Ljudi, đe je URA?!

Dobro jutro! Predsjednički izbori su pred vratima, DPS još vaga, Evropa Sad je potonula, DF, SDP i Demokrate u kampanji, samo Ure i Dritana nema niđe.

Klikom ovdje uključujete se u našu viber grupu u kojoj vas iz časa u čas uživo obavještavamo o novostima i direktno odgovaramo na vaša pitanja.

Ljudi, đe je URA?!

Jedan od najinteresantnijih fenomena crnogorske političke scene je povremeno nestajanje političkih partija iz javnog prostora. SDP ima čest manir da to radi. Tako su bili nestali nakon izglasavanja nepovjerenja Abazovićevoj vlasti. Možemo to pripisati postfunkcionerskoj depresiji, koja još uvijek traje, i koja bivšim ministrima još uvijek ne da da se kandiduju za predsjednika države, pa isturaju hrabru Draginju u prve borbene redove.

Ali, šta je sa Urom? Premijer, koji je uvijek spreman da popriča sa novinarima i da svoj komentar na sve i svašta, odjednom je nestao. U sred velike krize oko Spajićeve kandidature, Abazovića smo mogli samo vidjeti za kormilom trajekta u Roterdamu. Kad smo već kod trajekta, da nije Blaža Rađenovića, popularnog kuma Blaža, i katastrofe oko catare Lepetane-Kamenari, ne bi se za Uru čulo ovih dana.

Dakle, partija koja rukovodi procesima u ovoj državi, koja ima premijera i ključne ministre u vladi, našla je za shodno da jednostavno nestane u trenutku kada se bira predsjednik države. Abazović je nedavno biranim riječima rekao da je funkcija predsjednika nebitna, vjerovatno htijući da prikrije što se prikriti ne može, a to je da sa procentom podrške vladi koja je manja od 3%, ne smije pred ljude. Paradoks crnogorske politike je da bi Abazović na izborima imao manje glasova od Draginje Vuksanović Stanković, čije je ministre onako lagano ispratio iz vlade.

URA se, dakle, s pravom odnosi prema ovim izborima kao da to nije njen posao. Not their cup of tea. I Đukanović ima pravo kada kaže da ne smiju da se izmjere. A i zašto bi se mjerili. Dvije marginalne partije koje vode vladu su suspendovale izbore. Ne znam jeste li zapazili još jedan fenomen, a to je da je ovo sa Spajićem prva veća kriza koju nije pratilo neko hapšenje koje bi služilo za disciplinovanje DPS-a. Nema pompe, nema ruke pravde. Nema, jer premijer nema interesea, i nema potrebe za promocijom.

Ipak, postoji jedna nelogičnost u tvrdnji da siguran neuspjeh na izborima može biti razlog ovako naglog nestajanja Ure i Abazovića sa javne scene. Svakako da je strah od neuspjeha razlog neučestvovanja na izborima, ali zašto skoro potpuno i bez riječi nestati sa javne scene. Čak ni juče, kada je poslije mjesec dana otkriveno da je albanski profesor i savjetnik bivšeg albanskog predsjednika maltretiran na graničnom prelazu od strane policije, nad kojom btw upravni nadzor vrši Abazovićev ministar. Zašto Abazović ćuti?

Mislim da je Nikolaidis na dobrom tragu kada u jučerašnjem tekstu analizira razloge Mandićeve preobrazbe. Dritan i URA su vezani neraskidivom vezom za SNP i DF. Zato sam prije mjesec dana u emisiji direktno pitao Abazovića, za koga bi glasao, i koga bi podržao da u drugom krugu ostanu Đukanović i Mandić. Sjećate se što je odgovorio – da će glasači Ure vjerovatno apstinirati, ali da je za njega Mandić jedan od tri top političara u Crnoj Gori. Iako se sa njim ne slaže ideološki naravno wink-wink.

Dakle, Abazović ne učestvuje na izborima jer bi doživio katastrofu, a ćuti jer očigledno mora da ćuti. Toliko je očigledan njegov strah od DF-a, da to više nikome nije tajna. Taj strah je uzrokovan prostom činjenicom da se bez njih i njihove masovnosti, Abazović suočava sa potpunom političkom marginalizacijom. On ne smije javno da se baš potpuno saglasi sa DF-om, ali isto tako ni slučajno ne smije stati u zaštitu Spajića i Evrope sad,  iako Željko Ivanović hoće da nam ga proda za stub novog centrizma. Zato su odabrali taktiku da ne talasaju i da čekaju da dođe njihovih pet minuta. A to će se desiti ako i kada se svi ostali pokomate između sebe, što je opet vrlo malo vjerovatno.

To je to za danas. Uživajte u ostatku dana.

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)