Uspon i pad Darka Šarića, gdje je danas njegov slučaj

Ovih dana navršile su se četiri godine od hapšenja najvećeg navodnog srpskog narko-bosa i šefa jedne od najsnažnijih kriminalnih organizacija na tlu Evrope. Kada je 24. marta 2014. godine prvi put sjeo na optuženičku klupu Specijalnog suda, Darko Šarić bio je nasmijan, opušten. Kasnije, dok je iznosio uvodnu riječ, tek pomalo zbunjen, piše Blic.

Rekao je da ne posjeduje imovinu, da živi na teretu države u zatvoru, pohvalio zatvorskog kuvara, izrazio sumnju da mu je oduzet slovački pasoš koji je u godinama uspona stekao i, naravno, ocijenio optužnicu koja mu se stavlja na teret kao izmišljotinu. Posebno su ga “pogodila” ubistva koja su mu se stavljala na teret.

Navodni Šef narko-mafije čije je hapšenje nekoliko puta najavljivano, u medijima se prvi put pojavio u oktobru 2009. godine, kada su agencije prenijele da je urugvajska policija zaplijenila 2,8 tona kokaina na jahti “Maui”, pod britanskom zastavom, u luci Santjago Vaskes, 25 kilometara zapadno od Montevidea.

Uhapšene su dvije osobe, a trag je vodio do narko-bosa iz Pljevalja. Tovar sa drogom presretnut je u okviru zajedničke akcije “Balkanski ratnik” američke agencije DEA, srpske BIA i policije Urugvaja. Uporedo, beogradska policija uhapsila je pripadnike Šarićeve grupe koji su se zatekli u Srbiji.

Dva mjeseca kasnije, za Šarićem je raspisana međunarodna potjernica. Prekasno: Pljevljak je nekoliko dana ranije napustio Crnu Goru i nestao u nepoznatom pravcu.

Tek tada u javnost izlazi niz podataka koji svjedoče o dimenzijama grupe kojom je Šarić rukovodio. Brojni policijski zvaničnici iznose podatke o tome da se Šarićevo poslovanje u Srbiji prati od 2000. godine, a da od 2004. postaje značajan igrač u evropskom podzemlju.

Od 2009. godine je u istragu uključena i najpoznatija svjetska policijska struktura koja se bavi borbom protiv trgovine narkoticima – američka DEA. Darko Šarić je najednom planetarno poznati kriminalac. Objelodanjeno je i da je nakon podizanja optužnice najmanje 15 zemalja Srbiji dostavilo informacije o vođi najvećeg narko-klana u ovom dijelu Evrope.

Govorilo se da Šarić poslove vodi u najmanje pet zemalja: osim Srbije i Crne Gore, još i u Češkoj, Slovačkoj, Švajcarskoj. Tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije podiglo je 13. aprila 2010. godine novu optužnicu protiv Šarićeve grupe za šverc kokaina. Iste godine podiglo je i novu optužnicu za pranje 20 miliona eura, stečenih trgovinom drogom.

Kada i gdje je četiri godine kasnije uhapšen Pljevljak nikada nije van sumnje utvrđeno. Prema riječima pravosudnih, policijskih i političkih zvaničnika, Šarić se krio u Južnoj Americi, na teritorijama najmanje pet zemalja, skriven iza lažnih dokumenata. Nezvanično, konačno je odlučio da se preda nakon što su ga u Venecueli locirale CIA i BIA.

Predaja, a ne hapšenje, desila se bezuslovno: jedino što je Šarić tražio jeste da avion, švajcarskih oznaka, koji ga je vozio u Beograd sleti najprije na podgorički aerodrom, kako bi se okrivljeni nakratko sreo sa suprugom. Predaju je, inače, dogovorio jedan od Šarićevih advokata, koji je mjesec dana prije hapšenja kontaktirao sa Vladom Srbije.

Dogovor se bazirao na tome da bi bolje bilo da se Pljevljak preda nego da u sukobu između njegovih telohranitelja i policije padaju glave. Iako su informacije o njegovoj lokaciji skrivene kako se ne bi ugrozila dalja istraga, ova dogovorena predaja je od početka bila povod za niz spekulacija o tome šta je Šarić dobio u zamjenu za svoju slobodu.

Međutim, nijedna od tih spekulacija, a ponajmanje ona da mu je obećana kazna od najviše deset godina robije, nije potvrđena. Uslijedila su suđenja, i to kakva. Desetine kilograma dokumentacije, sati prisluškivanih razgovora, saslušanja niza svjedoka, i posebno svjedoka saradnika, milioni eura i stotine kilograma narkotika…

Javnost je ovaj proces ubrzo proglasila suđenjem vijeka. Optužnica koju je tužilaštvo prezentovalo izgrađena je temeljno i bazira se na podacima iz prisluškivanih razgovora, šifrarniku grupe i brojnim svjedocima saradnicima. Odbrana, međutim, od početka cilja upravo te dokaze: za prisluškivane razgovore kaže da su nelegalno pribavljeni, šifrarnik ocijenjuju kao nerazumljiv, a svjedoke saradnike, posebno Nebojšu Joksovića Šarićevog bliskog saradnika i prijatelja iz djetinjstva, optužuje da su za novac iznijeli laži o Pljevljaku.

Bilans nakon niza godina suđenja ne ohrabruje. Postupak za pranje 20 miliona eura traje već osmu godinu bez makar i prvostepene presude. Proces za šverc kokaina iznjedrio je prvostepenu odluku prema kojoj je Šarić osuđen na 20 godina robije. Apelacioni sud je, međutim, suđenje vratio na početak zbog bitnih povreda postupka, ali i nerazumljive presude.

Suđenje je ove godine zato počelo iz početka i to pred skoro pa novim većem-od prvobitne tročlane postavke ostao je samo predsjednik Siniša Petrović. Treći postupak protiv Šarića, za falisifikovanje pasoša Hrvatske, protekao je gotovo neozbiljno.

Optužbe su zastarile, iako je Treće osnovno tužilaštvo u Beogradu imalo sve dokaze krivičnog djela, i to zbog neažurnosti hrvatskog pravosuđa, koje je inicijalno otvorilo istragu, ali i vještine Šarićevih advokata, koji su u tri pomenuta postupka izdejstvovali više desetina odlaganja ročišta.

U tu svrhu koristili su loše zdravstveno stanje, izostanke svjedoka, zahtjeve za izuzeće kompletnog pravosuđa… Nisu pomogle ni zamjene dvojice sudija. Uprkos svemu, ova 2018. mogla bi biti ključna godina za Darka Šarića.

Odbrana nije tražila ponovno izvođenje dokaza, pa bi nova prvostepena, a možda i pravosnažna, presuda za šverc kokaina mogla da se desi do decembra. Isto se očekuje i od suđenja za pranje novca. Posebno se vjerovatnom čini mogućnost da Pljevljaku ove godine bude ukinut pritvor u Centralnom zatvoru, i to na osnovu toga što bi mu moglo biti ugroženo pravo na suđenje u razumnom roku.

Nezvanično, glasine kruže da Darkov brat Duško, koji je oslobođen pred crnogorskim sudom, već neko vrijeme traži adekvatan stan za Šarićevu porodicu i brata, za kog vjeruje da će biti pušten uz nanogicu. Advokati su još u ljeto 2017. godine rekli da bi Pljevljak imao dovoljno novca za jemstvo.

Darko Šarić rođen je 21. oktobra 1970. Čak šest puta je bio osuđivan presudama Opštinskog suda u Pljevljima zbog pet različitih krivičnih djela-ugrožavanje sigurnosti na radu iz nehata, uništenje aparata u rudnicima ili drugim građevinskim preduzećima, uništenje poslovnih i stambenih prostorija, pronevjere i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.

Prvi put je osuđen kao maloletnik 1988. godine, kada mu je izrečena vaspitna mjera pojačanog nadzora roditelja. Sledeći put je osuđen 1992. na uslovnu kaznu, treći put 1994. na kaznu od četiri godine zatvora. Izgleda da tu kaznu nije odležao do kraja, pošto je već 1996. godine ponovo osuđen na kaznu od četiri mjeseca zatvora.

Već dvije godine kasnije, 3. septembra 1998. je osuđen na kaznu od dva mjeseca, a posle tri mjeseca, 31. decembra iste godine, osuđen je na kaznu od još tri mjeseca zatvora.