Biće Skoro Propast Sveta

Dobro jutro! Apokalipsa vjekovima zaokuplja ljudski um. Tema otkrovenja centralna je tema abrahamskih religija. Hrišćani, jevreji i muslimani očekuju dolazak mesije ili ponovni dolazak mesije, koji treba da obilježi kraj jednog i nastanak novog svijeta. Kao i mnoge druge apstraktne religijske poruke, i ova postaje opasna kada se bukvalno shvati i implementira. Ova je samo malo opasnija od drugih.

Ne zaboravite da se priključite našoj Viber zajednici,

Biće skoro propast sveta

Ili se bar neki nadaju da hoće.

Obožavam filmove na temu Sudnjeg dana, ili post-apokaliptične filmove. Od Pobješnjelog Maksa do Dana nezavisnosti i Armagedona. Leave the world behind iz 2021. nije loš. Ili Don’t look up iz iste godine. Na Netfliksu je prije rata bilo moguće gledati i novu rusku seriju “Ostrvo”. Bilo da je u pitanju smrtonosni virus, nuklearni rat, klimatska katastrofa ili udar meteora, prijetnja po opstanak planete ili bar ljudskog života na njoj – je realna. Za to što su apokaliptični filmovi popularni ima mnogo psiholoških razloga – od adrenalina, preko eskapizma, do suočavanja sa strahovima i ankziosnostima.

Ljudska vrsta je odavno svjesna svoje ugrožene egzistencije, baš kao što je čovjek na individualnom nivou svjestan svoje prolaznosti.

Svi pomenuti filmovi i literatura koja se bavila fenomenom opstanka ljudske vrste sa strahom je i strijepnjom gledala na taj neminovni momenat u budućnosti. Postoje ipak ljudi koji se tome raduju. Koji imaju posebnu morbidnu fiksaciju. Oni očekuju Sudnji dan s euforijom. Ovi ljudi se okupljaju u apokaliptične kultove. Svi ste čuli za masovna ritualna samoubistva.

I mejnstrim religije imaju te momente kada se previše bukvalno pozabave apokalipsom. Tako je i sa hrišćanstvom. Posebno kada taj doživljaj i radosno iščekivanje apokalipse postane zamjena za realnost. A još opasnije je kada se to počne pominjati i primjenjivate političkoj dimenziji.

Naiđoh u pandemonijumu interneta na pjesmu Nikolaja Velimirovića u izvođenju nekog srpskog pravoslavnog dječjeg hora, koja radosnim taktovima govori o dolasku Hristove vojske i nestanku svijeta. Iako pjevljiva i radosna, iako tekstom ne previše problematična, jer pobjeda dobra nad zlom treba svima da nam je bliska, nešto mi je zaškripalo.

Inače pjesma je popularna i sa engleskim titlovima se dijeli širom hrišćanskog konzervativnog pokreta na Zapadu.

A onda sam je vidio pomješanu sa klipom Vladimira Putina koji u jednom od svojih intervjua na pitanje o nuklearnoj opciji odgovara “a što će nam takav svijet ako u njemu nema Rusije”.

Hristove poruke i poruke hrišćanstva se vjekovima interpretiraju i reinterpretiraju u različitim kontekstima, u cilju zadovoljenja političkih agendi. Tako se često dešava da vjera ovakvim tendenciosnim stavljanjem u savremeni i dnevnopolitički kontekst banalizuje do svoje grotesknosti.

Rusija i Srbija, odnosno režimi koji njima upravljaju – nisu zadovoljni sadašnjim političkim ustrojstvom svijeta. Ovi režimi sanjaju, ali i rade na novom poretku. A da bi se novi poredak uspostavio potrebno je srušiti stari. Izazvati haos i nered iz koga će se graditi novi red. Scenario za svaki ratni zločin od kada je vijeka i svijeta. Sjećate se da su naši šćeli da grade bolji i stariji Dubrovnik.

Zato neki mračni umovi i podsvjesno priželjkuju nuklearni rat, sve pravdajući Božjom promišlju. Ovo nije samo rusko-srpska fiksacija da se razumijemo. Imate svuda po svijetu resantimanom predozirane fanatike u svim religijama, koji bi jedva dočekali da vide kraj planete. To je problem na koji treba obratiti pažnju.

Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo.

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a

(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)