz sporadične “senzacionalne medijske najave” o presudama “koje će potresti Crnu Goru”.

Sada, nakon posljednje “potpune oslobađajuće presude” za crnogorske državljane sve je bjelodano i ekspertima i laicima, onima koji hoće da čuju i priznaju jedino mjerodavnu sudsku istinu: nakon punih 18 godina od izbijanja “duvanske afere”, sedam godina istrage i kasnije jedanaest godina sudskog procesa svi koji su bili na meti tužilaštva su slobodni građani. Samo, da li su, nakon dvodecenijske medijske, političke harange i najodvratnijeg čeprkanja po intimnim detaljima njihovih života danas zaista slobodni, bez ožiljaka na duši? To samo oni znaju i njihove porodice.

Kao što bi valjalo postaviti još jedno pitanje: da li će kreatori afere, politička i medijska udružena grupa lihvara i lešinara, ikada odgovarati. Ili će se sve završiti onom starom vidimo se u sljedećoj aferi, zaključuje Pobjeda.