Lepo gore lepi principi apostola Leposavića

Piše: Darko Šuković

U Vladi Zdravka Krivokapića ključni “apostol” je, zapravo, ministar pravde Vladimir Leposavić, koji je uspio da ostane “ispod radara” suverenista i zbog toga što je “4 u 1” ministarka Vesna Bratić, svojevrsna nacionalšovinistička “babaroga”, svu pažnju privukla na sebe. Leposaviću, naime, pripada glavni zadatak nove vlade i vlasti- egzekucija Zakona o slobodi vjeroispovijesti, u načelu ili u ključnim pojedinostima. U rukama člana pravnog tima Mitropolije, Zakon može da računa na pošten tretman taman koliko juvelirnica od koje je ključ dopao u ruke “pink pantera”.

CV Vladimira Leposavića daje izvjesnog osnova za status eksperta. Leposavić je advokat, Pravni fakultet završio je u Beogradu, stipendista je fondacije Robert Šuman i dobitnik Fulbrajtove nagrade za akademske i profesionalne rezultate.

Bitno drugačije izgleda kada se pogledaju njegovi medijski nastupi, uprkos tome što, kao i mandatar Krivokapić, bira samo “zicer” medijske kuće. Zanimljivo, obojica su proljetos prihvatili gostovanje u “Živoj istini” a onda se predomislili? Prilično snažan signal manjka samopuzdanja i vjere u argumente na kojima zasniva(ju) svoje pravne i političke stavove.

Leposavić, dakle, ide tamo đe prolaze fraze, tipa: “Braneći našu vjeru i našu Crkvu, mi branimo pravni poredak Crne Gore”. Tamo đe ne mora da objašnjava kako se to odbijanjem registracije i dovođenjem građana u zabludu da je Srpska crkva stvorila Crnu Goru – brani pravni poredak Crne Gore!

No, kao što ne robuje vladavini prava, Leposavić je fleksibilan i prema političkim načelima što ih navodi kao kredo dobrog upravljanja državom.

“Sa međunarodnom zajednicom treba razgovarati, pa i dogovarati se, ali joj ne treba prepuštati donošenje političkih odluka. Uostalom, tako nešto je protivustavno i povlači krivičnu odgovornost”.

Kad bi poštovao ovaj svoj stav, Leposavić bi, umjesto ulaska u Krivokapićevu vladu, tražio hitno proceduiranje budućeg premijera i potpredsjednika Abazovića, koji ne kriju da su na konsultacijama u ambasadama utanačili najvažnija kadrovska i programska rješenja.

Jedno od tih rješenja je, podsjetimo, zapisano u Sporazumu (zli jezici kažu da nije prevođen na njemački, jer je original na tom jeziku) kojim se nova vlast i vlada obavezuju da neće skrenuti sa evroatlantskog puta, koji je trasirao Đukanović. Za Leposavića, kad bi se on pitao, jedina prava strana svijeta je Istok… jer tamo stanuju jedini pravi prijatelji. Na tom spisku nema NATO-a.

“Konačno, ključni problem NATO integracija je taj što se interesi NATO-a i Crne Gore mimoilaze. Primarni cilj Alijanse nije bezbjednost stanovništva Crne Gore, već sticanje novog geopolitičkog poena, dok u Crnoj Gori, osim ličnih koji prednjače, postoje i interesi vezani za zaštitu od međunarodnog terorizma i velikoalbanskog nacionalnog pokreta, a o kojima se ne govori. Umjesto da je to bio predmet javnih debata, gdje bi se možda i došlo do nekog šireg zajedničkog stava ili rešenja, nametnuto je mišljenje da opasnost vreba od dvije, osvjedočeno, jedino prijateljske zemlje – oslabljenje Srbije i nezainteresovane Rusije”.

Leposavić jako lijepo govori, njegova rečenica je precizna i jasna. Ponekad se i na sadržaj može reći samo – Amin!

“… građansko društvo nije ono koje je poništilo sve razlike, već ono koje ih je prigrlilo, koje ih slavi, a ne anatemiše”.

Samo, kad se ta različitost imenuje kao Crnogorac, slaviš li ga i grliš tako što ga nazoveš: vo, nakot ili Đilasovo kopile? Ako se ta različitost imenuje kao musliman, prigrliš li je tako što ih proglasiš za kolektivno lažne ljude?

Kao trener mlađih kategorija u Crvenoj zvezdi, Dragoslav Šekularac je svojim pulenima govorio: slušajte šta pričam, ne gledajte šta radim. Barani kažu da je budući ministar pravde odrastao u porodici vatrenih zvezdaša. Posljednjih godina dosta vremena provodio je uz “svjedoka” koji je patološko anticrnogorstvo propovijedao kao “božju ljubav”. Reklo bi se, raskorak između riječi i djela prirodno je okruženje, a i stanje duha Vladimira Leposavića.

Sudeći i po tome, lepi principi iz ekspozea Zdravka Krivokapića, lepo će da gore u “manastirstvu” Vladimira Leposavića?

Apostola s ideološkim pečatom na prstenu i leđa okrenutih statui Slobode.