DF i njegovi sateliti PES i Demokrate

Piše: Dušan Pajović, kolumnista CdM-a

Dobro, svi znamo da se Demokratski front više tako ne zove… Ali kolektivno odbijamo da ih preimenujemo, jer – zašto bismo? Isti su akteri, ista je politika i isti je narativ. Veći je problem to što to važi i za druge činioce vlasti: svi liče na pokojni DF. Mogla bi se napraviti neka igrica pod nazivom „Pogodi je li DF ili neko drugi?“ i siguran sam da bi bila preteška.

Primjera radi, pogodite je li DF-ov preśednik opštine izbacio snimak kako zaranja u bazen u obliku krsta dok mu pop izriče molitvu? Nije, bogami, nego PES-ov Saša Mujović.

Pogodite je li nekadašnja pripadnica ekstremno desnog pokreta u televizijskoj emisiji nastupala ispred DF-a kada je rekla da njena partija dijeli stav da Zoran Lazović i Milo Đukanović stoje iza protesta organizovanih od strane neformalne grupe studenata Kamo śutra? Nije, nego isto PES-ova Jelena Nedović.

Ni DF-ovci nijesu pokrenuli samu priču da iza studenata stoje Lazović i Đukanović, nego Demokrate.

Razlike se brišu, a političari vlasti sve više liče na Andriju Mandića. I politički, i psihički i fizički.

Dok je aktuelna većina „oslobodioca“ bila u opoziciji, oni su sve partije koje su činile vlast sa Demokratskom partijom „socijalista“ (DPS-om), nazivali „satelitima“. Iako je bilo više ideoloških i strateških razlika između, recimo, nekadašnjeg SDP-a i DPS-a; nego što sada ima između Demokrata i Pokreta Evropa sad sa jedne strane, i DF-a iliti Za budućnost Crne Gore, sa druge.

Prirodno stanje stvari bi onda značilo da Pokret Evropa sad i Demokrate izgube svoje ime u javnom obraćanju, a da se spominju samo u okviru „DF-ovih satelita“. Jer danas se sprovodi četnička politika Andrije Mandića i Milana Kneževića uz oblande evropeizacije i finansijske neoliberalizacije.

Reprezentativna slika te politike se odvila juče u Vranju. Na Bogojavljenju, umjesto lošeg kopiranja paganskih običaja, svještenstvo se odlučilo za Wall street princip licitacije. Uzvikneš koliko si dinara u mogućnosti da daš, i onaj ko najviše ponudi – kući ide sa krstom.

Evo pogledajte:

Ko će se mrznut u hladnoj Morači pored golih tijela napucanih agresivnih muškaraca koji su godinu proveli u teretani radeći na tjelesnoj građi koja će zadiviti popove i klekiralnu javnost? Ko će kukat za Kosovom i Srbijom čekajući upalu pluća ili prostate? Kad, fino, možete iz mase viknut koliko ste voljni para da izdvojite za to parče drveta. Domovina i vjera se brane novčanikom, to svi znaju – osim mi „kojima je 222 veće od 450 eura“, kako vole da kažu botovi vlasti.

Poetika klerikalno-preduzetničke sinergije. Najbolji primjer političke kombinacije PES-a i DF-a. Čitava estetika i ideologija je klerikalna, dok se novčana transakcija odvija kroz „aplikacije“ PES-a, koje je Spajić naučio koristiti u singapurskoj verziji Silicijumske doline.

Ostaje pitanje do kada će vlast moći glumiti pluralizam i idiosinkratičnost različitih partija, radi održavanja mita o liberalnom PES-u i evropskom DF-u. Jer sve više biva jasno da je car već odavno go… Otišao je da pliva za krst.

(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije)