Slijepa ruka pravde čuva Pavla Đurišića

Sutkinja Osnovnog suda u Beranama Dubravka Popović ponovo je odbila da preinači svoju odluku kojom je odbila zahtjev Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) za privremeno oduzimanje spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, koji se, prema navodima tužilaštva, nalazi u konaku manastira Đurđevi stupovi, piše Pobjeda.

Time se nastavlja višemjesečna pravna zavrzlama između suda, tužilaštva i policije, u kojoj se, uprkos više odluka Vanraspravnog vijeća, spomenik i dalje nalazi van domašaja pravosuđa.

Vanraspravno vijeće Osnovnog suda u Beranama već je dva puta poništilo odluke sutkinje Popović i vraćalo joj predmet na ponovno odlučivanje, tražeći da pribavi dodatne dokaze o tačnoj lokaciji spomenika. Ipak, kako saznaje Pobjeda, sutkinja je ostala pri svom prvobitnom stavu – da ne postoje uslovi za privremeno oduzimanje spomenika.

Predsjednik suda Ivan Došljak potvrdio je da se sada očekuje nova odluka Vanraspravnog vijeća, koje može potvrditi ili preinačiti rješenje sutkinje. Prema nezvaničnim informacijama, razmatra se i mogućnost da se predmet oduzme sutkinji Popović zbog njenog upornog odbijanja da postupi po nalogu vijeća.

Akcija za ljudska prava (HRA) podnijela je 4. novembra inicijativu Komisiji za Etički kodeks sudija protiv sutkinje Popović, zbog sumnje da je ponovljenim odbijanjem prijedloga tužilaštva postupala suprotno načelima stručnosti, savjesnosti i nepristrasnosti.

Ova inicijativa samo je jedna u nizu pritužbi koje se odnose na nepostupanje državnih organa u vezi sa nezakonitim postavljanjem spomenika Đurišiću, koji je tokom Drugog svjetskog rata sarađivao sa nacistima i odgovoran je za ubistva oko 8.000 muslimanskih civila u Pljevljima, Foči i Čajniču.

Cijeli slučaj poprima oblik pravosudne spirale. Tužilaštvo je još 8. oktobra zatražilo da se spomenik oduzme iz konaka manastira, nakon što nije pronađen tokom prethodne akcije. Sutkinja je odbila zahtjev, vijeće je njenu odluku ukinulo, ali je Popović i dalje ostala pri stavu.

Sličan scenario odigrao se i krajem septembra, kada je sutkinja takođe odbila zahtjev, a vijeće ukinulo njenu odluku.

Uprkos nalozima suda, spomenik nije oduzet jer, kako su tvrdili u manastiru, samo mitropolit Metodije ima ključ od određenih prostorija. On je ranije poručio da će „spomenik staviti u crkvu, pa neka ga ruše ako smiju“.

Ministarka kulture Tamara Vujović u Skupštini je izjavila da je za njen resor „slučaj završen“, jer je postament spomenika uklonjen i „spomen-obilježje dekomponovano“.

Dodatnu konfuziju stvorili su suprotstavljeni navodi policije i tužilaštva. Policija tvrdi da nalog za oduzimanje spomenika nije izdat na vrijeme i da je riječ o „gabaritnom predmetu“ koji je teško ukloniti bez specijalne mehanizacije. Tužilaštvo, međutim, demantuje te tvrdnje, navodeći da je nalog izdat pravovremeno – još 7. avgusta, čim su dobili informaciju da je spomenik postavljen.

Zbog kontradiktornih izjava, HRA je podnijela tri inicijative – protiv sutkinje Popović, rukovoditeljke ODT Berane i načelnika Odjeljenja bezbjednosti Berane – tražeći da se utvrdi ko je propustio da sprovede zakon.

Uklanjanje spomenika 8. avgusta praćeno je incidentima i napadima na novinare, zbog čega su pokrenute tri optužnice i pet prekršajnih postupaka. Ipak, tri mjeseca kasnije, spomenik koji je predmet krivičnog postupka i dalje nije oduzet, dok nadležni organi međusobno prebacuju odgovornost.

Dok se institucije spore oko nadležnosti i formalnih procedura, spomenik Pavlu Đurišiću – komandantu koji je sarađivao s nacistima i ustašama – ostaje skriven iza zidina manastira.

U zemlji u kojoj pravda često zatvara oči pred zakonom, čini se da „slijepa ruka pravde“ zaista čuva Pavla Đurišića – i to, paradoksalno, pod okriljem onih koji bi trebalo da štite zakon.