Bursać: Kako srpske granate ubijaju srpske pse rata u Ukrajini

Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a

“Nije teško zamisliti kako istim transportom iz Valjeva preko Beograda do Donjecka putuje mlado srpsko meso, koje za dolare u rubljama ratuje na strani Rusije. I granate iz Krušika, koje će onda ubijati to mlado srpsko meso, za evre iz Ukrajine… Samo jedno pitanje, a gdje je onih 800 miliona evra od prodaje oružja Ukrajini? Ide u srpski novčanik istih onih koji pokreću kampanje za regrutovanje mladih na strani Rusije. Dvije muhe jednim udarcem!“

Konačno je i Financial Times objavio podatak da je Srbija indirektno, preko drugih zemalja, od početka ruske invazije na Kijev izvezla u Ukrajinu granate u vrijednosti od 800 miliona eura. I nije to više nikakva tajna (ako je ikad i bila). Srbija naoružava Ukrajinu koja se brani i ima svako pravo da otjera ruskog agresora sa svoje teritorije.

Na koncu konaca, i sam Vučić je izvoz srpske municije u Ukrajinu potvrdio izjavivši nedavno:

“Ovo je dio našeg ekonomskog preporoda i važno za nas. Da, mi izvozimo našu municiju. Ne možemo izvoziti u Ukrajinu ili u Rusiju, ali imamo mnogo ugovora sa Amerikancima, Špancima, Česima, drugima. Šta oni s tim rade na kraju je njihov posao”.

Ovom izjavom se i zvanično popišao po svojim posilnim koji su do sad čvrsto demantovali realnost i očevidnost.

Sjetimo se samo tadašnjeg ministra odbrane, a sadašnjeg premijera Miloša Vučevića koji je bio zadužen za pacifističke lagarije, kada je prošlog aprila pokušao demantovati sveobuhvatna saznanja da je Srbija prodavala ili namjeravala da prodaje oružje Ukrajini.

Vučević je tada istakao da „Srbija nije prodavala, niti će prodavati, oružje ukrajinskoj niti ruskoj strani, niti zemljama u okruženju tog konflikta“.

Kad ono prc!

Naravno, ovaj tadašnji zvanični stav Srbije se debelo kosio sa onim što piše u dokumentu koji je prvobitno objavio Rojters, ali i Vučević je tada bio dobro brifingovan, pa je govorio kako “Srbija nije prodavala oružje“, a nigdje ne spominje srbijanske kompanije koje bi to učinile. A one su svakako prodavale municiju Ukrajini ne iz patriotskih, nego iz materijalnih razloga, očigledno. I to su sasvim sigurno uradile uz amin srbijanskih vlasti.

Nego da vidimo šta je bilo na meniju?

Iz ruskih Telegram kanala doznalo se da je Srbija preko Turske i Slovačke tajno isporučila Ukrajini 3.500 raketa za raketne sisteme “Grad” koje izrađuje kompanija Krušik. I to su podaci do proljeća 2023. Na sve ovo treba dodati još godinu dana isporuke.

“Čak i ako znam gdje municija ide, to nije moj posao. Moj posao je osigurati da rukujemo našom municijom legalno, da je prodajemo… Moram se brinuti za svoje ljude i to je to. To je sve što mogu reći. Imamo prijatelje u Kijevu i Moskvi. To su naša slavenska braća”, kazao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić uhvaćen u kliješta činjenica.

Na novinarsko pitanje da li je podatak od 800 miliona eura tačan, Vučić je rekao da se to odnosi na “možda period od dvije ili tri godine”. A što će kazati da ta cifra ide i do milijarde. Samo u čije džepove, e to je pitanje!

I sad nije teško zamisliti kako istim transportom iz Valjeva preko Beograda do Donjecka putuje mlado srpsko meso, koje za dolare u rubljama ratuje na strani Rusije. I granate iz Krušika, koje će onda ubijati to mlado srpsko meso, za evre iz Ukrajine.

Pisao sam o svemu ovome (dok je to još imalo smisla) kako se doslovno srpskom municijom ubijaju srpski kerovi rata na ukrajinskom ratištu.

Ali hoću nešto drugo:

Sad zamislite shizofreni stepen rascijepljenosti društva koje nominalno i emotivno stoji uz ruskog agresora dok samozatajno prodaje oružje Ukrajini, kako bi nastavilo kupovati ekonomski mir i nastavilo biti putinistička tiranska gubernija. Neviđena mentalna cijepanja!

I to su tolika mentalna cijepanja da se Srbiji smije čak i Rusija. A to je ista ona Rusija koja je (s pravom) naoružavala Hrvatsku u vrijeme velikosrpske agresije devedesetih.

Jasno je, Ukrajina će se braniti i odbraniti od ruskih hordi, sa ili bez srbijanskog oružja i municije, a srpski i svi drugi psi rata će na ovaj ili onaj način biti poraženi-neko će završiti u ukrajinskoj putici usmrćen valjevskim gelerom, a neko će postradati od metka ispaljenog u potiljak iz ruskog oficirskog pištolja.

Samo jedno pitanje lebdi nad sluđenim plebsom Srbije, a gdje se dede onih 800 i kusur miliona evra od prodaje oružja Ukrajini? Ako mene pitate, pare idu u novčanik istih onih koji pokreću kampanje za regrutovanje mladih na strani Rusije.

Dvije muhe jednim udarcem!

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)