Monti Pajton i Vojvoda Draško

Piše

Vladimir Šibalić, koordinator za međunarodne odnose GI 21. maj

Ukupno spoljnopolitičko predstavljanje izvršne vlasti Crne Gore u šestomjesečnom periodu predstavlja ništa drugo nego odraz unutarpolitičkih prilika. Kakva nam je politička prilika u zemlji takva nam je i spoljna politika. Ništa začuđujuće. Davno je opis mogućeg predstavljanja u inostranstvu dočarao Njegoš sa literarnim opisom Vojvode Draška i njegovim putovanjem u „Mletke“. Znamo kako se to završilo. Mi malo stariji smo se smijali „Putujućem cirkusu Montija Pajtona” ili “Mister Binu”. Nije neuobičajeno u istoriji diplomatije da se napravi tkozvani „gaf“.

Takve situacije su bile dio onog ljudskog nesavršenog izraza koji je unosio dašak običnog života u situacijama uštogljenog i krutog predstavljanja. Bili su to simpatični ispadi iz okvira, odmjerenosti, obzirnosti, istančanosti, ljubaznosti do nivoa neprijatnosti, koji su samo potvrđivali da smo živi ljudi od krvi i mesa.

Viskocijenjena crnogorska diplomatija u svim periodima razvoja društva i države bila je prepoznata na svim kontinentima svije. Period juglosovenske diplometije označili su i neizbrisiv trag ostavili diplomate Crnogorci.

Nakon trideset godina od nestanka Jugoslavije i pedesetak godina od odlaska sa profesionalne i životne scene bardova tog umijeća i danas je na adresama svjetskih metropola ostalo ime i prezime tih diplomata koji su slavu svog naroda prenosili i ostavljali na ponos budućim generacijama.

Gdje smo danas? Nema literature, nema pozorišnih komada, nema humorističkih serija, ali zato imamo svakodnevno činodejstvovanje u spoljnopolitičkom predstavljanju izabranih nam rukovodilaca.

Ministar Radulović objašnjava svjetskim liderima da je genocid u Srebrenici potmula podmetačina omrznutog DPS-a, i u nemanju načina redovnih diplomatskih kanala u službu stavlja svoje specijalne izaslanika za njemu znane zadatke.

Da li je neko od njih neki novi Vojvoda Draško? Ne bih skrnavio lik iz antologijskog književnog djela. Zato bih ministra uputio u neke knjige koje se zovu Zbirke međunarodnih konvencija i Ugovora, tek toliko da zna gdje bi mogao ponešto pročitati i na znaje sebi dati.

Vicepremijer je otišao i korak dalje u reformisanju svega za šta ima portfelj pa čak i diplomatskog protokola.

Malo vike na skupovima, malo dinamičkog objašnjenja ekstremitetima.

Premijer u svojoj potrebnoj i usiljenoj simpatičnosti dijeljenja komplimenata na svim adresama izaziva onu isti nelagodu koju majstorski proizvodi Vitez Rouan Atkinson u svojim izvedbama pomenutog Mister Bina.