Hoće li Crna Gora uz Mandića postati “treća srpska država“?

Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a

“Umjesto velike Srbije dobijamo tako srpski svet sa šarolikim kanarincima, papagajima, ali i vukovima, hijenama i ostalim životinjama koje na raznorazne načine upravljaju svojim posjedima, sve dok ljube skute ocima iz Crkve Srbije i još više-očekuju Savez Srpskih Država (SSD). A u SSD-u za početak vidimo tri toponimije-Srbiju, RS i Srpsku Crnu Goru kojoj se nada vojvoda Mandić.“

Svako zlo za neko dobro, kažu naši narodi. Tako je i zlo četničkog vojvode Andrije Mandića oličeno u težnji da se napravi novi velikosrpski projekat pokazalo kakav će to projekat biti. Ako zaživi, gluvo bilo.

Mandić kazuje, pozdravljajući okupljanje u Beogradu pod radnim-neonacističkim naslovom „Jedan narod, jedan sabor – Srbija i Srpska“  da je srećan što prisustvuje tom skupu, te je izrazio uvjerenje da će budućnost biti takva da, kako je rekao, možemo u nekom sljedećem periodu da razmišljamo da ovo ne bude skup samo dvije države.

 Srpskih država ko u zeca guzica

Naravski, Mandić je mislio kako će idućih godina ovom skupu, dabome, kao srBska država prisustvovati i Crna Gora. Opet, naravski, Mandić mimo zakona, mimo ustava, mimo realnosti i zdravog razuma, a na fonu četnika iz sjeveroistočne Bosne, smatra da je entitet Republika Srpska država. A taj entitet niti je republika, a ustavno nije ni samo srpski. Ponajmanje je država. Što ne sprječava Mandića da sudjeluje u kolektivnoj deluziji obmanjivanja i javnosti, ali i samog sebe kako “ima tih srpskih država“ kod nas se kaže “k’o u zeca guzica“.

Ali, dobro, očekivali smo to od vojvode. Na koncu na fonu tih i takvih neočetnika, litijaša, svetosavaca i submisivne vlasti Mandić i jeste tu gdje jeste-na mjestu glavnog čekićara Skupštine Crne Gore.

Ali vratimo se mi na razotkrivanju fundamentalne ideje srpskog sveta i njene osnovne razlike u odnosu na Veliku Srbiju.

Mandić kaže, citiram:

“Vidim da od izbora do izbora ljudi u Crnoj Gori to nagrađuju i nemam nikakve sumnje da će budućnost biti takva da možemo u nekom sljedećem periodu da razmišljamo da ovo ne bude skup samo dvije države, nego da vidimo da nas bude i više, da ne budemo samo gosti na ovom skupu nego da budemo zajedno, da budemo jedni drugima najbliži kao što smo bili stotinama godina unazad”.

Savez Srpskih Država kao budućnost srpskog sveta

Nego, šta je zaista rekao Mandić?

Pa rekao je da je budućnost srpskog sveta u više srpskih država. Ne u jednoj, nego u više. A to više, za početak znači: Srbija, RS i u dogledno vrijeme Crna Gora. To “više“ znači da su se ideolozi Velike Srbije razbili o hridi realnosti u devedesetim kada su u ime te Velike Srbije izgubili čak četiri rata za deset godina, što je bez svake sumnje, svjetski luzerski rekord. I to “više“ znači i jednu pragmu-što ne pustiti srpske glavaše da imaju svoje teritorije slične ili istovjetne srednjovjekovnim feudima u kojima će ti glavaši vladati totalitarnom silom, dresirajući pripadajuće stanovništvo (čitaj kmetove) dok su im crkva, nacionalizam i “borba protiv spoljašnjeg neprijatelja“ imanentna i zajednička stvar.

Razmislite, nije li to logično i upravo genijalno-naravno sa stanovišta zlog genija. Umjesto velike Srbije dobijamo tako srpski svet sa šarolikim kanarincima, papagajima, ali i vukovima, hijenama i ostalim životinjama koje na raznorazne načine upravljaju svojim posjedima, sve dok ljube skute ocima iz Crkve Srbije i još više-očekuju Savez Srpskih Država (SSD). A u SSD-u za početak vidimo tri toponimije-Srbiju, RS i Crnu Goru; vidimo identičnu vanjsku politiku koja se bazira na mržnji prema progresu, Zapadu, NATO paktu, EU, civiliziranosti i nasuprot tome gledamo slijepu ljubav upućenu Putinu, Rusiji, BRIKSU, totalitarizmima istoka i derivatima istog u nas.

Nije teško razumjeti ovu logiku koja funkcioniše na principu, “braća smo, ali nam novčanici nisu isti“ , što ne znači da će nam kuća biti jedna-sa odvojenim spratovima. Na koncu srpski svet i jeste, ne samo modifikovana verzija primitivne Velike Srbije nego i jedan novi način kopiranja svjetskih imperija, naravno, na mikroplanu. Ako velika “majčica Rusija“ tako funkcioniše, ako na koncu, “smrtni neprijatelj USA“ tako funkcioniše, a što ne bi velikosrpski imperijalizam tako funkcionisao?

Samo…

Par otvorenih pitanja glede “treće srpske države”

Samo što je velikosrpski imperijalizam po svojoj strukturi osvajački i ne trpi bilo kakvo faktičko stanje na terenu. A faktičko stanje na terenu govori da Srbi u Hrvatskoj ili Crnoj Gori NISU većina. Jednostavno. E onda, suočen sa realnošću, srpski nacionalizam uvijek ubacuje ili kartu ugroženosti, ili kartu ujedinjenja, ili kartu državotvornosti na mjestu gdje je srpski narod manjina za pripremu budućih nesuglasica što je light naziv za sukobe.

“..jer smo mi iz Crne Gore Srbi kao i drugi Srbi i želimo da tako budemo posmatrani i od strane onih koji ne žive u Crnoj Gori nego žive u Srbiji, Republici Srpskoj…”, rekao je Mandić. A što će reći da i on i ljudi oko njega daju obećanje onim Srbima u RS-u i Srbiji da će postati vodeći, pa ako hoćete i jedini bitan narod u Crnoj Gori za buduće stvaranje treće srpske države.

I najveći problem u budućnosti će biti ta famozna “treća srpska država“, odnosno srpska Crna Gora. Jer Srbija je takva kakva jeste, neočetnička tvorevina u kojoj Vučića namiruje EU kao predstavnika “manjeg zla“ dok je RS entitet u BiH koji dok pukneš prstima američke ambasade može nestati. U Crnoj Gori, politikom litijašenja, svetosavlja i nesposobnosti zapadnih diplomata stvorena je sila koja može po određenim okolnostima preuzeti mirnim putem vlast i formirati odista srpsku Crnu Goru, makar se i ne zvala tako.

I Mandićev put je tu jasan-i Mandiću i njegovim saveznicima, i njegovim oponentima. E sad, da li je ovo jasno onoj pitajućoj međunarodnoj zajednici pogotovo nakon izbora u Budvi što se sprema za cijelu Crnu Goru-a to pitajte njih.

Ako ne budu djelovali, sa građanima, mogao bi Mandić iduće godine u Beogradu patrijarhu Porfiriju da pokloni “novu srpsku državu“. Koliko god to bizarno i čudno bilo. A dešavale su se i bizarnije stvari na ovim prostorima u koje niko u početku nije vjerovao. Sjetite se premijera Dritana ili ministrice Vesne Bratić, ili..mah možete ih sami nabrojati makar stotinu.

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)