Bursać: Knežević i Kovačević u frontu za odbranu Vučića

Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a

„Treba kazati da će padom Vučića, kad god se on desi, padati i svi potpisnici ove peticije – gdje god da su, računajući i Kneževića i Kovačevića u Crnoj Gori. I pored svega, zanimljivo je vidjeti ovaj dvojac kako spašava život živom Vučiću. Ako ništa drugo, zbog građana Crne Gore, koji treba da se zapitaju hoće li još uvijek svojim novcem hraniti ove pojave.“

Ljudi moji, nije šala! Šta god da napišem – nije šala!

Javnosti malo poznati Institut za političko umrežavanje pokrenuo je novu peticiju podrške “pravu na život“ srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Bizarna organizacija upozorava, pazite sad, na rastuću dehumanizaciju i prijetnje upućene predsjedniku i funkciji koju obavlja.

Terasa ili život?

Ako ste do sada imali živaca i želuca da pratite srbijanske medije, onda ste morali vidjeti Vučića kako u psihotičnom delirijumu sam na sebe navlači oblak projekcija da ga „hoće ubiti“. Od Marića do PINK galaksije, Vučić mijenja fotelje i svuda se jednako zaplakuje nad svojim životom i sudbinom hudom.

A ko ga, do đavola, hoće ubiti? Šiptari? Milogorci? Ustaše? Ili, gluho bilo, studenti? Ove posljednje taktički ne pominje, ali ovi prvi izgleda nastupaju zajedno te noževima, očnjacima i ostalim asasin-asesoarom atakuju na dva metra hrabrosti- kako sebe doživljava Vučić.

Nego, uozbiljimo se, kažem nije šala, zaista, ko to hoće ubiti Vučića, e da bi ga ovaj, kako se kaže, Institut branio? Sad ću vam reći:

Na novinarsko pitanje ko to ugrožava predsjednika, Aleksandar Đurđev, inicijator peticije, odgovara pitanjem – ako pozivi da se predsjednik „baci sa terase“ nisu pokazatelj da je krajnje vrijeme za pokretanje ovakve peticije, onda ne zna šta jeste.

„Nasilje nije niti može biti rješenje, ma kolike političke razlike bile među nama. Treba da podsjetimo i same sebe, nas državljane Srbije, i sve na Zapadu da Beograd nije ni Bagdad ni Bejrut i da ništa manje nije važan od Rima, Beča ili Berlina. Svi nerazumni pojedinci koji pozivaju na nasilje i ubistva isti su oni koji pozivaju da Srbijom vladaju kolonijalni upravnici sa Zapada“, navodi usplahireni Đurđev.

Nego, Aleksandre, što nisi pravio peticiju da je predsjednik otrov za žene i zavodnik, kad su mu skandirali da je „peder“? To ti dođe na isto.

Naravno, sve bi ovo prošlo u maniru – niko nema što Srbin imade, pa tako Srbija ima i društvo za zaštitu tirana od bacanja kroz prozor – nemojte se smijati, kažem, sve bi bilo loša šala da nije liste imena.

Od peticije je samo luđa lista potpisnika-od zločinaca do šefa BIE

A ima i lista, naravno da ima!

Zar vi mislite da ova institucija, pardon Institut, uludo pravi peticiju za zaštitu života onog ko kroji živote miliona ljudi?

A na listi, da vi samo vidite – od ratnog zločinca Dragana Vasiljkovića, poznatog kao kapetan Dragan, preko Dragoslava Bokana, režimske Leni Rifenštal u muškom obliku, pa sve do Miše Vacića, oficijelno prve pesnice srbijanske desnice. Ima njih još, skupila se tu kuka i motika – repato i kusato, što bi se reklo, da spasu spasenog predsjednika.

Kad ono međutim – među njima, među zločincima, repatim i kusatim, evo nam i Milana Kneževića i Marka Kovačevića. Baš ih lijepo vidjeti u društvu u koje spadaju. Ono, istina, nisu iz Srbije i ali bi prije potpisali peticiju za zaštitu srbijanskog predsjednika nego bilo kojeg crnogorskog, jer je TO NJIHOV PREDSJEDNIK. A to što ih plaćaju građani Crne Gore? Bože moj, do njih je.

Jer su i Knežević i Kovačević, stasom i glasom, kokardom i nastupom, bezbroj puta pokazali za koga su i kad je trebalo i kad nije. Oni su samo dosljedni vojnici beogradskog režima, a ova peticija je, hajmo se sada do kraja uozbiljiti, poziv na mobilizaciju onih snaga koje bi da zadrže i Vučića i neočetnike i cjelokupan SNS kriminalni stroj koji 12 godina pije krv na slamčicu i građanima Srbije, ali i čitavoj regiji.

Komentarišući opskurnu peticiju podrške „pravu na život predsjednika Srbije Aleksandra Vučića“, Miroslav Parović, predsjednik Narodnog slobodarskog pokreta, kaže za beogradski Danas da je u toku svojevrsna trka ko je veći Vučićev lojalista.

„Pri tome je u toku i takmičenje ko će gluplju akciju da pokrene. Pošto je Andrej Vučić izveo početni udarac i iskoristio zaštitni znak i simbol lojalista, falus kojeg crtaju po Srbiji i pored njega ponosno dežuraju, ovi nižerangirani su krenuli da brane život samog mesije Aleksandra“, objašnjava Parović.

Prema njegovim riječima, ono što upada u oči je da je prvi potpisnik ove opskurne peticije jedan od čelnih ljudi BIA-e, Marko Parezanović.

E, sad se slika oštri i blurovane rupe se pretvaraju u izvršne, da ne kažem ratne, funkcije. Imamo ratne zločince, imamo emisare iz RS-a i Crne Gore, imamo prvog čovjeka BIA-e, dakle imamo postavljanje borbene formacije Vučićevog režima, koji je očigledno procijenio da mu rotiranje na liniji prijetnje-ucjene-nemoralne ponude ne može pomoći kod studenata, pa se prelazi u Fazu dva.

Faza dva

A Faza dva jeste zaista „ili pokojnik ili pokajnik“, jer Vučićev režim je došao do zida uz koji je pritjeran i po prvi put u 12 godina i igra inferiornu ulogu. I da se razumijemo, da nije nesposobnjakovića iz EU, koji u Vučiću još vide „faktor stabilnosti na Balkanu“, davno bi on završio u nekom drugom institutu.

Na koncu, treba kazati da će padom Vučića, kad god se on desi, padati i svi potpisnici peticije – gdje god da su, računajući i Kneževića i Kovačevića. Neko me je pitao, a hoće li biti Andrije Mandića u tom padu. Pratite samo spisak podrške Vučićevom životu, ako se ta ludorija tako zove. Ako Mandić bude dovoljno glup da ostavlja takve tragove iza sebe – ide dole. Iskreno sumnjam. Mislim da mu je dovoljno žrtvovanje konja – šahovski rečeno, da se ne uvrijede Knežević i Kovačević.

U svakom slučaju, lijepo je vidjeti Kneževića i Kovačevića kako spašavaju život živom Vučiću. Ako ništa drugo, zbog građana Crne Gore da znaju hoće li još uvijek svojim novcem hraniti ove pojave.

(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)