Maske su pale, Crna Gora se budi

Piše

Erol Ramusović, član Udruženja građana BiH porijeklom iz Crne Gore

Nije prošlo dugo od opštih izbora u Crnoj Gori, ni godina dana, a sve maske su spale i ukazala su se prava lica. Matrice na kojima Crna Gora počiva nama koji smo rođeni i rasli u ovoj zemlji uvijek su bile poznate. Stranke i lica se mijenjaju, ali soj ljudi prije ili kasnije ispliva na površinu i sve se samo kaže. Ono što nosimo u srcu i ispod kože uvijek čeka pogodan trenutak, neku pukotinu, kako bi iz nas izašlo na svijetlo dana. Kada se ta pokutina pojavi i ukaže se ono iskonsko u nama, onda se brzo sazna ko je čo’ek, a ko nečo’ek. Rijetko kad je u tako kratkom vremenu sve odjednom isplivalo na površinu. Negacija genocida u Srebrenici je bila posljednja crvena linija, čaša je pukla, a njen sadržaj se prosuo.

Ljudi nijesu bezgriješni i ko god radi pravi greške Međutim, ogromna je razlika da li neko ima zle namjere ili je samo pogriješio. Greška se brzo ispravi, a zle namjere u čovjeku su obično trajna kategorija. Ono što se tako brzo desilo u našoj zemlji jeste odraz širih geopolitičkih kretanja. Zbog uzajamne povezanosti svijeta, a posebno naše regije, Crna Gora se ne može izdvojiti iz tih dešavanja. Odnos Rusije i zemalja NATO saveza već odavno ide u smjeru eskalacije, pa čak i mogućeg oružanog konflikta Napetosti u našoj regiji su direktna refleksija tih pomjeranja i kako tenzije rastu u Ukrajini, tako se one odražavaju i na Balkan.

Iako je Crna Gora članica NATO saveza, na jesen je doživjela šok kada su na izborima pobijedile, slobodno možemo reći, proruske partije.

Ako hoćemo biti precizniji, važno je naglasiti da su proruske partije i ideologija predvođena Srpskom pravoslavnom crkvom predvodili te promjene na političkoj sceni. Ipak, to nije bilo dovoljno za preuzimanje vlasti.

Vrlo smišljenim metodama, dijelom podržavajući građansku orijentaciju Crne Gore, uspjeli su pridobiti jedan dio političkih snaga koje jesu za boljitak suverene i cjelovite Crne Gore, članice NATO. Uzeću sebi za pravo i konstatovati da je taj dio vladajuće većine crnogorski orijentisane postupao naivno u zanosu i sa velikom željom za prodor na politički front nijesu primijetili zamku. Oni su učestvovali u proruskom političkom oblaku koji je u sebi nosio oluju koju sad gledamo.

Bez obzira na sve te procjene i planove lokalnih aktera i crkvenih dostojanstvenika, ne bi došlo do promjene vlade da najjači partner Crne Gore, Sjedinjene Američke Države, nijesu bile uzavršnoj fazi izborne kampanje. U Americi su se odvijali najznačajniji izbori u novijoj istoriji, pa je Rusija sa Srbijom i SPC-om iskoristila vakuum i napravila prodor u zonu NATO-a te prouzrokovala neočekivanu nestabilnost.

Cijena je ogromna, nastupila je politička i ekonomska kriza, pad ekonomskih aktivnosti, nestabilnost, napetosti nemiri na ulicama svih gradova.

Od sigurne i mirne ekonomske i turističke oaze, Crna Gora je postala poprište političkog sukoba Rusije i NATO saveza na teritoriji NATO saveza.

To nije bio samo udarac za Crnu Goru koja je svakako mala da se odupre takvom nasrtaju, nego je i velika sramota za cijeli tzv. zapadni svijet.

Čim se formirala administracija predsjednika Džoa Bajdena, Amerika se punim jedrima počela vraćati na svjetsku scenu. Na talasima tog vjetra probudile su se i ohrabrile demokratske snage širom svijeta pa tako i u Crnoj Gori. Nezadovoljstvo je raslo, a kriza se produbljivala svjetlosnom brzinom.

Manjine koje su sebe utkale u nezavisnost i državnost Crne Gore, koje su marginalizirane od strane nove vlasti, takođe su ponovo osjetile nadu za bolje sutra.

Neočekivana kap koja je prelila ionako punu čašu bilo je negiranje genocida u Srebrenici od strane ministra Vladimira Leposavića. Neviđena ljudska i etička arogancija koju je pokazao Leposavić pokazala je pravo lice vladajuće koalicije.

Iza tog lica vlada jednoumlje i mržnja prema drugom i drugačijem, posebno imajući u vidu ignorisanje osjećaja manjeg broja Bošnjaka koji su dio vladajuće koalicije.

Nadam se da je konačno otkriveno i pravo lice Muamera Zukorlića, koji je podržao koaliciju predvođenu Dritanom Abazovićem, a koji je dio Amfilohijeve mašinerije. Očekujem i javno oglašavan je Zukorlića povodom najnovijih dešavanja u Crnoj Gori da jasno i glasno kaže da li je i dalje za prorusku vladu Cme Gore koja negira genocid u Srebrenici?

Procrnogorske partije koje su neshvatljivo ušle u koaliciju sa pro ruskim partijama i napravile vladu, konačno su uvidjele s kim imaju posla. Upali su u duboku zamku iz koje moraju naći načina da izađu.

Postavlja se pitanje šta će malobrojni Bošnjaci koji su podržavali Krivokapićevu vladu reći svojim prijateljima i rodbini ako ostanu sjedjeti u istom vozu sa negatorima genocida.

Crna Gora ne ulazi u turbulentan period jer je ona u tu fazu ušla sa rezultatima posljednjih izbora.Trenutna turbulencija na ulicama i u parlamentu je pokazatelj da se Crna Gora probudila i da je sada jasno koja je opasnost po nacionalnu sigurnost Krivokapićeva vlada.

Crna Gora pokazuje da izlazi iz perioda mraka i da se vraća svojim evropskim vrijednostima.

Ostaje samo da se raspletu neprirodne veze i da se zemlja ponovo vrati ubrzanom putu ka članstvu u Evropskoj uniji i ponovnom ekonomskom prosperitetu kakav je bio prije proruske Krivokapićeve vlade.

Kultura i čojstvo Crne Gore su uklesani u crnogorskom kamenu toliko duboko da ga vjetrovi ne mogu poremetiti. Hiljadama godina je tako!

Ponekad se na kamenu nakupi malo prašine, kao što je sada vjetar iz Moskve preko Beograda posuo prašinu po crnogorskom kamenjaru.

Mi u Crnoj Gori znamo da prašina prvim vjetrom odleti, ali kamen ostaje tamo gdje je oduvijek bio!