Ekologija kao utočište za nacionaliste

Za CdM piše Dušan Pajović

Ako vam se neko pojavi sa pričom o ekologiji, a da pritom ne spomene socijalne i ekonomske aspektime: bježite. Velika je vjerovatnoća da na tavanu drži sliku Draže ili Putina.

Ekološka, ekonomska i socijalna kriza su međusobno povezane i nikako se ne mogu posmatrati izolovano u vakumu. Samo 100 kompanija proizvodi 71 odsto globalnih emisija. Ima li onda smisla da svalimo krivicu za globalni ekološki kolaps na prosječnu osobu jer nema novca i uslova da postavi solarne panele na kuću, za koju nema ni da plati porez? Apsurdno je dogmatski pričati o individualnoj odgovornosti.

Veliki problem leži u činjenici da se rijetko ko fokusira na suštinu kada se govori o ekološkim temama. Ovo je za posljedicu dovelo do upliva raznih grupacija koje ovom tematikom manipulišu.

Ekologija je postala utočište za privilegovane nacionaliste.

Kad neko razglaba temu zaštite životne sredine, to mu daje prividnu progresivnost i kredibilitet da govori i o ostalim temama. Ovo su mudro iskoristile figure poput Borisa Malagurskog i Boška Obradovića, a i u samoj Crnoj Gori je ta manipulativna strategija uzela maha.

Davno sam potpisao peticiju za Očuvanje Sinjajevine, gdje je trebao biti NATO-ov vojni park. Naizgled ništa sporno;  vojna industrija je destruktivna, a Sinjajevina je planina obilna prirodnim ljepotama. Ipak, ova inicijativa je poslužila kao medijski štos Srpske pravoslavne crkve i litija.

Da je peticija kojim slučajem bila povodom ustupanja Sinjajevine za vojne vježbe Rusije, od velikog broja istih potpisnika originalne inicijative, bio bih označen izdajnikom, stranim plaćenikom i “Milogorcem”. A od Rista Radovića, neformalnog lica kampanje, bio bi proklet “tri i 3000 puta da mi živo meso otpada sa kostiju”, jer nisam za “majku Rusiju”.

Tako je Amfilohije pred Prajd rekao da će Crna Gora od ekološke postati sodomska država. Jer crkva voli prirodu. Onakvu kakvim je nekada davno religija definisala, a tadašnja “nauka” potvrđivala: punu hijerarhija, opresije, “čistokrvnosti” i blagoslova.

Lažno pozivanje na “prirodu” je postao argument nacionalista. Abortus? Homosekusalnost? “Mješoviti” brak? “Nije prirodno”!

Naravno, nauka je već odavno otkrila da je pozivanje na tu prirodu velika zabluda, ali ko više čita knjige… Oni sigurno ne. Makar ništa osim biblije i nacionalističkih žalopojki.

Na tim krilima klerikalnog vjetra došla je i prva “zelena” partija u Crnoj Gori.

Nošeni neznanjem i slijepom poslušnošću, pod okriljem ekologije sastavljali su Vladu u manastiru, potpisali tzv. Temeljni ugovor sa SPC, i uradili mnogo toga, ali ništa u korist ekološkog blagostanja države. To vam je klasični primjer greenwashinga, odnosno marketinške strategije koja gura eko teme na površinu, dok u praksi radi nešto sasvim drugo.

U ideološkom bućkurišu zelenih, i URA je našla svoje mjesto. URAši nisu samo oni standardni zeleni kapitalisti, nego su prilagodili kontekst Balkanu i svojim partnerima, te su ideološki bliži etabliranoj grupaciji “Ekočetnici”. Eto prilike za saradnju ako ovo sa DF-om propadne. Kao back up je tu i čuveni Levijatan, perjanik ekofašizma na Balkanu. Ne sumnjam da bi po preporuci Matije Bećkovića napravili ogranak i u Crnoj Gori, sve zarad premijera kojeg bi „srpska omladina nosila na rukama“.

Ova “zelena” partija se sukobila sa političkim protivnicima pod maskom čuvanja rijeka od mini hidroelektrana. Nema problema. Neka prave vjetroparkove i solarne panele, te pogase sve mini hidroelektrane, odlično.

Ipak ne može?

