Crna Gora Između Dvije Vatre

Dobro jutro! DPS popušta pod pritiskom dijela opozicione javnosti koja od njih traži aktivniji i oštriji odnos prema vlastima. Izrazi nezadovoljstva i sabotaža rada Skupštine, po uzoru na nekadašnji DF, predstavljaju iznuđenu reakciju – proizvod razumljivog nezadovoljstva i nestrpljenja opozicione javnosti. Početna spremnost DPS-a da bude konstruktivan i kooperativan na putu ka EU dodatno je otežana potezima dijela vlasti, kojima su uskostranački interesi očigledno važniji od opštih, eurointegracionih ciljeva.

Ne zaboravite da se priključite našoj Viber zajednici ako vam nije dusa naravno.

Crna Gora Između Dvije Vatre

Nekadašnji gradonačelnik Podgorice i poslanik DPS-a Ivan Vuković podnio je ostavku na mjesto predsjedavajućeg skupštinskog Odbora za evropske integracije. Prije samo nekoliko mjeseci Vuković je, zajedno sa kolegom Subotićem iz PES-a, podnio inicijativu za donošenje Rezolucije o evropskim integracijama. Ideja je bila da se stvori širi politički konsenzus oko trenutka – odnosno prozora mogućnosti – koji bi Crna Gora trebalo da iskoristi kako bi postala sljedeća članica Evropske unije.

Vukašin Obradović iz Vijesti objavio je zanimljiv tekst o Demokratama i njihovom krstaškom pohodu. Njegov tekst nije lako do kraja protumačiti. Na trenutke djeluje kao da pozdravlja hapšenje Aca Đukanovića i očekuje nastavak kampanje, dok se u drugim djelovima osjeća određena doza opreza – jer u motivima Demokrata prepoznaje predizbornu kalkulaciju i pokušaj stvaranja utiska da se nešto radi.

Ovo drugo je posebno važno za današnju temu. Bilo da se crnogorski prijem u EU desi ili ne, gotovo je izvjesno da će mu prethoditi parlamentarni izbori predviđeni za sljedeću godinu. Partije na vlasti se za te izbore već pripremaju, kao i opozicija. To da li će članstvo u EU sljedećeg ljeta biti realnije ili ne – suštinski je politički važno samo PES-u i njegovim biračima. Jer PES, ruku na srce, nema mnogo toga drugog da ponudi prosječnom crnogorskom biraču. Za svaki zastoj na evropskom putu biće kažnjeni isključivo oni, a za svaki uspjeh, sa druge strane, biće nagrađeni.

Demokrate i DF imaju drugačije računice. DF, suočen sa separatističkim manevrima Milana Kneževića, mora dodatno pojačavati srpsku nacionalističku retoriku. Što se tiče Demokrata, Obradović je vjerovatno u pravu kada kaže da oni imaju samo jedan politički proizvod – imajući u vidu da su se gotovo potpuno utopili u policijsku priču. Taj proizvod su hapšenja.

Zato će njihova strategija biti da isporučuju što više hapšenja, bez previše obaziranja na to kakvu će reakciju opozicije izazvati i kako će se to odraziti na evropski put zemlje. Jednako je vjerovatno da se neće mnogo baviti ni kvalitetom predmeta. Ako procesi propadnu, krivica se uvijek može prebaciti na tužilaštvo i sudstvo – institucije koje nemaju političku snagu da ozbiljno ugroze političke interese Demokrata.

DPS će, sa druge strane, kako se ta hapšenja budu nizala, biti pod sve većim pritiskom da radikalizuje svoj politički nastup. Time bi i sam mogao početi da ugrožava evropske integracije. Jer, kada se pogleda iz čisto partijskog ugla, DPS nema naročit interes da taj proces uspije. Njihov uspjeh neće im donijeti političke bodove, dok bi eventualni neuspjeh mogao poslužiti kao dodatni argument u kritici vlasti.

Zato su evropske integracije na početku podržavali prije svega iz, da tako kažemo, politički skupih moralnih razloga. Zbog toga je Ivan Vuković lično trpio – i još uvijek trpi – ne samo političke kritike nego i najprizemnije uvrede od strane nekadašnjih režimskih novinara i analitičara.

Da sumiramo. Kada se sve svede na suvi realizam i čistu partijsku računicu, uski partijski interes da evropske integracije uspiju ima samo PES. Ne zato što su ljudi u PES-u nužno veći Evropljani od drugih, nego zato što nemaju mnogo toga drugog da ponude biračima. Imaju, doduše, i zapošljavanja. Ali zapošljavanja ne stvaraju super-partiju poput DPS-a ili DF-a. Kada se partija svede samo na uhljebljenja, dobijete osrednju partiju – poput Demokrata.

PES bez EU i bez Spajića, koji je svoj politički put direktno vezao za uspjeh evropskih integracija, teško da bi se po bilo čemu razlikovao od Demokrata.

Zato je pravo pitanje – što je danas najvažniji interes građana Crne Gore. Ulazak u Evropsku uniju, ili neki od partikularnih interesa: da se na Lovćenu gradi kapela, da se srpski jezik uvede kao službeni, da se sačuvaju ili ponovo osvoje direktorska mjesta, ili da Đukanović završi – ili ne završi – u zatvoru.

Jer u ovom kratkom vremenu koje su pred sebe postavili PES, vladajuća koalicija i dio opozicije, čini se da nije moguće sve to utrpati u isti politički projekat.

Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo.