Dobro jutro! Godinama govorimo o tome kako je partitokratija zarobila crnogorske institucije i blokirala naš demokratski i društveni potencijal. Prije je to bio jedan jedini DPS, danas su to njegove male kopije okupljene u vladajućoj koaliciji. Politička moć se decentralizovala, ali se njen kvalitet ničim nije promijenio. Umjesto jedne partije danas imamo kartel partija koja i dalje izmješta centar odlučivanja izvan prostora koji je jasno omeđen ustavom i zakonima kao jedini suvereni prostor u kome politike treba da se kreiraju i sprovode.
Ne zaboravite da se priključite našoj Viber zajednici.
Crnogorska Partijarhija
S vremena na vrijeme se strateški vraćam na ovu temu svjestan da ovi tekstovi rijetko prikupe više od polovine prosjeka klika od jednog besmislenog komentara svađe između dva političara, jer je ova tema sistemska i važna za budućnost Crne Gore.
A tema je to u kakvom političkom sistemu želimo da živimo. Izabrali smo put liberalne demokratije, koja u međunarodnom kontekstu gubi privilegovani položaj kao ideal vladavine. Ali mi nismo daleko odmakli od partijske države, naslijeđene iz socijalističkog uređenja.
Komunistička Partija, to jest Savez komunista Crne Gore, držao je poluge moći u zemlji sve do 2020. godine. Možemo argumentovano govoriti o tome da DPS nije isto što i SKCG, u smislu ideologije i količine političke moći, ali to nije bitno za ovu raspravu.
DPS je početkom devedesetih imao startnu prednost u odnosu na druge partije: naslijedio je poziciju države-partije, a razvod između države i partije trajao je skoro tri decenije. Na kraju smo dobili poligamiju u kojoj umjesto jedne partije-države imamo partijarhiju – sistem u kojem se partije množe, a moć se i dalje zatvara u uske kabinete. Imamo nesavršenu demokratiju u kojoj su umnogome zadovoljeni proceduralni zahtjevi da bi se nešto smatralo demokratijom, đe se sve i završava. Suština je ta da građani ne odlučuju o tome koga delegiraju da ih predstavlja u parlamentu, a da o drugoj fazi delegiranja, onoj koja podrazumijeva izvršnu vlast – da i ne govorimo.
Ne pada mi na pamet da zagovaram direktnu demokratiju – ovđe želim samo da naglasim kako je i sistem delegiranja degenerisan i kako je prostor odlučivanja izmješten iz onoga što je ustavom i zakonima predviđeno da bude teren za odvijanje procesa upravljanja državnim i javnim stvarima.
Kako je degenerisan? Tako što se svo odlučivanje svelo na uske partijske kabinete koji okružuju partijske lidere. Tu se donose netransparentne i nedemokratske odluke o tome ko će biti ministri, ko će biti poslanici, a onda se svime tome trguje na koalicionim sastancima ili u telefonskim grupama. Sjednice vlade i još manje sjednice skupštine su mjesto đe se o bilo čemu odlučuje.
Ovo nije prazna priča. Sve se ovo može izmjeriti. Mislim da se u savremenoj istoriji crnogorskog parlamentarizma na prste jedne ruke može izbrojati koliko je puta neki poslanik iskreno i istinski istupio protiv politike svoje partije i vlade ako je bio dio vladajuće većine. Bilo je političkih cijepanja i preletanja, ali nikad nije bilo prostora u kome bi se mogla razviti kritička i korektivna funkcije parlamenta, sem možda u onom međuprostoru manjinske vlade.
Kako se ovo rješava? Svi govorimo o idealu otvorenih lista. Neki govore i o većinskom sistemu. Ali i to nosi svoje rizike. Većinski sistem bi bio dobar ako bi izrodio nezavisne i autonomne poslanike. Imajući u vidu našu političku kulturu, on bi samo pomogao konsolidaciju neke nove autokratije.
Nagon šefa egzekutive će uvijek biti da obesmisli i minimizuje kontrolnu ulogu parlamenta i arbitrarnu ulogu sudstva. Odnosno da ih stavi pod svoju potpunu kontrolu. A sve u cilju povećanja efikasnosti. Premijeru je parlament smetnja. Čovjek se slučajno našao u politici i njome pozabavio onda kada ga je crkva pozvala. Od tada je prošlo dosta vremena. On je upao u mengele gvozdenoga zakona oligarhije i to sve mijenja njegov svjetonazor i psihu. Možda nije autoritaran tip ličnosti, ali će vremenom svakako to postati. Neke autokrate poput Vučića nastanu kao rezultat dugogodišnje gladi za vlašću i priznanjem. Neki kao Fudžimori političari i autokrate postanu slučajno. Ali svaka nekontrolisana vlast – u kojoj su građani skrajnuti na periferiju odlučivanja – skoro bez greške konvergira u autoritarizam i autokratiju.
Partiarhija je samo usputna stanica ka konsolidovanom autoritarnom režimu.
To je to za danas. Ugodan ostatak dana želimo
S poštovanjem,
Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a
(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)
Crna Gora treba gospodara?
Tako je, mi smo na tom soc-kulturoloskom razvoju, idolopoklonstvo! Mozda smo geografski u srcu Evrope, ali u razvoju smo samo malo iznad Africkih plemena.
Svaki Crnogorac koji dodje u Srbiju je uvek nazivan Crnogorcem,uvek su bili miljenici Srba i samim tim što ga oslovljavaju sa Crnogorac ili ako je suprotnog pola Crnogorka govori o tome da niko ne poništava postojanje Crnogoraca,što se tiče crkve pa i mi u Srbiji imamo problem sa trenutnim stanjem,patrijarhom,naplacivanjem krstenja vencanja sahrana svetštanjem vode,ali hajde da se zajedno borimo… Više »
Ne moramo ih velicat ali ni korisititi pezorativna imena, treba biti prema svima normalan i gledati naprijed.
Prvo da se spc uvede porez pa ćemo polako da mijenjamo i sve ostalo. U pravoslavnom svijetu smo jedini kojima crkva druge države je “državna crkva”. To se neda trpjeti tako da će i to doći na red.
Sjajan tekst, svaka cast!
Crna Gora danas živi pravu demokratiju i prosto je nevjerovatno kako funkcioniše sa ogromnim brojem partija i partijica.Sve je to posledica preduge vlasti jedne partije SKCG/DPS koja je vladala u kontinuitetu uz promjene politike 1948,1989,1997 skoro 80 godina.Ono što je bitno reći zbog nas samih i isitine je to da su promjene politike bile izazivane spoljnim uticajima a ne zbog… Više »
Za nekliko decenija ovo će biti država stranaca i to najgorih, tako da nemoj se nadat boljem za sebe i đecu
Danas CG zivi pravu kriminalnu drzavu u kojoj ne postoji ni jedna institucija.
Sve je to isti narod, isti mentalitet, isti nemoral, sebičnost, gramzivost. Promjena partija na vlasti neće donijeti nikakve promjene dok se ne promijeni narod. Političari su samo moralno lice naroda, ništa drugo. Možemo mi mijenjati partije koliko god hoćemo, ali dok se ne promijeni narod ista govna će dolaziti na vlast jer se iz istih govana regrutuju.
Naravno da Dps nema ništa sa Komunistima, sem što su bili komunisti i što su se narodu tako prestavljali dok nisu došli na vlast. A to pravi komunisti su otišli u penziju sa jednim stanom, penzijom, osredjim autom i vikendicom na selu. Ovi idu u penziju da pet zgrada, stanova u Beogradu, jahte, firme…