Četnik Sava, školska slava

Piše
Dragan Bursać

Ovako je to bilo. Juče je u manjem BiH entitetu organizovana crkveno-školska manifestacija Savindan. Preciznije, sekularne škole, u sekularnom entitetu, u sekularnoj državi proslavile su svetac poluradno. Nećemo sad ulaziti u meritum ludila pedagoškog i metodološkog po kojem djeca u narečenom sekularnom sistemu ne samo što izučavaju izmaštana žitija srednjevjekovna, a koja su ironično nastala u 19. vijeku u okviru nacionalnog i nacioanalističkog “preporoda”, nego ćemo se baviti suštinom stvari.

A suština, ona ljudska, ona čovječna kaže da se u Danu sjećanja na holokaust, u danu kad normalan dio svijeta obilježava smrt čovjeka-heroja Srđana Aleskića, djeca u Republici Srpskoj slušaju srednjevjkekovne priče-bajalice kojim se bilda nacionalni mišić, ispira mozak i na koncu od slobodne jedinke dječije stvara mali hodajući mediokritet. I to sve po zakonu. I to sve legalno, legitimno i ispisano nekakvim pravilnicima, školskim planovima i programima.

Kako u Banjaluci, tako npr. i u Srebernici. Pogotovo u Srebrenici! Jer, znate to svi, Srebernica pripada Republici Srpskoj, pa u njoj važe zakoni te i takve Republike Srpske. A ti zakoni služe čemu? Pa služe da se nacionalno zapišava teritorija na kojoj je posijan genocid. Ti zakoni služe da se baš uz njihovu pomoć promiče ideja ništenja i negiranja genocida za početak retoričkim, simboličkim i padagoškim uriniranjem po ubijenim.

Nije potrebno posebno odmotavati film u prošlost pa vidjeti da je Srebrenica sa pripadajućim Potočarima zapravo ” vojno groblje”, kako je Memorijalni kompleks krstio Milorad Dodik. Jednako tako, nije potrebno puno dumati i ćoriti, pa pročitati da Potočare treba preorati i vrattiti Srbima obradivu zemlju, kako reče onomad Lijljana Bulatović-Medić, spisateljica, ljubiteljica lika i djela zločinca Ratka Mladića, onomad nagrađena nekakvim “Zlatnim perom” u Srbiji. I svi znamo u konačnici da se u skriptama, knjigama, studijama, seminarima, okruglim stolovima po Republici Srpskoj od strane nekakvih doktora nauka izučava kako su masovne grobnice sa ubijenim Bošnjacima, zapravo asanacija terena, koja štiti parvovjerne od zaraza. (Sic!)

Sve mi to znamo, a kad sve znamo, zapravo se možemo čuditi jedino i samo građaninu Damiru Peštaliću, zaposlenom na mjestu glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice u Srebrenici. Damir Peštalić, nesrećni čovjek je tako potpuno neobaviješten izgleda naišao na instagram storiju učenika od sedmog do devetog razreda osnovne škole u Srebrenici kako seu narodnim nošnjama diče svojim malojetnim četništvom.

Fotografija je napravljena u učionici pravoslavne vjeronauke. Naravno, neće biti u kabinetu fizike! Da se tako izrazim bio je ovo jedna praktična pokazna vježba baš za Svetog Savu, kako se u svjetovnim, školskim institucijama implementira narečeno pravoslavlje i svetosavlje. Pa neće djeca, dragi efendija, baš na današnji dan biti obučena u partizane, mlade naučnike u bijelim mantilima ili gluho bilo u džins ili patike?! Pa znaš li ti, dragi efendija, da je bit nazatka, revizioinizma, neofašizma i ukltrancioanlizma sadržana baš u ovoj fotografiji djece, potpisane sa “braća četnici” koja će valjda za uspješan rad biti nagrađena i kakvim svetosavskim peticama?

