Niska pismenost ili zla namjera

Piše,

Rajko Cerović, publicista

Ne razumijem reakcije Bošnjaka u vezi sa današnjom percepcijom Njegoša. Ponašaju se, ne kao građani današnje građanske Crne Gore, nego kao pripadnici Osmanskog carstva. Ako je prije tri i više stoljeća, kad se odvija radnja “Gorskog vijenca”, prelazak slobodnih Crnogoraca na islam predstavljao uvijek realnu opasnost po crnogorsku slobodu, danas identifikovati građane islamske vjeroispovijesti sa tadašnjim „poturicama” predstavlja ordinarnu glupost.

Suviše smo mi Crnogorci, ukoliko nas uz talambase Srpske pravoslavne crkve i njenih ovdašnjih saveznika, još uvijek ima, pojeli zajedničkog hljeba i prošli, od Njegoša naovamo, zajedničke patnje sa pripadnicima islama na našem tlu, da bi se danas mogli izdvajati i prebrojavati na izdajnike i patriote. Ne prijeti Crnoj Gori i Crnogorcima nestanak od Muslimana koji su ovdje autohtoni, nego od onih koji su uvijek spremni da nas izbrišu i pretoče u druge.

Predstavljati danas mučeničkog crnogorskog mitropolita s polovine 19. vijeka u genocidu sklonu osobu, samo zbog toga što je pokušavao da na svaki način zaštiti slobodu gladnih, ali slobodnih Crnogoraca, predstavlja ne samo grijeh prema Njegošu, nego i suštinsko nepriznavanje grnogorske istorije, odnosno nepriznavanje razloga crnogorskog postojanja. Dakle, pripisivati Njegošu vjersku mržnju i netoleranciju te vrste, kod njegovih stihova: „Luna i krst, dva strašna simvola/ Njihovo je na grobnice carstvo”, ili mu negirati veličanstvenu odu Stambolu sa svim njegovim raskošnim

minaretima, znači neosporno nižu pismenost, ako ne direktnu zlonamjeru prema svojim komšijama Crnogorcima.

Uostalom, ne čita se tako književno djelo, ne prenose se društveni odnosi od prije tri vijeka na današnju političku i drugu scenu. Zahvaljujući sličnoj bukvalizaciji tumačenja Gorskog vijenca, praktično smo do juče izmišljenu „Istragu poturica” smatrali istorijskim činom. Iako nam je sam Njegoš, po lucidnim tumačenjima Radoslava Rotkovića, diskretno naznačio da je događaj izmišljen. Nije riječ o „istoričeskom sobitiju” s kraja sedamnaestog vijeka, kao što Njegoš ispisuje u naslovu, kad je 1702. godina početak 18. stoljeća.

Konačno, „Istraga poturica”, pod pretpostavkom da je danas izmišljena i opisana, kad više nema Osmanske imperije i opasnosti od nje, predstavljala bi neosporno šovinističko djelo, u najmanju ruku nečiju šovinističku namjeru. Uostalom, da li francusko književno djelo, sa tematikom iz Drugog svjetskog rata, koje govori o patnjama članova Francuskog pokreta otpora pod njemačkom okupacijom, može prozvati Francuze za šoviniste, gledano s njemačke strane?

Imenovanje Njegoša kao genocidnog pisca, lično razumijem kao hotimičnu uvredu Crnogoraca, kao nepriznavanje mučeničke crnogorske istorije u kojoj su se crnogorski preci nekoliko vjekova nosili sa jednom od najmoćnijih imperija u svjetskoj istoriji. Oni to nijesu birali ni izmišljali. Samo su svojom krvlju svjedočili o svome postojanju. Valjda to nije ni njihov ni Njegošev grijeh?