Formiranu Vladu je Lako Rekonstruisati

Dobro jutro! Spajić nema luksuz da oteže formiranje vlade. Neki drugi u otezanju vide priliku.

Priključite se našoj viber grupi, u kojoj vas iz časa u čas uživo obavještavamo o novostima i direktno odgovaramo na vaša pitanja.

Formiranu vladu je lako rekonstruisati

Većini političkih subjekata se nije sviđela podjela karata nakon 11. juna. Međutim, niko od njih nije spreman da posluša savjet Frenka Andervuda i prevrne sto. Zašto? Zato što postoji bojazan sa svako od njih gore prođe na sljedećim izborima.

Spajiću najveća briga narasta u njegovoj sopstvenoj partiji u liku jako nestabilnog Milatovića, koji bi ga vrlo lako otpisao, samo ako bi nakon toga prošao nekažnjeno. Iako su se mnogi ponadali da će Milatovića zadovoljiti predsjednička funkcija, i da će se, zajedno sa ekipom koju je okupio, posvetiti protokolu i slikavanju, on i dalje ne uviđa svoje liderske limite, i pravi štetu partiji koju je kako on kaže “stvorio”. Milatović i njegovi lojalisti bi najradije ponovo na izbore i sebe bi tu viđeli u nekoj centrističkoj koaliciji koja bi Spajića i njegovo krilo marginalizovala. Marginalizovala ili uhapsila.

Javna je tajna da se Milatović već dugo svima žali kako je “Spajića briga za Crnu Goru” i kako će on uvijek može dići kofere i otići, i kako mu je Crna Gora samo usputna stanica. Interesantno je da se upravo Milatović tako ponaša prema svojoj partiji i da joj je upravo on nanio najviše štete podgrijavajući sumnje i unutrašnje sukobe, slijepo slušajući Željka Ivanovića i slične gurue.

Spajić zato mora formirati vladu kako zna i umije i to što prije. On nema luksuz da oslabljen nelojalnim partijskim drugovima ide na nove izbore. U suprotnom je donji.

“Evropa sad” je kao partija velika nepoznanica. Program je manje više jasan, ali mi ne znamo ko su ljudi koji treba da popune funkcije u administraciji. Spajanje i razdvajanje ministarstava nam već pokazuje da principe mogu okačiti mačku o rep, i da se resori kroje prema ambicijama partijskih funkcionera. Još je veća enigma poslanička lista “Evrope sad” na kojoj takođe ima svega, od Alternative do Ujedinjene i odbjeglog dijela SPP-a. Teško je očuvati koheziju takve jedne grupacije bilo čim sem sinekurama. Ideološkog dresinga nema. Bar ne onog u koji svi oni vjeruju.

Spajić nema izbora. On mora pošto-poto formirati vladu. Onda kada formira vladu – na konju je, jer nakon toga ima odličan manevarski prostor da koristi DPS i Uru kao rezervu kojom će disciplinovati nezasite koalicione partnere. U slučaju da se opozicija pokaže konsturktivnom, onda se, kroz neko vrijeme, može desiti i neka rekonstrukcija u kojoj bi se postepeno omogućila zamjena sabotera konstruktivcima u nekoj osvježenoj vladi. Ali za to je preduslov da se vlada formira. Mnogi su svjesni da samim činom formiranja vlade gube poluge moći, tako da je za očekivati da će se u narednom periodu ređati pokušaji sabotaže. Unutar PES-a, unutar PES-ove liste, među manjinama, unutar tridesetoavgustovskog bloka. Ranije su uspjevali sve to da pregrme i da se okupe oko zajedničkog interesa i autoriteta srpske crkve. Ostaje da se vidi da li je taj, iz Beograda dirigovani, zajednički interes i dalje živ. Za SPC znamo da će se dugo načekati da neko dosegne bar dio autoriteta pokojnog mitropolita Amfilohija.

Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo.

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)