Milatović u Kampanji

Dobro jutro! Neki su očigledno prerano potrčali da pohvale predśednika Milatovića da je napuštanjem partije stvorio uslove za departizaciju predśedničke funkcije. Dokaz za ovu tvrdnju je to što se predśednik više nego očigledno uključio u predizbornu kampanju u Podgorici.

Ne zaboravite da se priključite našoj Viber zajednici u kojoj dijelimo informacije u realnom vremenu i direktno odgovaramo na vaša pitanja. Potražite nas na ovoj aplikaciji.

Milatović u kampanji

Ne znam śećate li se euforije nekih poslenika javne riječi nakon što je Milatović “napuštio” partiju, a zli će jezici reći da je iz nje bio najuren? Tada su neki govorili kako je predśednik napravio potez vrijedan divljenja i da je utabao put ka tome da funkcije predśednika konačno postane funkcije koja pripada svim građanima, bez obzira na političku partiju.

Mnogo je vode prošlo pod moračkim mostovima od tada, i sada živimo malo drugačiju realnost. Skoro pa plebiscitarna podrška Milatoviću, koja je bila rezultat više glasanja protiv Mila Đukanovića, a ne za mlađanoga predśednika, potpuno se rastopila. Milatović je i zvanično ostao bez partije sa malim džepovima nekoordinisane i neorganizovane podrške po lokalnim odborima. U parlamentu Milatović nije dobio podršku nijednog poslanika, pa tako ni dvije poslanice PES-a koje su kao i Milatović izgurane iz partije, nisu do sada javno iskazale svoju afilijaciju sa Milatovićem.

Osim toga Milatović je skrenuo sa puta udovoljavanja DF-u, prepuštajući tu ulogu Spajiću, čiji koalicioni medeni mjesec sa Mandićem nikako da se završi. Od tada je Milatović volšebno postao glavni neprijatelj srpskoga razloga u Crnoj Gori, i česta je meta kritika ekstremnih srpskih nacionalista poput Kneževića i Dajkovića.

Pored toga, Milatović je oko sebe počeo da okuplja i suvereniste, čineći ikebanu u svom okruženja sve šarenijom.

Iako ga savjetnici napuštaju velikom brzinom, on se ne predaje i vraća se u partitokratske i dnevnopolitičke vode. Za platformu koristi “centrističku” arhitekturu Željka Ivanovića, čija se statika poremetila otpadanjem stuba nositelja u vidu Demokrata, koje je Spajić nekako uspio da disciplinuje nakon pokušaja policijskog puča.

Ova krnja Željkova koalicija sad se svela na Dritana i Jakova, koji će se držati za ruke i zajedno klicati kao Aleksa i Dritan prije 5,6 godina na izborima u Podgorici. Izgleda da će Dritan morati da proguta i Nebojšu Medojevića sa kojim je žestoko ratovao do prije par mjeseci. Dakle, koalicija Jakov-Dritan-Nebojša je skoro pa izgledna i spremna da izađe na crtu trojci Andrija-Milojko-Aleksa. Na kraju će svi zajedno završiti u toj nekoj posnoj postizbornoj koaliciji, koja će smijeniti politički slabašnu gradonačelnicu Injac. Vrlo je moguće da DF dobije mjesto gradonačelnice, i da tu funkciju zauzme Borovinić-Bojović, koja se pokazala kao politički spretnija i harizmatičnija. A bila bi vjerovatno i prihvatljivija za Milatovića u odnosu na bivše partijske kolege, sa kojima je i dalje na ratnoj nozi.

Nosilac Milatovićeve koalicione liste će biti Luka Rakčević, koji se potpuno izgubio u birokratskoj žabokrečini lokalne uprave u Podgorici, i ne može računati na podršku koju je imao do svih Urinih afera i promašaja.

Najbolje čemu ova koalicija može da se nada je to da će njeni glasovi biti jezičak na vagi između vlasti i opozicije.

Toliko za danas. Čitamo se sjutra u isto vrijeme na istom mjestu.

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a

(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)