Ali nije to sve. Efendija Peštalić ju svojoj potpunoj naivnosti i u odsustvu osjećaja za fašističku realnost rekao, pazite sad- da će fotografiju pokazati pedagogu škole i policiji, te istakao da ovakvim stvarima ne smije biti mjesto u školama i među djecom.

Hajmo se grohotom nasmijati.

Srpska djeca probučena (samo)potpisana sa “braća četnici” njih devet mladaca, biće prijavljena od strane jednog hodže u Srebrenici pedagogu i lokalnoj policiji!? Pa čekajte, to znači da će odmah sad, na početku polugodišta dobiti zaključene petice za kraj školske godine makar iz vladanja i vjeronuke?

“Poenta je da škola bude za djecu, bez obzira kojem narodu pripadaju. To treba biti neutralan dan, da djeca uživaju u školi, a ne ovako”, poentirao je na koncu efendija Damir Peštalić, koji kao da je u Luksemburgu otvorio instagram, a ne u današnjoj Srebrenici, kroz koju svake godine paradiraju četnici ovi ili oni od nosanja badnjaka, do provokacija za 11. jul svima na svijetu pokazujući da se zločin isplati i ne samo to, nego da se temelji, genocidnosti potpuno nekažnjeno i nagrađeno čak mogu prenostit na djecu.

I ima li šta užasnije od ovoga? Naravski da ima! A to je pusti fakat po kojem će najsrećniji u ovoj distopiji hiperreelnoj biti roditelji, preponosni, koji su uz školu i crkvu ugradili sve svoje znanjaei vaspitanje ne bi li im potomci bili ovako potpisani-mali četnici.

Pa na koncu konaca nije najjasnije, kako i ko treba da reaguje u raspuštenom entitetu, koji se odavno zaziva država? Incko, da izrazi zabrinutost? VO i NVO ublehaši da naprave pethiljaditi okrugli sto sa temom “Pomirenje, čips, suočavanje, kola, zločin i kisela”. Parlamentarci BiH, da još jednom u skokovima odjebu Zakon o zabrani negiranja zločina i genocida? Svi mi zajedno, koji se zajedno sa nesrećnim efendijom još uvijek čudimo ovom legalnom ludilu? Vlastima narečenog entiteta, koje aplaudiraju na maloljetničko četnijanje po Srebrenici? Pedagozima koji su napravili školski sistem sličniji onom na Svetoj gori, nego u nekoj normalnoj zemlji?

Sramota svih nas!

Nego, znate šta ću vam reći, u ovoj školi, baš u ovoj srebreničkoj školi je preko 70% bošnjačke djece, djece koja imaju rupu. Rupu umjesto dede, umjesto dajdže, amidže, rupu umjesto nene, djece koja imaju rupu umjesto svojih predaka, rupu koja je genocidom i u genocidu nastala. I ta djeca, dobra, naivna i nevina idu svaki dan u školu sa djecom koju sistem priprema i odgaja da mrze svakog drugog i drugačijeg. Idu u razrede sa djecom koja su odgajana istim pogonskim gorivom kao i kretori genocida, a to je mržnja.

Dičiti se četništvom u osnovnoj školi je strahovita devijacija. Prema vlastitoj djeci. Prema rođenom potomnstvu, prema sebi i svojim najmilijima, pa onda prema okolini i drugim ljudskim bićima užasno postradalim od te i take ideologije.

Juče je bio Dan sjećanja na žrtve holokaustra. Pametan čovjek jednom napisa da je najstrašnije što danas živimo sve preduslove da se negdje i nekome holokausti genocid ponove.

I zato nikada ne zaboravite, svi razlozi zbog kojih se desio genocid, postoje već sada. Ovdje među nama. Ako ne vjerujete, posjetite instagram, uđite u škole, učionice, porazgovarajte sa djecom, svojom ili tuđom, pa ćete se uvjeriti. A vjerujte mi, nije do djece. Djeca ništa kriva nisu!