Četnik Branko Ćopić i židovska agentica Anne Frank

Piše

Dragan Bursać

A sve je počelo sa Annom Frank… ili se to barem tako čini. U eri sveopšte revizije svega zdravorazumskog, na tapet u Hrvatskoj došla je i književnost. Preciznije Dnevnik Anne Frank.

I onda je Anne, djevojčica sakrivena na tavanu amsterdamskom protjerana iz hrvatske dječije književnosti. Jednako kao što bi ju cenzori protjerali na ulice Amsterdama u ruke nacista, jednako kao što bi joj spalili dnevnik. Da ne opterećuje, istinom da ne budi ljude iz projektovanog revizionističkog sna.

E, to se desilo u Hrvatskoj, to se desilo kada neko kaže kako je na snazi neki čudni “nesporazum” Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske sa knjigama. Zapravo, to je nesporazum narečenog Ministarstva sa zdravim razumom. Jer, u tom prvom otkosu, koji je zahvatio intelektualne moći ljudske, a koje su se trebale prenijeti mlađim naraštajima, stradali su i Salingerov Lovac u žitu i Kunderina Nepodnošljiva lakoća postojanja.

Naravno, zdravorazumski pisci odmah su pokrenuli peticiju za vraćanje Dnevnika Anne Frank na popis lektire, jer je to ljudski i civilizacijski. I ne treba nešto pretjerano pojašnjavati zašto je Anne Frank neophodna u školskoj lektiri, ali evo samo nekoliko riječi nezavisnog saborskog zastupnika Bojana Glavaševića, koji poručuje da je odnos prema knjizi Dnevnik Anne Frank ilustrativan primjer odnosa Vlade prema holokaustu. A taj odnos pokazuje duboko nerazumijevanje činjenice kako je odbijanje suočavanja sa prošlošću direktan put u ponavljanje svih najgorih grešaka.

“To nije bilo kakva knjiga, ovo je jedan u nizu znakova procesa koji je namjeran, a mogu ga opisati kao kolektivno programiranje zaborava. Knjiga je neka vrsta intelektualne i emocionalne vakcine i da nije bilo nje današnji bi svijet bio neuporedivo gori nego što jeste”, rekao je pošteni saborski zastupnik Bojan Glavašević i pozvao hrvatsko društvo da reaguje.

“Mi smo spremni, poglavniče” u lektiri

I baš je u imunizaciji od kolektivnog zaborava bit, prije svega, Dnevnika Anne Frank. I baš se zbog toga čita jednako kao i Jama Ivana Gorana Kovačića, na primjer. Ali, hej, pa Jama je odavno izbačena, uz objašnjenje koje će valjda teretiti i Anne Frank – suviše je uznemirujuća za dječicu. I vidite vraga, Anne Frank i Goranova Jama uznemiravaju djecu, pa lete iz lektire, ali eto knjiga Stjepana Tomaša Moj tata spava s anđelima – Mali ratni dnevnik itekako je poželjno štivo. A to štivo koje djeca čitaju vrvi neoustaštvom.

“Sva je treperila od unutrašnjeg uzbuđenja kad je čula kako Bobo ili Jure viče: ‘Mi smo spremni, poglavniče!'”

ili

“Srbi koji su otišli, pišu mu, više im nisu prijatelji, a oni koji su ostali – jesu.”

Treba li uopšte napominjati da roman naprosto do neba glorifikuje Marka Perkovića Thompsona. A, gdje je Thompson, tu nema Srba, pa makar bili koliko crno ispod nokta, makar se krili u nekakvoj “kućici ježevoj”.

I onda je na red došao drugi ideološki otkos, u kome su, prema odluci Ministarstva znanosti i obrazovanja Hrvatske, izbačeni sa popisa obavezne lektire: Mali princ, Ježeva kućica, Srebrne svirale, Smogovci, Grga Čvarak, Alisa u zemlji čudesa, Breza, Poštarska bajka, Petar Pan, Pinocchio, Pipi Duga Čarapa, Strah u ulici lipa, Junaci Pavlove ulice, Heidi i brojni drugi. Jer, samo nepismena djeca će biti dobri podanici!

Kako se čini, nije samo i jedno “zli četnički” Ježurka Ježić opasnost za hrvatsku dječicu. Tu su i Pinocchio, koji bi da otima Istru i Dalmaciju, tu je Alisa koja je na opijatima, romantični Mali princ, Pipi Duga Čarapa sumnjivog porijekla, na koncu – tu su i oni crveni Smogovci.

Dobrodošli u 19. stoljeće

I ne, nije ovo niti smiješno, niti sakrkastično. Kada se Ministarstvo znanosti i obrazovanja pretvori u komisiju za ćudoređe, kada morališe na nacionalističkoj struni, nema mjesta čitanju. Šta djeca ima da čitaju kad im je dovoljan ratni dnevnik Stjepana Tomaša i Thompson kao vannastavni svenarodni pojac.

Naravno, sa pravom se bune Hrvatsko društvo pisaca i Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, koji su reagovali saopštenjem, u kojem navode da je ova odluka veliko razočaranje. “Opet nas je sustiglo pretprošlo stoljeće, a na ozbiljnom smo putu još dalje unatrag”, poručuju književnici.

To jeste istina, uz apendix da se u današnjem hrvatskom, kao i u bilo kojem postjugoslovenskom društvu, književnici uvažavaju kao lanjski snijeg, osim ako nisu dio nacionalističkog establišmenta. I onda je posve normalno, kao u Fahrenheitu 451, izbacivati i ništiti ultimativnu književnu vrijednost, nauštrb skribomanskog smeća. Jer, šta je u predominatnom hrvatskom nacionalističkom narativu Branko Ćopić nego srbokomunistički okupator, koji vrši divezije na terenu preko SAO Ježurke Ježića, a tome se može stati na put i za vrat jedino, npr. Tuđmanovim Bespućima povijesne zbiljnosti i lupetanjima o životu Hrvata u nekakvoj iranskoj prapostojbini.

I onda imamo inverznu perverziju, baš tako, po kojoj petparačke ludorije postaju književnost, a vrhunska dječija književnost biva nogom u zadnjicu izbačena iz lektire. Na koncu, Thompson i Tuđman su samo priprema za “ono drugo”, “ono što dolazi”.

A, šta dolazi, ako to ne spriječi hrvatska država?

Fahrenheit 451 i obračun s papirom

Primjerice, dolazi knjiga i film Mit o Jasenovcu Romana Ljeljaka. A ovaj užasni profašisitički naputak, pod okriljem Šibenske biskupije, već je promoviran u Franjevačkom samostanu i župi sv. Antuna Padovanskog, Šubićevac. Promocija je bila posebno inetersantna po jednoj jedinoj rečenici, koju izgovara autor neoustaškog pamfleta, a zbog koje zabrana silnih knjiga dobija naopaki smisao. Naime, Roman Ljeljak kaže: “Židovi su od NDH-a dobili mogućnost da prežive.”

Te je u kontekstu te rečenice o “mogućnosti” preživljavanja, u apoteozi ustaštva, gotovo human čin izbaciti Anne Frank i Ćopića iz lektire. Smije se nacionalsitički mejnstrim kroz ove riječi i progovara svima zdravog razuma i čiste svijesti, još ste dobro prošli, nakon ovog slijedi zabrana, pa spaljivanje.

Dobrodošli u kombinaciju Srednjeg vijeka i nacističkih obračuna i čistki sa hartijom. A u toj kombinaciji najpravednije je da se sklone i Mali princ, i Pinocchio, i Heidi, i Anne Frank i da sa sobom pokupe Ježurku Ježića.

Jer će biti spaljeni.