Ko je Majkl Krou i Zašto je Važan?

Dobro jutro! Juče je u Americi objavljena vijest da je Rob Volton, najstariji sin osnivača Volmarta i šef kompanije do 2015. godine, donirao mom univerzitetu 115 miliona dolara za osnivanje nove škole – fakulteta koji će se baviti budućnošću očuvanja prirode. Kakve to ima veze sa Crnom Gorom i kakvu priliku trenutno imamo, a ne smijemo da je propustimo?

Ne zaboravite da se priključite našoj Viber zajednici.

Ko je Majkl Krou i Zašto je Važan?

Državni univerzitet Arizone (ASU) najveći je univerzitet u Americi. Zamislite školu sa 160.000 studenata, 22.000 zaposlenih i budžetom od 4,5 milijardi dolara, koji ima saradnju sa više od trideset univerziteta širom svijeta, među kojima je i naš UDG.

ASU, međutim, nije oduvijek bio ono što je danas. Do prije dvadesetak godina bio je veoma popularan, ali više po imidžu „dobrog mjesta za zabavu tokom studija“ nego po doprinosu nauci i akademiji. Iako to ni tada nije bilo sasvim tačno, dolaskom jednog čovjeka na čelo ove institucije sve se vrlo brzo promijenilo.

Majkl Krou, sin američkog mornara, odrastao je u skromnim uslovima. Njegovo rano iskustvo sa humanitarnim radom i spoznaja o velikim društvenim nejednakostima u zemlji koja je u isto vrijeme slijetala na Mjesec i imala kuće sa zemljanim podom, oblikovali su njegov osjećaj misije: stvaranje jednakih šansi kroz nauku i tehnologiju.

Prvi put sam se na ASU obreo 2016. godine kao gost Stejt departmenta, zajedno sa sadašnjim potpredsjednikom vlade Aleksom Bečićem i ministarkom kulture Tamarom Vujović. Tada smo upoznali suprugu doktora Kroua, Dr Sibil Frensis, koja je vodila Centar za budućnost Arizone. Rad ovog centra i njihov program „Arizona koju želimo“ toliko su me inspirisali da sam kroz Fondaciju Budva 2020, koju sam osnovao nakon odlaska sa funkcije zamjenika gradonačelnika, kandidovao sličan projekat za svoj grad: „Budva kakvu želimo – strateški plan razvoja Budve“.

Na ASU sam se vratio 2018. godine kroz Mekejn Institut, gdje sam proveo godinu dana učeći se liderstvu od vrhunskih ljudi koji su radili u vrhu američke vojske i diplomatije.

Prije četiri godine, na nagovor prijatelja, odlučio sam da nastavim svoju akademsku karijeru. Nakon zahtjevnog i kompetitivnog procesa, uspio sam da obezbijedim stipendiju i ponovo se nađem ovdje – ovoga puta kao doktorand i saradnik u nastavi na Školi politike i globalnih studija. Tako da sada iz prve ruke na dnevnom nivou posmatram razvoj univerziteta koji je lokomotiva razvoja Finiksa i Arizone.

Nevjerovatan je uspon i uspješna priča doktora Kroua, specijaliste za univerzitetski dizajn, koji je svoje znanje i život uložio u ASU i stekao povjerenje mnogih prominentnih Amerikanaca, poput porodice Volton, spremnih da svoj novac ulože u njegovu viziju. Osim Voltona, postoji niz drugih institucija i kompanija koje sarađuju sa ASU: Adidas, Starbucks, Mayo Clinic, Intel, Dell, HP i mnoge druge.

Krouova vizija je Novi američki univerzitet – njegov lični pečat. To je „inkluzivni, prilagodljivi, i ciljevima vođen javnu istraživački univerzitet koju služi širokim javnim ciljevima“. Misija univerziteta ovjekovječena je u povelji koja jasno kaže:

“The university is measured by whom it includes and how they succeed, rather than by how selective it is.”

Naći se u ovako velikom sistemu i imati osjećaj da i sa pozicije studenta možete da utičete na promjene, daje nevjerovatan osjećaj ispunjenosti. Jedna mala pobjeda za mene bila je to što sam uspio da ime crnogorskog jezika uvrstim u kurikulum Centra za kritične jezike na univerzitetu. Takođe, dobio sam dozvolu da naredne godine u Crnoj Gori organizujem study abroad program i dovedem oko dvadeset američkih studenata u Budvu.

Uspio sam i da univerzitet zainteresujem i otvorim proces kandidovanja za endowment namijenjen crnogorsko-američkim studijama. Za to mi je, međutim, potrebna pomoć države, koja bi trebalo da pruži ruku ka ASU i strateški se poveže sa njim.

Arizona je značajno mjesto u istoriji crnogorske imigracije. Postoje dva grada sa grobljima naših doseljenika i muzejima koji čuvaju sjećanje na crnogorsku rudarsku zajednicu s početka dvadesetog vijeka. Još jedna Crnogorka nepravedno je zaboravljena – Olgivana Lojd Rajt, unuka vojvode Marka Miljanova. Njen suprug, Frenk Lojd Rajt, ostavio je trajan pečat na arhitektonski identitet Arizone i cijele Amerike. Zgrada univerzitetskog teatra Gammage njegovo je djelo, a Olgivana je, poslije njegove smrti, vodila projekat u ime njegove fondacije.

Zamislite da se mi, kao država čiji je budžet manji od univerzitetskog, strateški povežemo sa ASU i tamo obrazujemo dvije ili tri generacije inženjera, doktora, menadžera, IT stručnjaka, biologa. Ako je to mogao veliki Kazahstan – zašto ne bismo i mi? Zašto da propustimo ovu šansu?

To je to za danas. Ugodan ostatak dana želimo

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)