Piše: Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM-a
U Crnoj Gori je opet „Dan mrmota“.
Tako se zove čuveni film u kojem Bill Murray proživljava jedan te isti dan koji se, ma šta on učinio, opet vraća sutradan ujutro.
Dan mrmota je metafora za lošu beskonačnost – onu u kojoj se gubi razlika između prošlosti i budućnosti, u kojoj su i danas i sutra tek jedna u nizu bezbrojnih iteracija jučerašnjice. U lošoj beskonačnosti nema razrješenja; nema katarze. Takva beskonačnost je kazna, jer znači trajanje lišeno sadržaja i smisla. Trajanje svedeno na trajanje sâmo. To je loop. TikTok klipovi i YouTube shorts su primjer estetike adiktivne loše beskonačnosti.
Dan mrmota nije tek metafora. U Sjevernoj Americi postoji vjerovanje da će mrmot iz svoje rupe proviriti dana 2. februara. Plašljiva je to životinja. Ako je dan sunčan, kada iz rupe proviri ugledaće svoju sijenku. Uplašiće se i vratiti u rupu. To znači da će zima potrajati još šest sedmica. Tako ljudi vjeruju.
Godine počinju januarom, govorio je nekoć jedinstveni DPS. Crnogorski Dan mrmota ove je godine, pak, počeo februarom. Ne baš drugim februarom, i iz rupe nije provirio mrmot nego predsjednik Jakov Milatović. Ali ipak…
Ono što se danas dešava konfuzno je, čak haotično – dobrim dijelom zato što se, kako već obično biva onda i tamo gdje se lome važne stvari – ono doista bitno odlučuje i zbiva van očiju javnosti.
Ali je ujedno i poznato. Jer ovo smo već vidjeli. Ovo je, naime, godina 1997 – all over again.
Proces je otvoren – ako je ikada zatvoren. I kontingentan. Nema garancija kako će okončati. Gdje će Crna Gora završiti: na istoku ili na zapadu.
Kao i 1997, suština zbivanja nije prevlast jedna ili druge frakcije vladajuće partije. Suština nije prevlast srpstva ili crnogorstva. Nije to čak ni crnogorska nezavisnost. Suština je pitanje: ima li ova zemlja napokon snage postati Zapad. Ima li se snage suštinski vesternizovati i ostaviti iza sebe Dan mrmota – onaj u kojem ujutro kreće ka Evropi a liježe u Moskvi.
Ako ishod nije jasan, uloge jesu. U ovoj kompleksnoj špijunsko-geopolitičkoj igri, kako god da je do toga došlo, kakve god bile njihove preferencije i intencije – Spajić vuče na zapad, Milatović na istok.
Crna Gora je 2006. postala nezavisna. Iako referendumsko pitanje nije tako formulisano, ono je prećutno glasilo: „Jeste li za nezavisnu, demokratsku i evropsku Crnu Goru“. Jer je i tada bilo jasno, kao što je to i danas: ukoliko Crna Gora nije demokratska i evropska, odnosno zapadna – njena nezavisnost nije održiva.
Ovakva kakva je, Crna Gora se klacka između nove šanse i nestanka. To je zato što nismo završili posao. Zato nam se dešava Dan mrmota.
Crna Gora funkcioniše kao ekvilibrij: između Istoka i Zapada, između crnogorstva i srpstva, između nezavisnosti i kolonijalnog statusa.
Ravnoteža je precijenjena. Naročito kada je održava strah. Mi smo izdresirani da ne talasamo, da trpimo jer može biti i gore. Mi smo Marxovi proleteri koji nemaju da izgube ništa osim svojih lanaca, no ipak strahuju da će bez lanaca ostati. Ma koliko se užasavali promjene i nepoznatog koju ona nosi, istinski užas je mogućnost da će sve ostati isto.
(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)
Ni na istok koji ne umije svoje potomke da usmjerava i vaspitava, niti na zapad koji vidi samo vlastite interese pa im emigranti sa istoka služe za razračunavanje ostacima istoka. Ko razumije teško se može opredijeliti, zato je i Veliki Tito tražio izlaz u zemljama trećeg svijeta koje opet postaju robovi Istoka i posebno Zapada.
Nikad dva dobra sastaviti, a kod nas se i jedno teško može naći.
Super tekst, poučan vrlo za ove koji još iz pećine izašli nisu. A i za nas koji toboš jesmo, naročito zato jer nas ovi pećinari vuku nazad u provaliju, a mi ne dajemo konkretan i izričit odgovor, već se i sami nekad koprcamo. N
Crna Gora ce uci u EU, ali ces ti gospodine u buducnosti birati na izborima između Jakova i Milojka kao što smo nekad birali izmedu Mila i Moma, pa ti izabro kao i ja Mila. Sad cemo Jakova. Oni su se druže dogovorili o vjecitoj vlasti i opoziciji. 🤣🤣🤣🤣🇲🇪❤
Je li ikada ovolika kritika bila na rad vlasti u CG? A ne bih rekao da su losiji rezultati nego ranije, naprotiv.
Opet o podjelama, opet o zapadu i istoku. Zar nije dosta toga vise. Clanica smo NATO-a i to je zavrseno. Pozdravljam i uvijek cu biti podrska ljudima kao sto je Milatovic koji ne dijeli, koji ujedinjuje. Nije tacno da naginje ka istoku, to je vasa propaganda i plasiranje lazne slike, a znamo zbog cega.
Otvori oči, Zorka.
Crna Gora funkcionise vec sto godina gde ce da dobije vise novca. Dok Srbija uvek radi suprotno od normalnog i priklanja se destruktivnim situacijama Crna Gora ide putem gde ce vise dobiti a mamje raditi.
obratno je. Spajić se ponaša autokratski
Nazalost u CG ima dosta mrmota i treba ovaj dan uvesti kao praznik!!
Ovo je dobro pitanje i tacna dilema U Crnoj Gori su skoro izjednacene snage za zapad ili za istok.Brzo ce se znati koje snage ce da prevagnu.
Pisac oce da kaze da je Mickey novi Milo a Milatovic novi Momo.
Vidjeli smo prosli put dje nas je Milo odveo.
A, Momir pokušao? Misliš li da bi Momirov put moga biti bolji od Milovog?
Odveo nas u nezavisnost i NATO.
odveo vas u nezavisnu CG i u NATO – kolektivnu bezbednost.
Milo nas jedoveovđe đe smo bili 2020,ispred Srbije ,BIH,Albanije ,Kosova i Makedonije.U NATO,blizu EU.A Momo nam je nudio bombardovanje kao u Srbiji , standard kao u Srbiji i ljudska prava kao kod Sloba Miloševića.
Ko što vidimo danas đe nas novi Momo nastoji odvesti
To sto je Milo iz miljea kakvog jeste ne znaci da put nije bio ispravan!
Sumorno kazivanje gdje smo i kakva nam je perspektiva.Ipak postoji nada za boljitak,kako se kaže što gore to bolje.Neophodan je optimizam sa raznim rasuđivanje i odlučan otpor nedaćama.
Jedini otpor koji je potreban je otpor fašizmu i nasilju.
Ovo je sada problem za vas iz Dps. Od dva “Apostola” koga podržati a biti principijelan. Odgovor je nijednog, ali kada je to Dps bio principijelan. I sada pošto je Spajić jači u Vladi podržite njega a kao napadajte Milatovića
Ja takve ljude ubrajam u grupu(nazalost oko 95%) NEZNA DA NEZNA!