Đe je Ideološki Premijer Spajić?

Dobro jutro! Postavili smo nedavno pitanje o tome da li PES skreće u desnicu. Poštenije je reći da oni pokušavaju da budu catch-all partija, ili kako sami sebe zovu “centar”. Vlast takvih partija najčešće najskuplje košta građane.

Kliknite ovđe da se uključite u našu viber grupu, u kojoj vas iz časa u čas uživo obavještavamo o novostima i direktno odgovaramo na vaša pitanja.

Đe je Ideološki Premijer Spajić?

Nije tajna da ideološki naginjem libertarijanizmu, iako se trudim da priznam i prihvatim da svaka ideologija sadrži poneki odgovor na neke društvene zagonetke i probleme.

Libertarijanizam je najprostije rečeno ekonomski konzervativizam i socijalni liberalizam. Dakle, minimalna država i insistiranje na slobodi da svako djeluje onako kako želi – sve dok ne ugrožava druge.

Klasični liberali se razlikuju od libertarijanaca jer insistiraju na pozitivnoj slobodi, slobodi za nešto, slobodi koja nudi jednakost u mogućnostima. Oni vide ulogu države kao garanta minimalnih standarda koji omogućavaju ljudima iste šanse. Libertarijanac ne vjeruje u državu, jer u njoj vidi strukturalnu grešku, nagon za paternalizmom koji na kraju uvijek završi gušenjem individualnih sloboda. Libertarijanac insistira na negativnoj slobodi – slobodi OD zabrana slobodi OD prepreka.

Ova ideologija nikad nije bila prećerano popularna niđe, jer ljudi vole da ih se laže i jer ljudi vole sigurnost. Znate ono mama bila mama mila. Tako i država.

Zato libertarijanizam često zanoći sa ultra-desnicom da bi se dohvatio vlasti. No to se ponekad završi loše po same libertarijance.

Ilon Mask sebe pokušava da brendira kao libertarijanca, iako mu biznisi zavise od državnih subvencija. Ali, ajde da slušamo što Ilon govori, a ne što Ilon čini.

Ilon tako prije neki dan citira Fridmana. Fridmana,  koji kaže – svu javnu potrošnju na kraju plaćate vi. Ne gajite iluzije da će skupu državu socijalne pravde platiti bogati progresivnim oporezivanjem. Država i partitokratija su uvije gladne. Kad se ne mogu naplatiti od poreza onih koji mogu da ih plaćaju, onda se naplaćuje kroz inflaciju i cijene. Koju najteže ali najviše plaćaju onj kojih je najviše – koji sastavljaju kraj sa krajem.

Milojko je krenuo sa nekim dobrim idejama. Rezanje javne potrošnje kroz smanjenje izdataka za poslodavce, ali je rastao PDV. Rasle su i cijene.

Milojko je vrlo brzo odustao od libertarijanizma i fantazija o Crnoj Gori kao crypto friendly destinaciji. Deregulisanom raju.

Zašto? Zbog političkih kompromisa. Najveću vladu u Evropi treba nahraniti, a to košta. Ne zaboravite da su nam plate veće u birokratiji nego u biznisu. Samoubistvo za ekonomiju.

Pored toga ne odustaje se od populističkih mjera. Država bojkotuje biznis. Država gradi socijalne stanove. Još samo fali da počnu da pričaju o nacionalizaciji kao Dritan.

Prijatelji, ovo nije popularna priča u Crnoj Gori. Ljudi vole da pjevaju o lažnoj slobodi i da o jugoslovenskom socijalizmu pričaju kao o zlatnom vijeku naše ekonomije. Istina je drugačija. Ako meni ne vjerujete pogledajte dnevnike iz tog perioda. Ne gledajte razglednice i turističke reklame.

Jugoslaviju je slomila preskupa država koja se odala nacionalizmu onda kada više nije mogla da kupuje mir neograničenim socijalnim izdacima.

Obaranje poreza s jedne strane, i kupovina i kooptiranje masa socijalnim izdacima sa druge strane,  dovešće državu do bankrota kad tad.

Ako se ne dozovemo i odaberemo jedan put i prestanemo da śedimo na pet stolica – identitetskih, ideoloških, spoljnopolitičkih – na kraju ćemo se  – i PES i Milojko –  i svi mi zajedno s njima, naći guzicom na podu.