Mnogo ljudi ne zna da je mini hidroelektrana Vrelo u vlasništvu SPC. Ona se ne smije ugasiti od strane vlasti dovedene na krilima litija. No, i sve da su je okadili i blagoslovili, njom ne teče sveta vodica koja čuva biljni i životinjski svijet rijeke, naprotiv. Priroda ne pada na fore krsta i kokarde. Manje joj je bitno je li Đukanović junior ili Joanikije vlasnik, rezultat je jednak.

Kad smo kod Joanikija i kokarde, vrijedi napomenuti da ekofašizam nije ništa novo.

Saradnici Mićovićevog duhovnog imenjaka Joanikija Lipovca, nacisti, su pozivali na “krv i tlo”. Naređivali su vojnicima da sade drveće, osiguravaju nacionalne parkove i slično. To im je davalo osjećaj superiornosti, nad npr. Romima koji zbog svoje platežne nemoći moraju da pale gume. Naravno, isto kao i u ostalim slučajevima – niko se nije fokusirao na suštinu. Ford, Shell i ostali su dobro plaćali, nije bilo potrebe zamjerati se. Važno je da se “prodaje priča”.

Formula je usavršena. Sada besprekorno radi.

Najčešće mladi, neupućeni ljudi, koji još nisu ni sigurni šta je to zaštita životne sredine, i kako je povezana sa ekonomijom i socijalnim problemima, padaju na ove teme. Obučeni ideolozi će im prodati nacionalizam uz čuvanje flamingosa, dok ne trepnu. Time mladi “ekolozi” postaju četnici početnici.

Neće biti ni svjesni da, dok pozivaju da se umjesto slavlja Dana nezavisnosti čisti smeće po plažama, idu uz dlaku onima koji tu nezavisnost osporavaju.  Naravno, moglo bi se čistiti smeće i nekog drugog dana, ali onda ovi aktivisti ne bi imali osjećaj  satisfakcije da su bolji od svih ostalih.

Ove dvije grupe su prirodni mozaik. Jedni guraju svoju nacionalističku agendu, dok im drugi drže kesu, jer – zajedno čiste i recikliraju. Mladi saradnici nacionalista, koji sebe nazivaju ekolozima, ni ne pričaju o ostalim temama. Samo se bave nekim plastičnim slamkama (koje inače čine manje od 0,025 odsto svjetske plastike u okeanima) i čišćenjem plaža. Zagovarači plitkih eko tema, nemaju na umu da je Rusija samom invazijom na Ukrajinu, kao i ostatak vojne industrije, učinila veću štetu nego što će većina individua za života Planeti uraditi. Ali ne, to je van njihovog domena. Oni su iznad situacije, rata, opresije i ugroženosti.

Il analiziraš dinamiku moći i opresije ili si implicitno saučesnik. Iznadsituaši ne shvataju jednostavan koncept: ako nisi ni za koga, onda si za tlačitelja, a ne tlačenog. Veći pojmovi jedu manje, kao što revolucija jede svoju đecu. Samo još brže i još besprizornije, ostavljajući samo krvav trag.

Dragi “eko aktivisti”, žalim slučaj, ali moram da vam oduzmem pola identiteta. Bacanje smeća u kantu nije stvar patriotizma nego osnovnog kućnog vaspitanja; a ekološke promjene trebaju prije svega doći strukturalno, a ne individualno. Sve da kupite svoje fensi Tesla automobile – ponovo će vam njegove djelove praviti crne ručice koje će uskoro zbog otkopavanja litijuma oboljeti od raka.

Zato je ekologija bez socijalne i ekonomske svijesti “bogom” data za nacionaliste i kapitaliste, koji ponovo šetaju ruku pod ruku. Neka umru “oni drugi”, nas se to ne tiče – mi smo čisti i superiorniji.

Bavljenje jednom krizom, ne ide bez druge dvije, jer je sve povezano. “Ekologija bez klasne svijesti je samo baštovanstvo”, a zaštita životne sredine podrazumijeva solidarnost i jednakost, što nikako ne rezonuje sa desničarskim ideologijama.

Profesionalno se bavim Green New Deal-om, ali ste nekako uspjeli da me termin eko aktiviste zgrožava. Stoga me ubuduće pišite u zagradi pri pomenu ove teme. Recite i da sam lošiji, najgori, ništa i niko. Samo, molim, više nikad ne recite da smo isto.