Piše: Ida Marković
U malim gradovima ljudi rijetko gledaju dublje. Brže prosude nego što pitaju, brže osude nego što saslušaju.
Zato se nasilje često ne prepoznaje dok ne eskalira, a žrtva postaje problem tek kada se usudi da reaguje.
Tako sam ja tog dana u jednom lokalu postala „nasilnica“.
Bez konteksta. Bez priče. Bez istine.
Vidjeli su bocu, sto, glas i pokret.
Nisu vidjeli trenutak kada me je neko uhvatio za rame.
Nisu vidjeli četvoricu naspram jedne.
Nisu vidjeli stav gađenja, ni strah u tijelu koje je već bilo iscrpljeno poniženjem.
Nasilje nad „drugačijima“ najčešće se primijeti tek kada se brane.
Dok ćutimo – tada smo „mirni“, “dobri” i nikoga ne diramo tada smo u četiri zida.
Najlakše je povjerovati da je žena „izazvala“.
Da je „gledala“.
Da je „zavodila“.
To su stare, opasne rečenice kojima se opravdavaju udarci, poniženja i fizičke povrede. One ne govore ništa o istini, već mnogo o položaju žene u društvu koje joj ne vjeruje ni kada krvari.
Najviše boli to što moj bol niko nije vidio.
Svi su vidjeli reakciju, ali ne i uzrok.
Svi su imali mišljenje, a niko pitanje.
Još više boli kada sistem pokaže isto lice kao ulica.
Kada policijska uniforma stavi identitet ispred činjenica.
Kada se izgovori: „Znaš li da je ona trans?“
kao da to objašnjava nasilje, umanjuje udarac ili opravdava nečiju ruku.
Ovaj tekst nije poziv na linč preko novina.
Naprotiv.
Veće kazne nijesu u javnom razapinanju, već u odgovornosti institucija, u zaštiti slabijih i u jasnoj poruci da nijedno biće ne zaslužuje da prolazi kroz nasilje samo zato što postoji.
Ovo nije opravdanje.
Ovo je svjedočanstvo o nezaštićenosti, o položaju žene i o društvu u kojem su neki ljudi ugroženi samim svojim postojanjem.
Ne stidim se što sam reagovala.
Stidim se društva koje od žrtve traži savršenstvo, dostojanstvo i tišinu, dok nasilju često nađe izgovor, opravdanje i razumjevanje nekad i podrsku a neretko i (pod)razumjevanje.
Ako je ovo „scena“
neka se zna:
to je scena bola koji više nije mogao da ćuti.
gospodine ili gospođo, kako god se deklarirate, u pravu ste, nasilje je za svaku osudu
Ida, ti si jedna lijepa, zgodna, pametna, izuzetno snazna i odlucna zena! Zena borac. Sve je drugo manje bitno. Ti ces svoje rane zalijeciti a nasilnici i zlostavljaci ce kad tad dobiti sta ih sleduje, to je njihova karma. Ti i dalje koracaj dignute glave i budi svoja i bori se za sebe. Svako ima pravo na zivot, srecu i… Više »
Ida, osoba koju sam upoznala na aerodromu, preljubazna, vaspitana, odmjerena, hrabra. Podrška!
Ovo je muško.
Podrska!
Šta je to za mlada momka…
Kulturan Petar uvijek bio.Ali ne rece sta mu se desilo?!
Podrška za divnu, kulturnu, obrazovanu Idu.
pa ne reče nam šta je uradila?
Ida je jedna divna, pametna i vrlo obrazovana žena. Šteta što svi vide samo ono spoljašnje… Ugodi sebi, jer svijetu nećeš nikad!
Kad se udas rodis djecu pocnu svi da te kinje i maltretiraju kad nemas pomoc od medija NVO doktora…tad ces sagledat muke jedne istinske zene na Balkanu…kada te svi odbace kad im nisi potrebna jer nemaju empatije. Sve dok si mlada lijepa zgodna sve je dobro.Zivjeli.
Bravo Ida. Imaš samo jedan život, živi ga tako da se računa proživljenim.
Podrška svim odvažnim ljudima.