Francuski Gambit

Dobro jutro! Što se učinje za vikend. Francuzi krenuli da blokiraju Crnu Goru na putu ka EU, pa poslije diplomatske operacije, odlučili da to ipak ne učine. Dok se predsjednik države bori da sebi pripiše zasluge za učinjeno, ajmo da detaljno analiziramo što se desilo i kakve smo lekcije iz ovoga svega izvukli.

Učlanite se u našu Viber grupu klikom na  ovaj link.

Francuski Gambit

U tekstovima koji sam do sada pisao o našem putu u EU izražavao sam skepsu prema stvarnoj posvećenosti Spajića i ekipe tom cilju. Sa naknadnom pameću mogu da kažem da se moj strah pokazao neopravdanim. Spajić pravi neke bolne i po njega samog štetne odluke kako bi izgurao ovo do kraja, a sve nadajući se da će prosječni crnogorski birač znati to da cijeni ako 2027. bude izvjesno da ulazimo, jer su za tada planirani redovni parlamentarni izbori.

Sve ovo ne znači da je put ka EU izvjestan, linearan i bez rizika. Upravo će se u foto-finišu intenzivirati sve moguće opstrukcije i aktivirati svi kapaciteti onih strana koje su zainteresovane da Crna Gora ne uđe u EU 2028. godine.

Ako je iko imao trunku sumnje u to da je Vučić najveći neprijatelj puta Crne Gore ka EU, zajedno sa svojim love-hate partnerima iz Moskve, mogao je u to da se razuvjeri kada je beogradski autokrata prošle neđelje rekao da će u Briselu predložiti da „uđemo svi zajedno“ — što u prevodu znači: nikad. Znači nikad, jer Srbija ne želi u EU. Možda bi Vučić to volio, ali ne može istovremeno da isporuči Kosovo i EU, a podrška članstvu je oko 40%. Imajući u vidu da je studentski protestni pokret prigrlio zastavu Moskovije više nego evropski barjak, čak ni političke promjene i nesumnjiva demokratizacija koja bi uslijedila u Srbiji, ne bi imale bitan uticaj na ovu činjenicu.

Kada mu je Spajić gospodski šuknuo tvitom da ćemo ih čekati u EU, Vučić je zaprijetio onim „prvo skoči pa reci hop“, što je bila jasna poruka da Srbija neće skrštenih ruku gledati na ulazak Crne Gore u EU. I dok su svi gledali ka Mađarskoj ili Slovačkoj, ili pak Hrvatskoj, sa kojom nas Vučićevi eksponenti strateški svađaju svaki dan, velika Francuska je bila ta koja nam je na kratko u petak blokirala dva poglavlja, za koja je odgovoran, ni manje ni više, nego Elmer Džej Fad crnogorske politike.

Što god da je bio razlog — poziv Spajića, SMS Milatovića, pritisak i lobiranje opozicije ili emotivni tvitovi svih nas nebitnih ovisnika o X-u — Francuzi su na kraju posustali i odlučili da nam ipak daju zeleno svijetlo, koje će omogućiti da nastavimo dalje, kako bi se što prije krenulo sa pripremom ugovora i da bismo 2028. konačno ušli u EU i pobjegli od Aleksandra Vučića i njegovih potencijalnih nasljednika, Mila Lompara i Jova Bakića.

Ipak, u narednom periodu treba biti oprezan. Referendum u Zeti dodatno će izluđeti Milana Kneževića, u koga je sada usut svaki slobodan resurs iz Srbije kako bi se održavala tenzija u Botunu. Rezultat referenduma je veliki uspjeh za njega i njegovu politiku i značajno će ga ohrabriti da nastavi dalje sa provokacijama. Ohrabren organizovanim kriminalom, srpskim službana i Lazom Ristovskim.

Ako ništa drugo, protekli vikend je iskristalisao neke stvari. Situacija u Zeti će ih dodatno izbrusiti. Demokrate se nijesu previše pretrgle oko cijele situacije, a mudro ćute i oko Botuna. Andrija Mandić je do sada bio relativno sedativiran i pasivno konstruktivan. Veoma konstruktivan u javnom nastupu, i oko cijele situacije, bio je Ivan Vuković . Ovđe sada, u granicama mogućeg, treba kreirati neformalnu koaliciju za EU: ljude iz različitih partija i pokreta, iz opozicije i vlasti, kao i iz civilnog sektora.

Spajić predvodi ovu priču, ali će benefiti od ulaska biti benefiti za sve nas. Možda sam naivno optimističan, ali mislim da postoji prostor da se ozbiljni ljudi u narednih godinu dana okupe oko istog cilja — pa čak i u Frontu — i da iskoriste priliku i dokažu da smo mi koji ih kritikujemo da su agenti Srbije budale i da im ništa nije preče od Crne Gore, kako god da je doživljavaju.

Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo.