Bursać: Ima onaj vic, pošli Mandić, Knežević i Bečić u EU

I ništa, to je vic!

Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a

“Vučić je uspio posvađati Crnu Goru sa Hrvatskom i još više, vratio ju je sa vrata EU u špajz srpskog sveta, pa se više i ne priča koji uslov treba zadovoljiti da se zemlja približi Briselu, nego kojeg ruskog opozicionara treba hapsiti da se država uvuče u rektum Moskvi”

Vidite, kad vlast na državnom nivou formirate kao u vicu, poštujući želje četničkog vojvode, kad mu pridružite iz vica izašlog Kneževića i u vic ušlog Bečića, logično je da vam se država pretvara u vic. Loš vic.

I još ako tome dodate “evropski put” i “pomirenje” u koje se kunu likovi iz vica, čuj mene državne vlasti, onda vam je sve jasno.

Doduše, može biti, ne znam ja, da Mandić i Knežević pod “evropskim putem” misle na put do Podmoskovlja, može biti da Bečić po običaju ne misli ništa, ali je svejedno sve je loš, baš loš vic.

Pa onda kad čujete ono zvanično-da je Vlada Republike Hrvatske s pravom odlučila da zabrani ulaz u državu crnogorskom predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću, potpredsjedniku Vlade Aleksi Bečiću i predsjedniku DNP, poslaniku Milanu Kneževiću, zapitate se, nismo li svi u vicu?

I kakva je to država “na EU putu” čujem je dobrom dijelu  nosilaca najviših državnih funkcija zabranjen ulazak u zemlju članicu EU? Je l’ to država iz vica?

Ali sezona je kiselih krastavaca novinarskih, iskreno svi smo očekivali ovu zabranu, a najviše Vučić za koga rade banovani politički sužnji, pa je red malo se i našaliti.

A ko je Bog šale u trilingu iz vica-pogađate Milan Knežević.

Pa je Knežević, bez i da je trepnuo patetično lupio koliko ga hipofiza nosi:

“Znači, moj đed Milan, po kome nosim ime zalud je poginuo na Đurđevdan 1945. oslobađajući Karlovac od ustaša i nacista. Izgleda su oni pobijedili, a mi izgubili – napisao je Knežević, pa dodao da će ga “ubiti žena jer im propade rezervacija za Rovinj”.

Jedna ljudska i formalno – logička poruka za Kneževića iz vica, pa nije ti đedu zabranjen ulazak u Hrvatsku nego baš tebi, koji si se u ime četništva odrekao đedove partizanske ideologije, a supruga je dakako uvijek dobrodošla u prelijepi Rovinj.

Sve u svemu-jasno vam je: Vučić je uspio posvađati Crnu Goru sa Hrvatskom i još više, vratio ju je sa vrata EU u špajzu srpskog sveta, pa se više i ne priča koji uslov treba zadovoljiti da se zemlja približi Briselu, nego kojeg opozicionara ruskog treba hapsiti da se država uvuče u rektum Moskvi. Tako to ide sa ruskim svetom, tako su onomad i Vulin i Dačić izručivali ruske i bjeloruske glasove razuma u Srbiji Putinu i Lukašenku, ne bi li dokazali lojalnost Moskvi.

Sad je na red došla Crna Gora i Inga Peliniagra, ruska državljanka, ukrajinskog porijekla, koja ima status izbjeglice u Italiji, ali je uhapšena u Crnoj Gori po aktuelnoj potjernici iz Moskve. Ko joj je kriv kad ne prati razvoj događaja na dnevnoj bazi. To što je Crna Gora nominalno u NATO paktu, ništa za to, isčlaniće se, kako se nadaju četnički bojovnici.

I sad najednom ništa više smiješno nije.

To što se trilingu sa početka priče zatvaraju hrvatska vrata sa tendencijom zatvaranja Šengena, može se pretvoriti u izolaciju za sve građane Crne Gore, čuj mene srpskog sveta. I luđe stvari su se dešavale, pa sjetite se samo sankcija i izolacije devedesetih, dok je Momo, Milatovićev idol, igrao Slobino kolo.

Ali vratimo se vicu:

Žale se Bečić, Mandić i Knežević Vučiću kako ne mogu ući u Hrvatsku. Kaže im Vučić, od sad ćete sve rješavati sa Dodikom, on je zadužen za tu zemlju. A kako on može ući, a mi ne možemo, graknuše? A koliko ste puta popili kafu sa Milanovićem, nasmija se Vučić.

Nije vic.

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)