Kolumne

Jevrem Brković –  Sinteza u Hrvatskoj enciklopediji

FOTO: Pobjeda

Piše

Prof. dr. Milorad Nikčević, akademik DANU

U više svojih knjiga objavio sam nekoliko studija o Jevremu Brkoviću. I u Hrvatskoj književnoj enciklopediji , sv. I (II, III i IV), Zagreb, 2010- 2012, autor je ovih redaka napisao afirmativni pregled književnog rada Jevrema Brkovića koji je nastao u njegovom egzilu u Zagrebu u vrijeme Domovinskoga rata u Hrvatskoj od 1991. do 1999. godine. Šira verzija istoga rada objelodanjena je u našoj knjizi Komparativna filološka odmjeravanja, Osijek – Cetinje, 2006, 222-292.

JEVREM BRKOVIĆ (Piperi/Podgorica 1933 – Podgorica 2021), jedan je od najpoznatijih i najvećih crnogorskih pjesnika druge polovice 20. i početka ovoga stoljeća. Autor je više od 70 najraznovrsnijih književnih žanrova: pjesničkih, kritičkih, romansijerskih, dramskih, esejističkih, polemičkih, feljtonskih i dr. Međutim, nije bit u kvantiteti Brkovićeva opusa, bit je daleko više u njegovoj umjetničkoj osobnosti, u njegovu potencijalu, domašaju i kalibru; u njegovu osebujnom estetskom tegu i entitetu, poetskoj kakvoći; u dragocjenosti njezine legure i forme koju pjesnik Brković nosi u svom pjesničkom biću i koju njeguje od svojih prvih poetskih zbirki, pa sve do najnovijih sabranih djela.

Riječ je o intelektualnom univerzumu, pa je kao takav postao “institucijom duha”, članom kulturnih institucija u zemlji i inozemstvu (PEN centar CG i RH, Društva nezavisnih pisaca CG, članom Društva hrvatskih književnika, a pokretač je i osnivač (predsjednik). Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (CG). Široj javnosti, kao i cjelokupnom hrvatskom kulturnom i inom krugu, poznat je kao humanist, intelektulac koji je svim svojim bićem stao u zaštitu obespravljenih naroda i narodnosti. Kao pjesnik u egzilu (Zagreb) više od jednog desetljeća javno i smjelo kritizira, razobličuje i anatemizira velikosrpsku garašaninovsko-memorandumsku ideologiju koja je izrasla u bestijalnim težnjama i katastrofičnom ratu na tlu Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, pa i kod drugih naroda i narodnosti (Kosovu i Crnoj Gori).

Genezu te pogubne sunovraćene ideologije posebno je “crnogorski Jetst” (Yeats), kako ga kritičari nazivaju, prezentirao u svojim pjesničkim i publicističkim knjigama: “Anatomija morala jednog staljiniste” (o M. Đilasu), “Ljubljanska drama”, “Minska polja estetike”, “Lideri, udbaši, generali…”, “Unakaženo lice demokratije” i “Glosariju” (I i II dio).

Brković je i više od toga: on je humanist koji svojim misaonim bićem staje u zaštitu obespravljenih, uniženih naroda i pojedinaca. Poznati su njegovi avangardni vapaji: “Pismo izvinjenja hercegovačkim Hrvatima i Muslimanima” u kojem otvoreno govori “da pijane, bradate i raspojasane protuve u vojničkim uniformama nijesu Crnogorci…”, ili “Dubrovnik izvan mržnje i zločina”, lucidno-poetski protest u kojemu tužbalačkim glasom Crnogorke kune “Crnogorce” koji topuzom udaraju na Vukovar, Dubrovnik i Konavle (…).

Na istoj okomici, u evokativnom i emocionalnom naboju, nastale su i Jevremove antologijske pjesme: Uskrsni, zemljo dukljanska; Dubrovniče, oprosti; Sarajevo gori; Terezi Kesoviji za album; Isus 1992 i druge. Sve te pjesme, kao i mnoge druge Jevremove tvorevine, našle su se u središtu emotivno-inspirativnog žarišta pjesnikove imaginacije. Sav taj njegov najnoviji poetski i osebujni ciklus nameće sam po sebi pitanje: što je to što Jevrema Brkovića čini velikim pjesnikom? Odgovor na upit pružit će njegova antologijska pjesma Dubrovniče, oprosti – nastala u tom “strašnom času”.

Brković je svojom ukupnom ratnom tematikom, a osobito tom pjesmom, dao svojevrstan umjetnički prilog ljudskoj surovosti, bezdušju, sumračnom svijetu, krvološtvu, rušiteljstvu i zlu onečovječenih ljudi, vandala koji zbog svojih učinjenih “djela” ne strepe čak niti pred licem pravde stvoritelja Boga.

Tako se pjesnik moralne osude i svog ljudskog digniteta upisao u plejadu avangardnih ratnih pjesnika, stvaralaca surealizma Gillauma Apollinairea, Federica Garcie Lorce, talijanskoga pjesnika futurističke orijentacije ratnih strahota Filipa Tomasea Marinettija i ruskoga simbolističkog pjesnika Aleksandra Bloka i pjesnika listopadske/oktobarske revolucije – V. V. Majakovskog.

Snažnim poetskim intenzitetom Jevrem Brković oblikuje liriku Domovinskoga rata u Hrvatskoj; uobličuje poetsko tkanje služeći se istinskom inspiracijom, naturalističko-kubističkim bojama, tamnim i oporo-tvrdim slikama, jezikom frivolnosti, simbola i metafora, inzistirajući pri tom na snažnim eruptivnim osudama rata, patnje i muke,
stradanja i katastrofičnim vizijama groze i strave koju su posijali pjesnikovi “crnogorski” zavičajnici na hercegovačkom i dubrovačkom ratnom poprištu. U prilog tome citirat ćemo i anotaciju koja je (uz pjesnikovu fotografiju) na ovaj način ocrtala u “Vjesniku” (1992) poetski i etički profil istinskoga pjesnika: “Jevrem Brković (je) dukljanski pjesnik i filozof u egzilu, nositelj trnovitog vijenca poete koga je zapala nesreća da opjeva tugu reliquiae reliquiarum crnogorske etičke intelingencije nad Dubrovnikom ranjenim divljaštvom crnogorske etničke provenijencije. Pridonio hrvatskoj samosvijesti svjedočeći, svojom osamom među barbarima, i o tragičnoj usamljenosti Hrvata u zemlji svenuloga “bratstva i jedinstva”. Ustao protiv tribalističkog krvološtva i pljačkaške legitimacije Konataura kao etikete nad cijelim crnogorskim entitetom. (…) Doživotno uživatelj statusa progonjene savjesti Miloševićevih pripuza u Podgorici”.

Sve to je utjecalo da se je pjesnik Jevrem Brković našao u izboru sto najzaslužnijih osobnosti za priznanje samostalne Republike Hrvatske.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Hogar
Gost
Hogar

Velikan.Besmrtan.Jevrem Brković.

Pero
Gost
Pero

Jevrem,častni Crnogorac,hvala mu na svemu,kad su svi šutili on je govorio,pokoj mu duši

Zagreb
Gost
Zagreb

Častan. Veliki Crnogorac!
Klanjam se do poda.
Slava mu!!!

Send this to a friend